Dar očeva blagoslova

Dar očeva blagoslova

Sveto pismo započinje pričom o stvaranju. Bog izlijeva svoje stvaralaštvo i majstorstvo na svijet ispunjavajući ga životom i obiljem. Zadnjega dana stvaranja Bog stvara čovječanstvo na svoju sliku kao vrhunac i krunu svoga rada. Bog se nakon toga divio svome djelu udijelivši mu praiskonski blagoslov:

„I bijaše veoma dobro.“ (Post 1, 31)

Blagoslov od postanka svijeta

U priči o postanku vidimo da je blagoslov zapravo objava usađene vrijednosti i kvalitete stvorenoga. Kada Bog blagoslivlja stvorenja, On ih proglašava „veoma dobrim“. Isto tako, kada blagoslivljamo Boga, proglašavamo Ga samom dobrotom, izvorom svega što postoji, vječnim izvorom života i radosti.

Unutar svakog od nas postoji želja da budemo blagoslovljeni, odnosno, žudimo znati da je pored slučajnog izgleda ili osobnosti naša srž postojanja dobra, zapravo, veoma dobra. Žudimo da nam netko kaže da je dobro što postojimo.

Mi želimo, odnosno trebamo, znati da nismo pogreška, da nismo manjkavi ili nevrijedni ljubavi. Ako ne primimo takav blagoslov, osjećamo duboku bol iako često ta bol ostaje podsvjesna. Bez blagoslova možemo razviti razne vrste štetnog, pa čak i patološkog, ponašanja tijekom potrage za potvrdom za kojom žudimo.

Blagoslov je najveći dar

Najveći dar koji otac može dati svome djetetu, posebno svome sinu, jest blagoslov. Otac je u jedinstvenoj poziciji da udijeli ovakav blagoslov jer od trenutka kada dijete postane svjesno očeve prisutnosti u životu, ono čezne za njegovom potvrdom, odobrenjem i ljubavi.

Očevi, blagoslivljajte svoju djecu. Jasno im dajte do znanja riječju i djelom da je dobro što postoje. „Pored svih tvojih sposobnosti, djela ili inteligencije, pored svega što napraviš, ja uživam u tebi. Posjedujem ljubav prema tebi koju se ne može zaraditi već proistjeće iz činjenice da si dobar i ljubljen u srži svoga bića.“

Kakva životna istina! Koliko bi života teklo drugačije da su bili blagoslovljeni na takav način.

Blagoslov se daruje djelima

Očev blagoslov ne prenosi se samo riječima. Često je darovan putem udijeljene pažnje, prisutnošću ili slušanjem. Vidljiv je u odbijanju očeve sklonosti da pretvorimo djecu u svoju vlastitu sliku i priliku, da ih prisiljavamo da postignu neko daleko mjerilo uspjeha ili da ih natjeramo da postanu ono što mi nismo uspjeli.

„Možda nisi bogat, možda ne možeš ostaviti neke velike ostavštine svojoj djeci, ali možeš im dati jedno: naslijeđe svoga blagoslova. Bolje je biti blagoslovljen, nego bogat.“ rekao je sv. Ambrozije. Kriza današnje kulture kriza je očinstva. Slabi, odsutni ili čak zlostavljači – očevi su većinom odgovorni za propast društva, a za to postoji i provedeno istraživanje. Ozdravljenje društva dogodit će se samo kada se očinstvo istinski prihvati i živi. Teći će od očeva koji blagoslivljaju svoju djecu, ne samo riječima već i djelima.


Sam Guzman – Catholic Gentleman
Prevela: LR
Foto: TeiTo

Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.