Tog jutra kao da joj se čitava duša savijala nakloniti pred Presvetim. A kad se duša klanja, onda i tijelo to pokazuje svojom gestom. Dok je koračala prema Svemogućem, kao da je drhtala, svjesna svoje bijede, a još više svjesna da je On jedina hrana njene duše koja će napojiti njeno krvavo srce. Njezinim koracima mir; njezinoj patnji okrjepa; njenoj povrjeđenosti oprost. Kleknula je i pružila svoju želju da Ga primi. On, sam Presveti, naslonio se na njezin jezik i protkao je Svetim. Kad se vratila u klupu, kleknula je i dugo ponavljala da Ga voli, a Njegova ljubav slijevala se u njezino srce. On je njezin život namakao božanskim Tijelom.
Čitavo je svoje bilo, dušu i božanstvo, Tijelo i Krv, sakrio u komadić Kruha i kapljice Vina
Prije nego je dopustio da se mučno prospe Njegov život po čovječanstvu, na otkupljenje grijeha, dragi Isus, u ludoj čežnji ljubavi prema čovjeku, čitavo je Svoje bilo, dušu i božanstvo, Tijelo i Krv, sakrio u komadić Kruha i kapljice Vina. Čitavog Sebe, Boga i čovjeka, po rukama svećeničkim, tako krhkim i tako grješnim, po ustima nedostojnim, uprisutnio je u hranu koja će se do kraja svijeta ugrađivati u Njegove prijatelje. U one Njegove grješnike, da po otajstvu Euharistije svoj jad rasvjetljuju Njegovim bićem, da po Euharistiji postaju više jedno, više Crkva, više kristoliki.
Uzmite i jedite, ovo je Tijelo moje koje će se za vas predati. Uzmite i pijte, ovo je Krv moja koja će se proliti za vas i za sve ljude. Ovo činite meni na spomen.
Tvoj Bog, nenametljiva prisutnost ljubavi, silazi na dlan tvog župnika i moli da ti se daruje
O, brate čovječe, tako nedostojan i prljav, a tako istovremeno uzvišeno počašćen Kruhom života i Kaležom spasenja, prioni svoje biće uz svoga Boga. Ispuni ovo tiho jutarnje ozračje svoje crkvice suzama, ganućem ljubavi kojim ćeš Mu prići. Dragi brate čovječe, kako nam je samo nebo blizu i kako po Euharistiji ulazi u nas, po blagovanju Neizmjernog prolazi našom dušom, našim tijelom. Naš Bog, najveći i jedini, samo Presveto Trojstvo, Stvoritelj svemira, vidljivog i nevidljivog, u malenoj Hostiji silazi u tvoje srce tako blisko da možete popričati. On brine za Svoje drago dijete. Da Mu možeš šaptati o svojim običnim problemima. Da Mu možeš pokazivati svoje grijehe i moliti Ga za pomoć, da te uzme za ruku i pomogne ti biti bolji. Tvoj Bog, sama nježnost i dobrota. Tvoj Tatica, svakog dana žarko čezne da te susretne. Tvoj Bog, nenametljiva prisutnost ljubavi, i jutros, i svakodnevno, silazi na dlan tvog župnika i moli da ti se daruje. On, Svemogući, koji bi jednim dahom mogao poravnati sva naša opiranja Njemu, postaje Kruščić koji strpljivo čeka tvoju slobodnu odluku. Tvoju želju da Ga primiš. Divno je to da je naša Crkva jedina i prava, jer čuva živoga Boga u svojim posudama. Tvoja duša, po Kruhu kojeg prima, postaje golubica Božja, kadra letjeti svijetom noseći Boga bližnjima.
Operi svoje grijehe prije nego Mu pristupiš
Dragi brate kršćanine, operi svoje grijehe prije nego mu pristupiš. Otiđi na ispovijed. Pokaj se za lake grijehe prije nego staneš u red za Pričest. Nemoj oklijevati, jer najdivnije čudo poslužuje Sebe na stolu života. Pred tvojim očima poziva te na nebesko čašćenje. Kako možeš samo stajati i ne poželjeti, ne žudjeti Ga primiti u svoje srce? Ne okajati žarko svoje grijehe pred tolikom Tajnom ljubavi?
Neka nježnost čitavog svemira pronađe konak u tvojoj duši
Pusti neka šutnja otvori barem nesavršen pogled na otajstvo koje primaš. Nikada možda živ nećeš moći stvarno proniknuti u to otajstvo, ali barem pokušavaj biti što sabraniji. Prigni svoj duh pred Onim koji ulazi u tvoj život. A kada Ga primiš, nasloni se na Njegovo rame. Pusti da blaga svjetlost poteče tvojim bilom. Neka nježnost čitavog svemira pronađe konak u tvojoj duši. Neka oblikuje tvoje blato u kućicu mira. Miluj Ga toplom dobrodošlicom. Moli Ga ni manje ni više nego svim svojim srcem. Kao dijete, kao bespomoćni dječak svoga Taticu koji ga drži na koljenu. Pokloni Mu tad sebe. Prisloni se na tišinu Njegove riječi i dopusti da euharistijski Krist kroz tebe djeluje ako želi, da odlazi tamo gdje Ga trebaju.
Budi prazna posuda u kojoj će se susresti Isus euharistijski s Marijom
Ti budi što više On, a što manje ti. Ti Mu pokloni praznu posudu svoje duše u koju ćeš prije Pričesti pozvati Majku da Ga ona dočeka u tebi. Da ona ukrasi tvoje srce svojim marijanskim cvijećem za svečani dolazak Njezinoga Sina. Ti budi prazna posuda susreta Isusa euharistijskog s Marijom koja će samo disati Njihov susret, koja će njihati malog Isusa u Marijinim rukama. Kontemplirati. Upijati. Biti samo prisutan, naslonjen na Boga. Ti budi što više ništa iz ljubavi da se nastani Gospodin u tebi i On postane Sve. I On, po dušama koje Ga nježno i privijeno primaju, bude Isus – jedno čitave zaručnice Crkve.
Nisu bili savršeni slušači, ali su bili mala obitelj pred Njim
Na Misi su sjedili jedno pored drugoga, a oko njih dječica. Često im tada nije silazila sabranost tek tako s usta, jer je trebalo opominjati djecu, odvraćati im pažnju, paziti na njih. Ta svi su bili još maleni. Ipak, vrijedilo je žrtve zajednički otići, poučavati ih, dovoditi ih od malih nogu u pravu prisutnost Presvetoga. Nisu bili savršeni slušači, ali su bili mala obitelj pred Njim. Toliko su samo mogli. Često bi se tješili riječima Ivana Pavla II. upućenim radnicima na najranijoj misi dok je još bio svećenik ili biskup u Poljskoj. Od umora bi neki od njih znali čak i zadrijemati, dekoncentirano stajati na misi no on ih je potaknuo da je dobro što su već u Božjoj prisutnosti dok su na misi, makar ih fizičke snage izdavale. Došlo je vrijeme Očenaša. Podignuli su ruke i spojili ih. Da ih zajedno blagoslovi, da Mu zajedno upute svoju zemaljsku potrebu. Voljeli su se i bili uvijek jedno pored drugoga, čak i na misi.
Po primanju Isusa, muž i žena su sve bliži u Bogu i privrženiji jedno drugome
Kada muž i žena prime Isusa u živoj Hostiji, onda Krist u njima uzima njihovu zemaljsku ljubav i pobožanstvenjuje je pa su oni tada savršenije jedno. Tako, po primanju Isusa, muž i žena su sve bliži u Bogu i tako privrženiji jedno drugome. Onda njihov brak, po snazi Euharistije, dobiva veliku snagu te postaje svjetionik Božje ljubavi ovom svijetu. Kada muž i žena nahrane svoje tijelo Isusom, onda i njihova tjelesna ljubav dobiva božansku notu, kristoliku, još više sebedavajuću, savršenije odricajuću, bolje prožimajuću. Kada se muž i žena hrane Isusom, onda i njihova seksualnost poprima duboku prožetost Njime te ih Njegova ljubav sve više uprisutnjuje jedno u drugome, to više čineći da su jedno na Božji način. Euharistija je zato hrana za brakove. Tijelo i Krv po kojima se dvoje sve bolje sažimlju u jedno, čineći tako brak svetinjom nad svetinjama, malim pokušajem božanskog na zemlji. Komadićem neba u svakodnevici. I ta se onda ljubav prelijeva i na djecu te oni rastu između mame i tate natapani Božjim duhom.
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Žena vrsna
