Djeca imaju tantrume, a odrasli?

tantrume

Djeca su neslavno poznata po svojim ispadima. Velikim, bijesnim ispadima. Djeci to odlično ide jer su spremni dati sve od sebe. Nije im problem vikati usred trgovine ili tijekom propovijedi na sv. misi, čak i ispred drugih ljudi tako da vam bude što neugodnije. Međutim, nisu oni krivi zbog toga. Djeca imaju biološke predispozicije zbog kojih su skloni emocionalnim ispadima uslijed razvoja mozga. Bez obzira na to, kad djeca imaju tantrume, mogu lako izludjeti roditelje.

Imaju li odrasli tantrume?

Što se tiče ovog problema, smatrao sam da sam ga bolje svladao nego moja djeca. Znao sam da oni mogu i da će sazrijeti, ali sam oduvijek mislio da sam kao odrasla osoba naučio kontrolirati svoje ponašanje. Oni imaju tantrume, a ja nemam. No, onda sam promislio malo bolje.

Zapravo, vrlo često izgubim kontrolu. Vičem na djecu jer sam frustriran. Ljutio sam se na druge vozače i zauzvrat vozio agresivnije nego što bih smio. Osjetio sam da mi tlak raste u susretu s napornim ljudima, a kasnije bih tu ljutnju ispuhivao. Uvjeravao bih samog sebe da je takvo ponašanje bezopasna katarza i da je svakome s vremena na vrijeme potrebno ispuhati se. No, je li ovakvo ponašanje zdravo ili je i to nekakav oblik ispada? Imam li i ja tantrume? Možda nisam sazrio onoliko koliko sam mislio.

Kako se odrasli i djeca mogu naučiti kontrolirati?

Postoji mnogo ideja kako se roditelji mogu suočiti s vlastitim ispadima, no najučinkovitiji način mi se učinio tzv. prostor za smirenje. Kada bih imao stresan dan na poslu i osjetio da pucam po šavovima ili da mi je fitilj pri kraju, znao sam da se moram maknuti. Trebalo mi je nešto više od same promjene prostorije. Trebalo mi je vremena da temeljito razmislim o svojim osjećajima i preuzmem kontrolu nad njima prije nego što napravim nešto što ću požaliti.

Ideja iz jedne katoličke škole

Jedna je učiteljica u katoličkoj školi slično postupila. Naučila je djecu da sami sebi stvore prostor za smirenje. Dodijeljen je prostor gdje djeca mogu otići kad su uznemirena te koristiti različite boje da bi opisali svoje osjećaje. Na taj način uče bolje razumijevati i kontrolirati ono što osjećaju. Na primjer, zelena boja znači smirenje, a crvena boja uznemirenost. Cilj je prepoznati stanje u kojem se nalaze kada ulaze u jedan od obojenih prostora i nastojati doći do zelenog prostora tako da se mogu, u konačnici, bez ispada vratiti u razred. Kada su djeca mala, teško se mogu izraziti jer još ne poznaju riječi koje bi mogli koristiti.

Vjerojatno se mnogi neće složiti, ali mislim da je odraslima također teško verbalizirati svoje frustracije. Umjesto toga, pucamo, vičemo i optužujemo bez da to zaista i želimo. Mogli bismo učiti od ove djece. Na primjer, jedna je djevojčica iz razreda objasnila: „Kao kad si ljut pa se trudiš smiriti i popiješ vode. To će vam pomoći da se brže smirite.“

Odgonetnite koji je vaš idealan prostor za smirenje i otklonite tantrume

Za mene taj prostor nije odlazak na neko određeno mjesto već fizička aktivnost. Shvatio sam da ljutnja i frustracija kod mene uzrokuju snažnu fizičku reakciju kao što je visoki krvni tlak, smetenost i gubitak sna stoga je rješenje za takvo stanje također fizičke naravi. Odlazim na trčanje i dok trčim, razmišljam. Kada se vratim već budem umoran, shvatim što osjećam i smirim se. Rad u vrtu djeluje slično na mene. Postoji i mnogo drugih načina. Na primjer, nevjerojatno je učinkovito stati na trenutak prije nego što na povratku s posla uđem u kuću. To je prilika da svjesno ostavim stres od posla iza sebe. Za djecu to može biti prostor za opuštanje gdje mogu crtati,čitati ili malo razmisliti dok se ne smire dovoljno da bi porazgovarali o tome što ih muči. Ovakav pristup čini čuda.

Preuzeti kontrolu nad osjećajima

Ono što djeluje u prostoru za smirenje jest što prekidamo svoju reakciju i dobivamo priliku preuzeti kontrolu nad sobom prije nego što je izgubimo. Jedino kad izgubimo kontrolu nad osjećajima činimo ono zbog čega se kasnije kajemo.

Svi se nadamo tome da savladamo samokontrolu, a nešto jednostavno poput prostora za smirenje jest odličan prvi korak za ljude svih uzrasta.


o. Michael Rennier – Aleteia
Prevela: LR
Foto: Alexander Dummer – Unsplash

Kako se nositi s ispadima svoje djece poslušajte u podcastu.

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!