Djevojka iz Vallecorse – preporuka knjige

Djevojka iz Vallecorse

Ovaj svijet je svijet prepun patnje – stvari koja nikada u njemu neće nedostajati, a koja će sustići barem jednom u životu svakog čovjeka u bijegu od nje, bilo mu deset, dvadeset ili sedamdeset godina. Bio on dobar ili loš, dok je ne okusi, neće otići s ovoga svijeta. Krivo je stoga misliti da čovjek uvijek i svugdje treba biti očuvan u dobroj i sretnoj okolini. Naprotiv, mislim da patnju ne treba zaobilaziti, već se od malih nogu s njom suočavati i dati joj smisao, kako bismo mi upravljali njom, a ne ona nama. Križ koji čovjek ne ponese dok je još mali, neminovno će narasti kako bi ga na kraju sustigao i on ponio njega, ali u očaj.

Iz vlastitog iskustva znam da su i oni mali ljudi koje zovemo djecom kadri shvatiti smisao patnje još i bolje nego odrasli, ako imaju sreće kao sv. Maria de Mattias, djevojka iz Vallecorse, da im u ranoj dobi netko od roditelja ili odraslih približi muku Trpećeg Spasitelja na križu. Iako su to naša djeca i o njima skrbimo najbolje što znamo, ne možemo spriječiti unutarnja zbivanja i strahove kroz koje svako od njih kad-tad prođe. A kad dijete jednom shvati u bezazlenoj prvoj boli veličinu žrtve koju prinosi, teško će ga u odrasloj dobi snaći nevolja da se s njom neće junački nositi i Bogu je prikazivati.

Djevojka iz Vallecorse

Bilo jednom… počinje moj prvi duhovni hod u vjeri. Sjedila sam svaku večer u krilu Očevu i slušala priču koju je, jednako meni i djevojci iz Vallecorse, pričao njen otac. Sjećam se kako bih se navečer prije spavanja smjestila na jastuku kao u očevu krilu i skupa s Mariom De Mattias slušala priče o drugačijoj ovčici, vazmenom Jaganjcu, prolivenoj krvi i trpljenju. Iako mi je bilo samo 10 godina, činilo mi se već na prvim stranicama da će mi Maria približiti i objasniti svu nepravednost ovog svijeta koja se sručila na Nedužnog koji je prolio svoju krv da, zamislite, spasi i mene.

Maria je bila moja prva prijateljica koja me vodila u neki drugi svijet, u koji sam gledala preko križa, koji me činio važnom, mirnom, koji me poticao da činim dobro i svakodnevno se obraćam Majčici koja će me odvesti k svome Sinu. Kad sam bila posramljena, rekla mi je: ,,Prije tebe On je bio osramoćen, priđi križu, budi s Njim, olakšaj Mu, sad ti je blizu!“ Kad sam plakala neutješno satima, rekla mi je: ,,Nemoj stajati tu, dođi podno križa i plači, Majka Jaganjčeva plače, plači s Njom, sad ćeš je moći i čvršće grliti!“

Učila me ulaziti u svoju nutrinu

Kad su me nepravedno optužili, rekla mi je: ,,Stani kraj Njega, upravo Mu sude, brani Ga! Prikazuj svoju žalost! Put križa je čast za kršćanina!“

Učila me ulaziti u svoju nutrinu i u meni stalno budila želju za razgovorom s Onim kojemu se ona najzad do kraja posvetila.

Kako je Maria rasla u ovoj knjižici i postala prevelika za očevo krilo, a i za moje dječje srce, u meni je rasla želja biti odrasla poput nje, stajati pred slikom Bogorodice poput nje, govoriti svima o Jaganjcu Božjem poput nje, osjećati radost u srcu i razumjeti kako se ništa nikome na svijetu ne može dogoditi tako strašno i neugodno da Jaganjac na križu to već nije prošao, da nije sve uzeo na sebe i da neće svakoga razumjeti u svojoj boli.

Koje li utjehe u ranjenom Spasitelju mom!

Maria je odavno već ispunila i prerasla ovaj svijet, ali nekada mi izgleda kao da je živjela u vrijeme mog djetinjstva, u mom domu i skupa sa mnom dijelila Očevo naručje.

Pokazala mi je mjesto na kojem mogu plakati

Ona se nije poput ostalih mojih prijateljica igrala sa mnom na raznim mjestima, ona mi je pokazala samo jedno mjesto na kojem ću plakati kad me one povrijede i napuste. Ona nije držala u ruci lutku, nego živo janje koje se dade od čovjeka grliti i razapeti kako bi taj isti čovjek mogao živjeti.

I sada stojim pred slikom Bogorodice, svakakva i govorim joj, zovem je i potežem za skute: ,,Gospe moja, majko moja!“ Iako ne čujem odgovor, odgovara mi ona uvijek, baš kako mi je rekla Maria da će mi odgovoriti, radošću u mom srcu.

Nijedna ljudska patnja nije toliko jaka da je drvo križa neće savladati i nijedna čovjekova rana nije toliko duboka da se neće u Jaganjčevim ranama izgubiti.

I nijedan čovjek nije toliko prljav da ga Jaganjčeva krv ne može oprati kad stane s Njim dijeliti svoju žalost, podno križa.

Kako onda ne bi došla svom Otkupitelju?

Uvijek je sa mnom

Knjižica ,,Djevojka iz Vallecorse” je uvijek sa mnom, od moje desete godine, ofucana, iskidana, ali moj vječni podsjetnik na Očevo krilo u kojem sam već u ranoj dobi otkrivala Istinu.

Svojim rukopisom sam tada zapisala, na stranici naslova: ,,Želim razgovarati s Njim”, šapat ove djevojke Majci koja ne napušta nikoga baš nikada i ne skreće ga s puta, koji je i nju vratio ponovo u krilo Očevo kojemu se i sama nadam dospjeti.

Presveta Djevice, prosvijetli me!


Anela Todorić – Žena vrsna
Foto: Anela Todorić

Ako želite saznati više o redu kojeg je osnovala sv. Maria de Mattias preporučujemo vam članak Klanjateljice Krvi Kristove – njihova je misija svima donijeti život koji nam je Krist darovao

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.