Svjesna sam kako kruže strašne priče o porodu i većina žena boji se tog događaja. No s Bogom sve dobiva jednu veću dimenziju, pa tako i sam porod može biti lijep. Iz tog razloga, željela bih svjedočiti o predivnom iskustvu poroda s Isusom i savjetovati svim budućim majkama da pročitaju knjigu Duhovni pristup rađanju te se potpuno predaju u Božje ruke.
Kroz Duhovni pristup rađanju
Strah od poroda pokušala sam prepustiti Bogu redovitom molitvom i sakramentalnim životom. Uz to, Bog je u moje ruke poslao knjigu Duhovni pristup rađanju. Želio je da shvatim nešto što nisam znala, želio je da shvatim kako Ga tijekom poroda trebam više nego ikada. U knjizi se opisuje porod kakvim ga je Bog zamislio, potpuno opušteno i bez tjeskobe. U središtu je poroda Krist, a knjiga pruža i praktične smjernice poput dubokog disanja, opuštanja mišića i pozitivnog stava (npr. usmjerit ću se na ovaj trud i prebroditi ga).
Knjiga me oduševila. Dok sam je čitala, duboko u sebi osjetila sam nešto neobično, osjetila sam kako jedva čekam svoj porod. Moj strah pretvorio se u radosno iščekivanje. Bila sam ohrabrena i prepustila Bogu da doživim porod kakav je On zamislio. No jednu stvar nisam uspjela prepustiti. Budući da sam se jako bojala epiziotomije i da mi je sama pomisao na taj zahvat bila zastrašujuća, molila sam Gospodina da me toga poštedi.
Uzbuđenje pred polazak u rodilište
Sa suprugom sam molila veliku devetnicu sv. Josipu devet srijeda do svetkovine. Kako mi je doktorica tri tjedna prije termina rekla da je beba smještena nisko i da bih mogla roditi ranije, mislila sam da nećemo uspjeti izmoliti do kraja. No Bog je čekao. Nakon zadnje izmoljene srijede, baš u noći sa srijede na četvrtak, krenuli su trudovi. Moji trudovi odmah su bili na svakih pet minuta i imali su pravilan obrazac. Suprug i ja znali smo da je porođaj počeo. Pomolili smo se i zahvalili Bogu što se bliži susret nas i naše bebe. Suprug je bio uz mene, bodrio me, molili smo se, slušali pjesme, trudili se zahvaliti za svaki trud kojim smo bili bliže svom čedu kako je opisano u knjizi. Bili smo uzbuđeni, radosni i u isto vrijeme mirni. Gospodinu smo rekli da nam pošalje znak kada trebamo krenuti u bolnicu. Laki i podnošljivi trudovi na pet minuta trajali su tri sata. U jednom trenutku osjetila sam jaku probadajuću bol u trbuhu i tada smo odlučili da je vrijeme za polazak. Shvatili smo to kao znak od Boga.
Uzdaj se u Gospodina svim srcem
Primila me sestra na CTG-u i, kada me vidjela, rekla je: Još jedna prvorotka sa slabim trudovima, već dvije takve su danas došle, bile su otvorene jedan do dva cm, pa ne morate juriti u bolnicu s prvim trudom. Na trenutak sam se uplašila i pomislila kako nismo trebali doći, ali ubrzo sam osjetila da Isus sve vodi i da On zna zašto smo sada ovdje. Potaknuta citatima iz Svetog pisma koji su navedeni u knjizi trudila sam se u svakom trenutku okrenuti prema Isusu: Uzdaj se u Gospodina svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor, misli na Nj na svim svojim putovima i On će ispuniti tvoje staze.
Doktorica, koja me je pregledala, rekla je kako se ovdje ipak nešto događa jer sam otvorena pet cm. Kada sam to čula, smijala sam se i preplavila me radost. Još sam kratko vrijeme provela sa suprugom, a onda smo se radosno pozdravili i krenula sam sa sestrom prema rađaonici. Sestra me nekoliko puta pitala želim li epiduralnu anesteziju, no vjerujući da će meni Bog olakšati boli, to sam odbila. Šetala sam ispred rađaonice i na svaki trud njihala bokovima te duboko disala kako piše u knjizi.
Iskustvo poroda
Nakon sat vremena, došla sam u rađaonicu. Tada sam već bila otvorena 7 cm. Ležala sam u trudovima koji su i dalje bili laki. Ubrzo su mi probili vodenjak nakon čega je uslijedilo nekoliko jakih trudova. Pokušavala sam si posvješćivati da je Isus sa mnom i izgovarala molitve predanja iz knjige. Ubrzo nakon toga čula sam doktoricu kako govori: Ovdje će ići porod. Kada sam čula te riječi, opet sam se razveselila. Sve se događalo brzo. Trudove više nisam osjetila i uslijedilo je tiskanje. Nakon nekoliko pokušaja tiskanja ugledala sam glavicu svoga predivnog djeteta.
Taj trenutak bio je spokojan i čudesan. Doktorica je s blagim smiješkom rekla da još samo malo stisnem da izađe ostatak tijela. I ubrzo se mali Josip našao u mom naručju. Rodila sam u 9:42. Josip i ja ostali smo u tišini, a ja sam zahvaljivala Isusu na tako lakom porodu i na divnom djetetu koje nam je darovao. Josip je bio predivan, nisam se mogla prestati diviti. Nimalo nije bio „izgužvan“ jer se nije namučio tijekom rađanja. Sve se dogodilo nevjerojatno lako i brzo. Odmah nakon poroda imao je tako divan pogled i promatrao je oko sebe.
Bog nije dao Duha bojažljivosti nego snage i ljubavi
Epiziotomija, koje sam se plašila, napravljena mi je, ali nisam ju ni osjetila. Štoviše, samo je učinila moj porod bržim i lakšim. Sestra u bolnici komentirala je kako je čudo što nisam popucala. I onda sam shvatila da je to zaista čudo, Božje čudo. Bog je dopustio epiziotomiju, ali za moju dobrobit. I opet mi je pokazao da molim, ne svoju volju, nego Njegovu volju. On nam želi samo dobro i odabire putove koji nama često nisu jasni, ali na kraju budu bolji. Kada je došla sestra da prijeđem na drugi krevet i odvede me u sobu, osjetila sam grč u nozi i jauknula. Ona se začudila i rekla: Pa što je grč nakon poroda? Nasmijale smo se tome. Iako sam čula puno negativnih komentara za osoblje bolnice u kojoj sam rađala, Bog se i za to pobrinuo, poslao mi je izuzetno ljubazne i susretljive doktorice i medicinske sestre. Moj porod bio je prožet mirom, radošću i smijehom. Jer nije nam Bog dao Duha bojažljivosti nego snage, ljubavi i razbora.
Svaki porod putovanje je za sebe koje vodi Gospodin
Zadnji ginekološki pregled prije poroda bio mi je vrlo neugodan i pitala sam se kako ću izdržati porod. No to je Bog dopustio kako bih shvatila da nije snaga u meni već u Njemu te da Mu se potpuno predam. Čitajući knjigu, posvijestila sam si da neprijatelj obilazi kao ričući lav oko žene koja rađa. Želi unijeti strah, bol i tjeskobu u najveće Božje čudo, u rađanju novog života. No Bog ne želi strah, Bog želi pouzdanje i mir. Bog želi radost i smijeh. Bog želi ljubav jer prava ljubav izgoni strah. Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas. Zovite Isusa da bude s vama na porodu, molite Ga da doživite porod kakav je On zamislio i samo se radosno prepustite tom predivnom događaju. Vjerujte u čudo.
Htjela bih još samo istaknuti da nije svaki porod isti i da ne prolazi svaka žena kroz iste situacije. Ne postoji šablona po kojoj znamo unaprijed kako će se sve odviti. No ako prepustimo ovaj važan trenutak u Gospodinove ruke, onda znamo da je baš takav put poroda onaj kakav nam je Bog namijenio. Uzdajmo se u Njega!
Hvala Isusu, Mariji, Josipu i svim svecima koji su bili sa mnom! I hvala svim dragim ljudima koji su molili za moj porod!
Anonimno – Žena vrsna
Foto: Jimmy Conover – Unsplash
