Kao djeca igrali smo se s Isusom

s Isusom

Mi bismo kao djeca u adventu iščekivali Novorođenog Isusa. Naslućivali smo Njegov dolazak i otkrivali Njegovo postojanje iza malih, nesebičnih i tajnih dobrih djela koje smo činili za određenog člana obitelji. Svatko za nekog drugog. Tako se nekako pojavljivao Isus u našem srcu da ga možemo na dječji način osjetiti.

Neprimjetna dobra djela dovodila su Isusa u naše srce

Na prvu adventsku nedjelju, obično željno iščekujući kraj obiteljske krunice, posjedali bismo svi u krug. Netko od „pismenih“ zapisao bi na sedam papirića naša imena. Savinuo bi papiriće na jednak način i dobro izmiješao. Da se kojim slučajem ne bi namještalo tzv. „izvlačenje“. Jedan po jedan, uzimali bismo papiriće i smijali se. Onda bi netko izvukao samog sebe. Opet smijeh i ispočetka. Savijanje papirića i mućkanje. Nakon petog pokušaja, obično bismo izvukli svatko „pravu“ osobu. Kažem pravu jer za mene je to obično bio brat mlađi tri godine od mene s kojim bih se nevoljko u miru družila, a kamoli tek smišljeno, potajno i nesebično činila neprimjetna dobra djela koja bi ga trebala razveseliti. Jednom je to bio omiljeni keks što mi je netko od gostiju poklonio, a baš te večeri bi se našao ispod bratovog jastuka. Ili, pospremanje kreveta dok njega nema.

Zašto naglašavam potajnost? Jer kada bi taj koga sam izvukla nekim slučajem opazio da baš njemu to činim, mogao bi zaključiti da sam ga ja izvukla. A, to bi onda pokvarilo iznenađenje. I do samog kraja, do Badnje večeri, mi bismo šutjeli. Zaista. Jedino bi mama i tata nekako, već pri kraju povezali konce i shvatili tko je koga izvukao. Kako? Mi djeca nismo imali nekih sredstava kojima bismo kupili poklon za izvučenog i poklonili mu ga nakon zajedničkog kićenja bora na Badnjak. Onda bih ja zamolila mamu za Jakova , Jakov tatu za mene i krug bi se otvorio.

Iščekivanje na Badnjak

Iščekivanje na Badnjak. Polako se otkriva miris Novorođenog djeteta u zraku. Njegova štalica. Poput pastira, svi smo se magnetski okupili oko bora i pjevali božićne pjesme. A, onda razmjena darova i iznenađenje. Spoznaja tko je čitavi advent baš tebe posebno nastojao ljubiti. Zatim polnoćka koja je u našoj župi počinjala u 23 sata. I mir. Božićni mir koji se uselio pokraj bora i ispod bora, u Betlehem. A, taj mir bismo održavali kroz božićno vrijeme zajedničkom obiteljskom molitvom s pogledom na jaslice.

Kokice i rođenje Isusovo

Moja su djeca još malena da bismo organizirali „izvlačenje“. No, moja djeca vole kokice. One male kuglice kukuruza koje, kad ih staviš na ulje, porastu i preskaču lonac. Prošle godine u došašću, započeli smo malo natjecanje u traženju radosti, u potrazi za Isusom u našem srcu koji poraste kada napravimo dobro djelo. Tako smo na pet malih staklenki potrošene kašice, napisali naših pet imena. A ona isto počinju sa: mama, tata…  I, za svako dobro djelo djeca bi ubacila po jednu kokicu u staklenku. Na kraju dana bismo pekli naša dobra djela i umnožavali ih na ulju, tako da ispadaju preko lonca. Nemojte im reći, ali ja bih obično nadodala još šakicu kako bi naše slavlje dobrote trajalo duže.

S Isusom smo se igrali, pjevali mu i presvlačili pelene

Na Badnju večer obukli smo se u pastire i poklonili se malom Isusu  – bebici u sekinoj peleni , koji je ležao na pravoj slami nekoliko dana prije skupljenoj u prirodi. Srećom, netko nam je za poklon donio ovčice koje smo onda donosili Isusiću. Ponekad bi djeca sama pitala da im malo dopustim da nose Isusa. Igrali su se s Njime, presvlačili Isusu pelene, mazili Mu nogice i ljubili Lice. Njihov mali Isus se rodio i raste.

Djetešce nam se rodilo

Završila bih ovaj tekst jednom anegdotom iz mog ranog djetinjstva, iz perioda u kojem nisam baš znala najbolje pričati, ali sam znala pjevati pjesmu Djetešce nam se rodilo. To me mama naučila uz pokrete njihanja malog Isusa- također lutkice u našem domu. I jedne nedjelje, na Misi u nekoj crkvi,  započela je ta pjesma. A pred oltarom je stajao kip malog Isusa u prirodnoj veličini – Novorođenog Djetešca položenog na slamu. Ja sam se u tom trenutku otrgnula roditeljima i pojurila po tog Isusa te ga uzela u ruke i njihala. Ne moram pričati da odraslima nije baš bilo svejedno uživati u nestašnoj igri djevojčice. Možda sam baš u tom trenu zapravo pomislila da je kipić pravo dijete i pohitala, brža od roditelja, prema Isusu. Pustite malene k Njemu. Njihovi anđeli svakodnevno gledaju Lice Oca Nebeskog.

Gledajte u svoje anđele zajedno s njihovim anđelima i povedite njihove dušice na poklon Novorođenome. Na njima blizak način. Igrajte se dobrote i ljubavi prema Kristu! Budite kao djeca.  Neka ovo došašće bude svima nama iščekivanje igre s Isusom.

Marija Grgić / Žena Vrsna 

Foto: Unsplash

Marija Grgić
Marija Grgić

Gospodin joj je providio muža i njihovom braku poklonio petero djece. Uz brigu o svojoj obitelji, uređuje portal Žena vrsna što je svakodnevno ispunjava milošću. Jednom ranije u životu postala je magistra matematike i fizike. Osluškujući Božju prisutnost u svakodnevici, voli pisanjem hvatati sjećanja na Ljepotu.