Hej! Dugo se nismo čule. Htjela sam ti javiti da sam dobro. Također, i ovdje je prisutan koronavirus. Sve je blokirano i skoro ništa ne radi. Ali dobro je. Bog je dobar s nama.
Znam da dugo nisam pisala, a dogodilo se mnogo toga od zadnjeg puta.
Dobro, možda je najveća promjena ovaj virus koji je sve zaustavio.
Iako život u misiji nije dinamičan, postoje dani kada imamo više obaveza. Sada ni toga nema, pa trebamo ispuniti vrijeme.
Gospodin je srušio sve moje planove, ali ostaje vjeran
Naš mudri svećenik don Luka kaže da treba imati neki red, ritam u danu da se ne bismo izgubili. I to je istina. Unatoč svakodnevnoj molitvi, i misi na kojoj smijemo prisustvovati, lako se izgubiti.
Znaš mene. Imam toliko ideja i planova, a sada ih je Gospodin sve srušio. Nema planiranog hodočašća ni druženja, kao ni toliko potrebne evangelizacije po ulicama. Baš sam joj se radovala.
Ostaje samo pustinja. U kojoj mrmljam. Kao izraelski narod. Jer želim meso i vodu. Međutim, u pustinji toga nema. Jer to je pustinja. Zato se tako i zove. Ali pustinja može biti povlašteno mjesto gdje se Boga može upoznati. Gdje se može upoznati Ljubav. Znaš, ima nešto u tome. Kušam to već sada. On je vjeran.
Kada se probudim, svakog dana tražim da promijeni mene, promijeni druge, promijeni situaciju, zaustavi virus. On ne reagira. I bolje. Gdje bih bila da je sve moje molitve uslišio? Sigurno ne ovdje gdje jesam.
Jesam li ti uopće rekla kako sam došla ovdje?
Ne sjećam se jesam li ti pričala o tome. Duga je to priča. Kad skratiš na bitno, ostaje činjenica da sam bila u situaciji u kojoj mi ništa nije imalo smisla. Bog mi je preko nekih osoba govorio i long story short – evo me sada. Već je pošla godina otkada sam ovdje. Znam da ludo zvuči, ali ja sam zadovoljna.
Upoznala sam sebe. Nije postojao bolji način. Sve što sam kući izbjegavala, ovdje me dočekalo. Brinem za starije i mlađe od sebe. Brinem o računima. Vodim brigu o stanu u kojem živim. Sve stvari koje sam prije radije prepuštala drugima.
Ne znam možeš li shvatiti o čemu pričam. Trebaš jednom doći. Trebaš vidjeti kako se živi od čiste Providnosti.
Nemam posao, a novac koji sam imala, odavno je potrošen. No, živa sam. Vjerujem da ti je čudno, ali zato kažem: „Dođi i vidi.ˮ Ljudi su ovdje kao i mi. Obični. Imaju svoje brige i križeve. Naša misija svjedoči da je Krist uskrsnuo.
Htjela sam te ohrabriti…
Oprosti, možda sam i pretjerala. Znam da imaš svoje probleme. Htjela sam te samo ohrabriti. Bog se nije ograničio za tvoju situaciju. Sada se čini kao da šuti, ali ne znači da ne djeluje. Znaš i sama da sam užasna u davanju savjeta. Ali zbilja, ako malo otvoriš svoje srce, Bog može učiniti čudo i u tvojem životu.
Dobro, neću te više zamarati. Javi se kako si… Molim za tebe svakog dana. Nadam se da ćemo se čuti uskoro.
Tvoja Ana
Ana – Žena vrsna
Foto: Katerina Kerdi – Unsplash
