Koliko puta u danu se nađemo u brizi? Koliko puta se toliko briga nakupi pa se pretvore u tjeskobu? Odakle to dolazi? Tko nam ne da mira i tko pomućuje pouzdanje u Gospodina? Draga vrsna ženo, otjeraj to zlo od sebe. Potrudi se.
Ponekad sam malovjerna i puno se brinem
Često razmišljam o svom duhovnom životu i vidim koliko sam slaba i koliko sam ponekad malovjerna, iako svaki dan vidim da je Gospodin tu s nama. To me podsjeća na jednu zgodu iz Isusovog života:
Najedanput se na moru podiže tako velika oluja da valovi gotovo pokriše lađicu. A on je spavao. Tada pristupiše učenici k njemu, probudiše ga i rekoše mu: “Gospodine, spasi, izgibosmo!” Malovjerni – reče im – zašto se toliko strašite?” Tada ustade, zapovjedi vjetrovima i moru i nastade duboka tišina. (Mt 8,23-27)
Ponekad mi se čini da Gospodin spava dok ja grcam u brigama… Ma koje su to brige kad Gospodin ima sve pod kontrolom i ima plan? Sumnjam li ja u taj plan? Ne… Znam da će sve biti dobro. Gospodin sve okreće na dobro. Pa zašto se onda brinem? Zato što sam malovjerna. Oprosti mi, Gospodine, jer sam malovjerna. Vapim Ti sada poput oca čijeg si sina izliječio od padavice: Pomozi mojoj nevjeri! (Mk 9,24)
Ne brinuti se tjeskobno
Šesto poglavlje Matejevog Evanđelja je mom mužu i meni često trn u oku jer često ne uspijevamo ono što tamo piše: Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani – jer zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati! Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke. (Mt 6,31-34)
Uvijek me iznova šokira ovo da to sve traže pogani. Isus je jasan. On nas tješi i ohrabruje, a od nas traži jedino da se pouzdamo i da vjerujemo nebeskom Ocu koji se brine za nas i umjesto nas. On ima plan! Ne mogu se zvati katolkinjom i vjernicom ako se tjeskobno brinem za sutra, što ću, kako ću, a često se uhvatim u tome. Ako vjerujemo, vjerujemo u Providnost. To znači u potpunosti vjerovati i prepustiti se volji Gospodnjoj što je jako teško i Gospodin to zna, ali On voli kad se u tome trudimo i taj trud višestruko nagrađuje.
Gospodin nas savjetuje: Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti. (Mt 11, 28) On nam kaže da mu sve svoje brige predamo, On će ih nositi, On će brinuti. Naše je samo vjerovati. I kad Mu u molitvi kažemo sve svoje misli, boli, brige, molitve, zahvale, bude lakše, zar ne? To je zato što On sluša, a lakše je kad se nekome povjeriš. Tako sam i ja odlučila sa svojim brigama.
Kako jako volim konkretne stvari, odlučila sam sve svoje brige napisati na papir i spremiti ih u kutiju za brige, predati ih Gospodinu i neka tamo ostanu. Zatvorene. Zaboravljene. Zbrinute.
Kutija za brige – kako ju napraviti
Kupila sam drvenu kutijicu koju sam izbrusila brusnim papirom i skinula vijke kako bih što preciznije obojila akrilnim bojama.
Kada se to osušilo, ljepilom za decoupage tehniku (može se naći u svakoj hobi knjižari) sam nalijepila salvetu koju sam prethodno izrezala da odgovara poklopcu.
Nakon sušenja, iznutra sam si napisala citat koji me uvijek treba podsjećati da se pouzdam u Providnost. Izrezala sam kartice od papira i to namjerno manjih dimenzija da se natjeram biti konkretna i kratka. Naznačila sam si i datum da mi to bude nekakav orijentir jednom kad budem čitala što me sve to mučilo.
I eto ga, gotovo.
Otvorit ću ju nakon godinu dana
Obećala sam Gospodinu i sebi da ću više vjerovati, više se pouzdavati. Planiram tako za godinu dana otvoriti tu kutiju i naglas pročitati te brige. Želim tada osjetiti sram zbog silnih sitnica koje me opterećuju. Želim biti posramljena što sam toliko vremena utrošila na mrmljanje i zanovijetanje, umjesto na zahvaljivanje Gospodinu na svim milostima. Prvenstveno na tome što je On vjeran, što ne odustaje od mene, iako ga kao sveti Petar zatajim tri puta, ali u jednom danu.
Probaj i ti, draga čitateljice.
Suzana Džeko – Žena vrsna
Foto: Žena vrsna
