Niels Stensen, blaženik iz danske luteranske obitelji unio je onu istu neumoljivu logiku svoje profesije znanstvenika i u svoju potragu za istinom na području religije. Postao je posebno odan euharistiji i Svetom pismu. To ga je nadahnulo i vodilo kao biskupa u Njemačkoj i sjevernoj Europi.
„Ili ta hostija nije ništa drugo doli komad kruha,
a oni koji joj iskazuju takvu čast su začarani,
ili je to doista Tijelo Isusa Krista,
pa zašto je u tom slučaju i ja ne štujem?”
Ova misao – ovo „ili-ili” pitanje – zahvatilo je um Nielsa Stensena dok je prisustvovao procesiji Tijelova u gradu Livornu u Italiji. Godina je bila 1666.
Ovakvo razmišljanje vođeno logikom i potragom za istinom bilo je tipično za tog čovjeka, a pitanje ga nije ostavljalo na miru sve dok sljedeće godine nije postao katolik. S vremenom je postao svećenik i izvanredan biskup, a njegov uzoran život doveo je do toga da ga je papa Ivan Pavao II. 1988. godine proglasio blaženim.
Luteransko nasljeđe
Priča o Nielsu Stensenu počinje u siječnju 1638. u Kopenhagenu, gdje se rodio sin Stenu Pedersenu i Anni Nielsdatter. Roditelji su bili luterani, a ulazak u službu bio je dio obiteljskog nasljeđa, dvojica Nielsovih ujaka bili su pastori u toj Crkvi. Od malih nogu bilo je očito da je mladi Niels vrlo inteligentan te se počeo specijalizirati u području medicine, a posebno u novoj znanosti anatomiji.
Danas prevladava zabluda – koje se drže mnogi – koja znanost i religiju stavlja na suprotne polove, kao da su uvijek u opreci. Za neke, biti vjernik znači ostaviti razum ispred vrata, dok se na vjeru često gleda kao na „slijepu” i „nerazmišljajuću”. Niels Stensen slijedio je oboje i nije vidio proturječje.
Znanost i kršćanstvo
Stensen je uvijek priznavao da je, kao znanstvenik, podložan zakonu koji je dobar i u svakom pogledu božanski. „Griješimo protiv Božjeg veličanstva,” napisao je, „ako odbijamo pogledati ono što priroda sama radi i ako se zadovoljimo samo čitanjem onoga što je netko drugi napisao o tome.” Niels je postao najpoznatiji kao doktor anatomije. Njegovi najljepši spisi nastali su kada je otkrio nove organe i žlijezde u tijelima životinja i ljudi.
Nikada nije bio sklon mišljenju da postoji nešto proturječno između znanstvenog i kršćanskog stava prema stvarnosti koju doživljavamo osjetilima. „Daj mi, Bože, milost”, napisao je jednom prilikom, „da se sačuvam od svakoga grijeha, a osobito od brzopletog i nedovoljno promišljenog suda ili mišljenja o stvarima.”
Napredak u anatomiji
Kao mladić, Niels je proveo nekoliko godina na Sveučilištu u Amsterdamu i u drevnom sveučilišnom gradu Leidenu, također u Nizozemskoj, gdje je doktorirao medicinu 1663. godine. Na kraju svog nizozemskog razdoblja, otputovao je u Pariz.
U to vrijeme Niels je stekao europsku reputaciju doktora anatomije. Jedan je časopis napisao: „Danski je učenjak trenutačno u Parizu i svakodnevno vrši disekcije u prisustvu mnogih željnih znanja.”
U Parizu je njegov rad na ljudskom mozgu stekao najveću slavu. Stručnjaci se slažu da je to bila osnova za istraživanja u sljedećih dvjesto godina. Njegovo polazište bilo je tipično i uobičajeno: „Tražit ćemo istinu iznoseći prigovore protiv nje i nećemo si dopustiti mir dok je ne dosegnemo, potvrđenu očitim dokazom.”
Žeđ za istinom
Niels je tu istu neumoljivu logiku unio u svoju potragu za istinom u području religije. Kao što smo spomenuli, njegovo sudjelovanje u procesiji Tijelova 1666. potaknulo ga je da razmisli o katoličanstvu.
U pismu prijatelju napisao je da je „iskoristio svaku zamislivu priliku da traži istinu, uvjeren da će Bog prosvijetliti moj um svojim svjetlom, tako da mogu doći do položaja u kojemu mogu priznati istinu koju sam tražio iskrenim srcem“.
Zatim nastavlja: „Nisam bio zadovoljan raspravljanjem o tim pitanjima s učenim ljudima, od kojih nitko ne može poreći da ih ima mnogo među katolicima, nego sam želio dobiti informacije o izvornom tekstu Svetoga pisma i o drevnim autorima.“
„Tako sam u mnogim prilikama odlazio u dobro poznatu knjižnicu i tamo sam u tišini i miru pregledavao mnoge starogrčke i hebrejske rukopise, kako se ne bih oslanjao samo na latinski tekst bez daljnjeg ispitivanja i usporedbe s izvornim tekstovima u druga dva jezika.“
Duboko uvjerenje
Ovo ispitivanje provedeno je s istom preciznošću i kritičkim duhom kao i svako Stensenovo znanstveno istraživanje. Nakon što je pročitao i provjerio, ispitao i usporedio, napisao je: „Nisam mogao izbjeći osjećaj dubokog uvjerenja u istinitost onoga što katolici stvarno priznaju.“
Čak i nakon što je postao katolik, Niels je nastavio svoj rad kao znanstvenik, ali je nakon nekoliko godina osjetio želju da se stavi na raspolaganje u svećeničku službu. U dobi od trideset i sedam godina, 1675. godine, zaređen je. Bila je Velika subota, a svoju mladu misu slavio je u crkvi Presvetog Navještenja u Firenci na Uskrsnu nedjelju.
Nije bilo lako biti katolik u nordijskim ili sjevernoeuropskim zemljama. Većina njih prešla je na luteranstvo još od vremena reformacije, a papa Inocent XI. odlučio je poslati Nielsa kao biskupa, prije svega u Hannover, a zatim u Munster, gdje je imenovan apostolskim vikarom za Sjever.
Njegovi životni uvjeti bili su daleko od ugodnih, ali je tijekom cijelog svog života svećenika, a kasnije i biskupa, razdao gotovo sve što je imao i živio vrlo skromno, za razliku od nekih knezova biskupa toga doba. Jedan vojvoda pokušao mu je pokloniti kočiju i šest konja, u skladu s njegovim statusom. „Ja bih kao sveti Nikola radije dva mala magarca“, bio je njegov odgovor.
Niels je radio gotovo jedno desetljeće na sjevernim misijskim teritorijima i kao živahni propovjednik bio je ključan u vraćanju mnogih vjeri. Nakon samo deset godina apostolata umire, godine 1686., u dobi od četrdeset i osam godina. Tijelo mu je vraćeno u Firencu, gdje je pokopan u bazilici svetog Lovre.
Blaženi Niels Stensen je uzor za sve nas
Euharistija je bila sredstvo njegova obraćenja. To je također bilo sredstvo u njegovu posvećivanju drugih i u njegovoj revnosti za duše. „Samo je jedan ljudski odgovor na sebedarnu ljubav koja se pokazuje na križu i živi u Crkvi kao istinskom kruhu čovječanstva“, napisao je. „Što više otkrivamo i kažemo `da` ovoj ljubavi, to manje ostajemo samo mi. Kristova nas ljubav potiče.“
Papa Ivan Pavao II. proglasio je Nielsa blaženim 23. listopada 1988. ovim riječima: „Blaženi sine danske zemlje! Ti oživljavaš zbor onih velikih ljudi koji su ti prethodili na putu do svetosti. S njima kličeš: Velika mi djela učini Svesilni.“
Catholic Ireland
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Mart Production – Pexels
