Što djeca mogu naučiti za vrijeme zajedničkih obroka

vrijeme zajedničkih obroka

Odrastajući u obitelji kao najmlađe od šestero djece, svakodnevna zajednička večera bila je obavezno pravilo. Ako smo bili kod kuće, morali smo svi zajedno sjesti za stol i večerati. Često mi je bilo jako teško odvojiti se od zanimljive knjige koju bih taj trenutak čitala, da ne spominjem izbjegavanje očekivanih prepirki među braćom, izdavanje tajni i udaranje nogom ispod stola. U ovakvim trenucima nisam propuštala priliku brusiti promišljene i prepredene osvete zbog čega sam s pravom na sebe navukla ozbiljan gnjev svojih roditelja.

Razlozi za zajedničke obroke

Iako je vrijeme večere tijekom moga djetinjstva bilo sve osim vrijeme mira, ta mi je navika zaista počela nedostajati otkad sam se odselila. Nedavno sam se pridružila bratu i njegovoj obitelji za večerom što me podsjetilo na sve razloge zašto mi je danas drago što imamo redovite obiteljske objede. Kada sam počela o tome razmišljati zapanjila me činjenica koliko dobrobiti dobivam od jedne takve jednostavne obiteljske navike. Slijedi popis svih najvažnijih razloga zašto bi obitelj trebala zajedno jesti. Znam da je svaka obitelj drugačija i da zajednički obroci ponekad nisu mogući, no nadam se da će vas ovaj popis nadahnuti da ih uklopite, ako je moguće, te da ih održite ako ih već prakticirate (iako vam se čine besmisleni).

1. Samopouzdanje

Jedna od prednosti odrastanja kao najmlađe dijete u velikoj obitelji bila je sudjelovanje u razgovorima koje pomalo nisam ni razumjela. Dok sam sazrijevala, obiteljski je stol postao odlično mjesto za vježbanje svojih retoričkih vještina i humora. Priznajmo, braća su naši najbolji kritičari. Odlično nas pripremaju za sudjelovanje u mnogo javnim društvenim okupljanjima te nas uče kako braniti svoj stav, argumentirati ili se povući ako smo u krivu. Ukratko, zajedničko vrijeme objedovanja dalo nam je samopouzdanje u ugodnom okruženju.

2. Kako slušati

Maleni obiteljski stol s bilo kojom kombinacijom od osam ili manje ljudi okupljenih oko njega poprilično je napeto mjesto. Jednom smo prilikom imali gosta za večerom koji nam je kasnije rekao da je cijelo vrijeme pokušavao shvatiti sustav kad je kome dana riječ. Nasmijali smo se jer takav sustav nije postojao. Jednostavno smo bili naučeni kako dobro slušati. Ne kažem da smo uvijek pažljivo i strpljivo slušali, no uživali smo u kvalitetnom razgovoru i zabavi održavajući razgovor živim. Obiteljski su nas objedi naučili pozorno slušati da bismo ispravno odgovorili, kada govoriti u skupini i kada šutjeti, kako pružiti riječi utjehe i svakako što ne reći jer zasigurno naučiš na teži način kada bratu kažeš krivu stvar u krivo vrijeme.

3. Kako znati svoju ulogu

Jedna od čestih rečenica koju je moja majka koristila dok sam bila mala i nemirna za stolom držeći dječju žličicu i šalicu bila je: „Ušuti, Ruth!“ Bilo je to jedno dobro usađeno pravilo da nijednom djetetu nije dopušteno dominirati razgovorom za stolom te me naučilo važnom principu: u životu nećeš biti najvažnija osoba u prostoriji čak i ako bi htjela misliti da je tako. To me zauzvrat naučilo da ne ulazimo u društvo da bismo napuhali svoj ego već da bismo doprijeli do drugih, da bi se drugi osjećali ugodno, dobrodošlo i poštovano te da naučimo slušati druge i govoriti.

4. Kako se slagati s ljudima koje ne volimo

Postoje neizbježne situacije u životu kada moramo funkcionirati s ljudima koji nam nisu dragi. Odličan uvod za ovo bili su svakodnevni objedi kada bismo sjedili pored braće s kojima se u tom trenutku najmanje slažeš. Nijedna obitelj nije savršena i izmjenjivale su se dječje svađe s različitom braćom. Ljubazni razgovori i dodavanje posuđa, svakodnevno slušanje problema braće s kojima se ne slažeš bili su odlična vježba za trenutke u životu odrasle osobe kada je važno surađivati s nekim koga ne volite.

5. Kakav je osjećaj biti dio zajednice

Bilo da sam toga bila svjesna ili ne, obiteljsko okupljanje krajem dana bilo je izrazito ohrabrujuće dok sam bila dijete. Bez obzira koliko mi je loš bio dan u školi postojalo je mjesto gdje sam znala da mogu doći i podijeliti svoje brige, gdje će me braća oraspoložiti svojim šalama ili dobiti novi pogled na svoje probleme kad bi ih podijelila sa svojom obitelji. Moja starija braća, godinama i mudrošću su dijelili istinski dobre savjete, a naši su nas roditelji suptilno poticali da dijelimo svoje probleme i savjete. Za stolom smo dijelili smo dobre i loše trenutke te je „sigurno mjesto“ postojalo svakodnevno u isto vrijeme i na istom mjestu da bismo dobili ono najbolje. Naposlijetku, to i jest bit svake obitelji.

6. Pristojno ponašanje i maniri

Nisam htjela ovo navesti na samom početku jer smatram da se pristojno ponašanje podrazumijeva bez posebnog isticanja, no uvelike nam je koristilo što smo odrastajući učili kako pristojno jesti, koji pribor koristiti, isprobati hranu koja nam se nije sviđala, naučiti ne govoriti nepristojno o hrani koju su drugi pripremili za nas i naučiti istovremeno žonglirati hranom i razgovorom tako da budemo spremni za službene susrete, fine restorane, važne događaje na poslu ili slične prilike tijekom života.

7. Kako potaknuti lijepe trenutke

Obiteljski objedi naučili su me da su takvi susreti zapravo društveni događaji, da su zajednički objedi i razgovori zabavni i vrijedni dodatnog truda i brige. Istina je da smo se znali svađati i prepirati, dovesti roditelje do ludila, otežati cjelokupan susret kada nije trebalo, no sve to blijedi u usporedbi sa svim onim susretima ispunjenima smijehom, utjehom, toplinom i zabavom. Bilo je trenutaka, čak i kada smo bili sasvim mali, kada je bilo teško završiti obrok i pospremiti za sobom jer smo doista uživali u međusobnom druženju.

Naučili smo kako slaviti ono što je dobro u našim životima i kako učiniti posebne trenutke zaista neponovljivima.


Ruth Baker – Catholic Link
Prevela: LR
Foto: rawpixelUnsplash

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.