Bog je jedan, no On nije ni sam niti usamljen. On je zajedništvo Osoba. On je Presveto Trojstvo, vječno zajedništvo tri božanske osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga. Središnji je to misterij kršćanske vjere (KKC 261).
Sveti Patrik je obratio Irsku trojedinom analogijom: tri lista jedne djeteline. Bog je vječno jedinstvo tri različite božanske Osobe – svaka od njih je potpuna i u svojoj biti božanska. One su istobitne i jednake jedna drugoj. Bog je obitelj. Tri osobe Trojstva povezane su međusobno u dvama unutarnjim božanskim procesima: Otac vječno rađa Sina, a Duh Sveti vječno proizlazi iz Oca i Sina (KKC 254). Jedan Bog je iznutra povezano Stvorenje triju Osoba. Ukratko, Bog je obitelj.
Bog je obitelj, a čovjek je stvoren na njegovu sliku
Čovjek je stvoren na sliku jednog Trojedinog Boga. Budući da je Bog obitelj, čovjek je, stvoren na Njegovu sliku, biće stvoreno za obitelj. Nakon što je Bog stvorio Adama, rekao je: „Nije dobro da čovjek bude sam.“ (Post 2,18) Čovjek sam po sebi nije u potpunosti odražavao prirodu Boga – zajedništvo.
Bog je stvorio Evu, prvu ženu, kako bi čovjek „prionuo uz svoju ženu i oni su postali jedno tijelo“ (Post 2,24) Ovo je praiskonski sakrament braka. To je Trojstvo po prirodi. Muž i žena postaju zajednica osoba u svom prirodnom poretku, gdje dvoje postaje jedno i tako odražavaju zajedništvo osoba u Bogu u božanskom poretku. Bog Otac vječno stvara drugu božansku Osobu, Sina; a iz ljubavi Oca i Sina proizlazi treća božanska Osoba, Duh Sveti.
Na nesavršen, ali analogan način, muž i žena prianjaju jedan uz drugoga nudeći ljubav, konzumirajući seksualno sjedinjenje koje, pak, stvara treće nezavisno biće, dijete. Na isti način iz obostrane ljubavi Oca i Sina proizlazi Duh Sveti. Premda su različitosti očite i svete, ovo najbliža imitacija trojstvene veze na zemlji. Kao što je papa Ivan Pavao II. napisao u svojoj Teologiji tijela: „Čovjek postaje slika Božja ne toliko u trenutku samoće, već u trenutku zajedništva.“
Obitelj je dio Božjeg plana za čovječanstvo od početka
Slika Trojstva se odražava u našim obiteljima i obitelj je ikona života Trojstva. Kao što Katekizam naučava: „Kršćanska obitelj je zajedništvo osoba, znak i slika zajedništva Oca, Sina i Duha Svetoga“ (KKC 2205). Obitelj je preslika odnosa unutar trojstva.
Život s mužom ili ženom i djecom odvlači nas od nas samih. Ubija naš ponos i sebičnost. Prisiljava nas umanjiti sebe u korist drugih. Tjera nas usredotočiti se na tuđu, a ne samo na vlastitu dobrobit. Izaziva nas da budemo sveti kao što je Bog svet. Obitelj je, kao „kućna Crkva“, zaglavni kamen veće i dijelom čitave Crkve. Dio je Božjeg plana za čovječanstvo od samog početka. Zapravo, i sam Krist se utjelovio u obitelj kako bi istaknuo njenu važnost kao institucije i kako bi je osobno posvetio (KKC 533).
Naravno, puno je lakše sve ovo reći, nego zaista živjeti u požrtvovnom braku potpuno dajući sebe obitelji. Brak i roditeljstvo težak su posao. Naš nam sebičan ponos i egocentrične želje smetaju. Nadvladavati ih zahtijeva cjeloživotno malim koracima povećavati rast u svetosti i vrlinama. Teško je odražavati Trojstvenu ljubav i viziju usred iscrpljenosti radi bebinog plača, ukakanih pelena, svađa među braćom, prigovaranja supruga, stresa na poslu, pranja posuđa i košare pune prljavog rublja. Služenje drugima dio je našeg svakodnevnog Križa. Duh Sveti nadahnjuje nas i posvećuje i u tim uobičajenim, svakodnevnim služenjima.
Obitelj je preslika Presvetog Trojstva. Nažalost, mnogi su brakovi danas narušeni, obitelji slomljene. Obitelji su izrešetane svakom vrstom boli i patnje, zlostavljane i napuštene, disfunkcionalne i u raspadu. Slika Trojstva je u mnogim modernim obiteljima teško unakažena.
Sakramenti nam pomažu u obiteljskom životu
Srećom, Bog nas nije napustio kao siročad. Ostavio nam je Crkvu. Ostavio nam je sakramente koji nas ozdravljaju i iznova čine nas cjelovitima. Makar i dolazimo iz nepopravljivih brakova i slomljenih obitelj, Bog nam je providio zajedništvo osoba koje se nalazi u Crkvi. To je nadnaravna obitelj Božja (KKC 1655)
Sam Isus na ukazuje na Zajedništvo svetih, u kojem nema biološke povezanosti. Njegova su istinska obitelj oni koji vjeruju. To je potvrdio kada je rekao „Ovo je Moja majka i Moja braća!“ (Mt 12,49) Naše obitelji su najbliža slika duhovnog zajedništva Osoba u Trojstvu. Uz njih, imamo nadnaravno zajedništvo osoba u vjeri i Crkvi, u kojem također možemo živjeti život Trojstva. U Katekizmu stoji: „Svi koji smo djeca Božja i koji u Kristu tvorimo jednu obitelj, dok u međusobnoj ljubavi i u jedinoj hvali Presvetog Trojstva sobom općimo, odgovaramo bitnom pozivu Crkve.“ (KKC 959)
Naš najdublji poziv je živjeti u savezu jedni s drugima kroz naše brakove, u našim obiteljima i u našoj Crkvi, služeći drugim ljudima, u obostranoj požrtvovnosti i ljubavi oponašajući Presveto Trojstvo.
Brian Kranick – Catholic Exchange
Prevela: Nives Horvat
Foto: TeiTo
