Vrijeme adventa leti i uskoro će se obitelji i prijatelji okupiti kako bi proslavili rođenje Isusovo. Nakon ludnice koja tjednima prethodi Božiću, kršćanske crkve ispunit će mladi i stari, dotjerani da okupljeni slave novorođenče u jaslama, Emanuela.
Riječ Christmas (eng. Božić, op.prev.) nastala je iz grčke riječi Christos – pomazanik – i latinske riječi missa – poslati. Drugim riječima, pomazanik je poslan, On Božanski svijetu. Slavimo utjelovljenje kojim je Bog uzeo obličje čovjeka i došao obitavati među nama. Stranica dictionary.com definira Božić kao “godišnje slavlje kršćanskih crkvi kojim se obilježava Isusovo rođenje; slavi se 25. prosinca, raširen je kao državni praznik i prilika za darivanje poklona”. Hm, na neki način.
Je li to zaista samo prilika za darivanje?
Zbunjujuće je koliko se vjera izgubila u blagdanskom blještavilu. Jesmo li zaboravili da Božić nije samo izgovor za velike kupovine i prilika za pretjerivanje (u svemu)? U svakom slučaju, bez obzira na vjerska uvjerenja i praksu ostatak godine, mnogima je taj dan prilika da odu u crkvu i razmisle o značenju Božića. Žudimo za nečim višim i duboko u sebi znamo da razlog za to slavlje leži baš tu na slami.
Što li to tražimo među zidovima svetišta? Što je to tako važno da ulažemo toliko energije u pripremu za ovaj događaj, bilo na ispravan ili pogrešan način?
Jednostavno reći da je u središtu svega toga ljubav – bilo bi nedovoljno. Istina, sve čime smo zaokupljeni u dane Božića na neki je način izražavanje ljubavi. Darivanje. Čestitanje. Zajednički provedeno vrijeme. Trud da pomognemo onima kojima je teže nego nama. Traženje prilike da obnovimo odnose koji su narušeni. Prisjećanje na one koji više nisu s nama.
Neopisiva ljubav
Ipak, ljubav u središtu ovog blagdana veća je nego što možemo zamisliti. Ljubav koju tražimo jest neopisiva ljubav Božja prema cijelom čovječanstvu. To je razlog zbog kojeg je Bog poslao Spasitelja kako bi nas vratio u svoj dom. To je agape – nesebična ljubav koja se žrtvuje i ništa ne traži zauzvrat. To je ljubav koja ne pamti greške prošlosti.
Mi ljudi čeznemo za nečim većim od onoga što sami možemo dati i primiti. Naš nemiran duh traži način kako bi se učvrstio u nečemu što nam jedino božanska narav može ponuditi. Stoga dolazimo u crkvu, tiho počinuti u prisutnosti onoga što tražimo.
Kada se okupljamo kako bismo slavili Boga, On vidi naša srca koja čeznu primiti najveći dar od svih darova. Bez obzira na dubinu naše vjere i trud koji smo uložili u pripremu za Božić, time ponizno potvrđujemo da smo svi nemirne duše u potrazi za Bogom koji nas bezuvjetno voli.
Neka vam Božić bude ispunjen blagoslovom, mirom i Duhom Svetim.
Kathleen Olenik Henry – Loyola Press
Prevela: dr.sc. Danijela Janjanin
Foto: Pixabay
