Živjeti znači mijenjati se, a biti savršen znači često se mijenjati.
sv. kardinal Newman
Zašto toliki ljudi trpe, obolijevaju od teških bolesti, gledaju smrt svojih voljenih, a nama je život tako lagan i jednostavan? Često mi padne na pamet to pitanje. Nekidan sam ga izgovorila naglas. „Kao da ne znaš?! Pa ti si roditelj! Prema kome je roditelj uvijek najnježniji i najblaži? Prema najslabijem djetetu”, odvrati mi moj Suputnik.
Ne, nemamo nikakve iluzije da znamo odgovoriti na, valjda, najteže pitanje – zašto je čiji život baš takav kakav je. Tajna je to koju pozna samo Svevišnji. Ono što smo naučili do sada iz svog iskustva jest da nas Bog odgaja. (To da je Bog Otac nije nikakva metafora, već posve konkretna činjenica. Mi smo roditelji samo ukoliko oslikavamo, odsijavamo bistrinu i divotu Božjeg očinstva.) I kao Otac, Bog nas usmjerava i vodi prema konačnom cilju: životu s Njime u vječnosti. Kako nas vodi? Kao što svaki roditelj vodi maleno dijete: držeći ga za ruku, nježno usmjerava njegove korake, dajući mu slobodu, ali i pomno pazeći na njegovo dobro.
Kao što svaka šetnja s djetetom može biti samo puko koračanje s jednog mjesta na drugo ili pak zabavna prilika za učenje i istraživanje, tako i naš život. Može biti samo niz događaja pored kojih prolazimo diveći im se ili ih prezirući, ali isto tako možemo svaki taj događaj iskoristiti kao priliku da nešto naučimo, da se promijenimo. Nikakve koristi od slaganja uspomena u albume ako smo isti kao i na prvoj stranici.
Život kao prašnjavi album… ili ipak ne?
Prihvatiti pouku života i mijenjati se znači priznati da nisi savršen. Tražiti Boga i njegov otisak u događajima znači priznati da smo grešni, neuki i da nam je nasušno potrebna Njegova milost i mudrost. Bez te poniznosti koja nam omogućuje da učimo iz vlastite povijesti, naš život je samo prašnjavi album zabačen na nekoj visokoj polici. Možda bogat, možda prepun, ali suh.
Sporo i slabo učim, znam. Vjera mi je mala i plitka (kao more na Bačvicama, kako je rekao Ivica Ursić). Ali moj Otac me poznaje i ljubi usprkos tome. Gdje god da se okrenem u svom životu, vidim to. Pažljivo je ispisivao stranicu po stranicu kako bih na svakoj mogla pronaći trag Njegove ljubavi. I onda kad sumnjam, bojim se, pitam… Onda otresem prašinu s onog albuma i listam… Ne znam što će biti na sljedećoj stranici, ali znam da će i na njoj biti otvorena ruka Nježnog Oca koji me zove u zagrljaj.
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. (Rim 8,37)
Katarina Matijaca – Žena vrsna / Na tvom dlanu
Foto: Laura Fuhrman – Unsplash
