Od malena sam promatrala ljude oko sebe i stekla dojam kako je muškarcima lakše u životu. Jednostavno sam spletom okolnosti došla do takvog zaključka koji je u meni probudio laganu antipatiju prema vlastitom identitetu žene. Uz druge životne križeve ta se teorija potvrđivala, a uz razvitak vlastitog karaktera i osobnosti teško sam uklapala vlastita nagnuća s onim kako je okolina promatrala ženu i kakvom se stjecao dojam da ona treba biti. Znam da izgleda nekonkretno, ali ovo je ukratko kontekst mog poimanja sebe kao žene.
Susret sa živim Bogom sve je promijenio
Do susreta sa živim Bogom. Voljela bih da mogu iskoristiti neki drugi termin za taj životni preokret jer susretali smo se mi svakodnevno i svake nedjelje u sakramentu, ali tog sam puta ipak susrela Njega toliko snažno da mogu mnoge stvari ostaviti iza sebe i krenuti za Njim koji mi je postao bitniji. Susret s Bitnijim bi možda bio bolji termin. Za moj identitet jedan od ključnih trenutaka.
U moj život ušla je sv. Edith Stein…
Činilo mi se nemogućim zavoljeti činjenicu da sam žena i doživjeti sebe ženstvenom. Ali sam dala priliku samoj sebi u nadi da postoji ta mogućnost i da ću dati svoj dio da se to ostvari. Ne sjećam se kako je do mene došlo djelo „Ženaˮ svete Edith Stein, ali svakako je to bila velika milost. Kad sam pročitala tu knjigu, sjećam se tog trenutka vrlo živo, zatvorila sam je i naglas rekla: „Pisat ću diplomski o njoj i kćer će mi se jednoga dana zvati Edita.“ Diplomski je bio daleko, a brak i majčinstvo još dalje.
…i ispunila sve pore mojega bića
Kao studentica filozofije bila sam oduševljena njezinim životnim putem. Bila mi je simbol i uzor intelektualke, hrabrosti, ženstvenosti, snage, preuzimanja rizika, vjere, ostavljanja iza sebe ljudskih obzira i življenja i umiranja samo za Istinu. Ona je na mene ostavila toliko snažan dojam. U tom djelu našla sam mnoge odgovore koji su me tijekom godina zanimali o ženskoj biti. Našla sam bogatstvo ženskog bića, a time i vlastito prihvaćanje identiteta i onoga kakvu me Bog stvorio. Dio diplomskog posvetila sam njoj, a kada je došao brak, mužu sam unaprijed rekla da ćemo prvoj kćeri dati ime Edita. Odgovorio je da najvjerojatnije nećemo, ali ja sam bila uvjerena da nekako ipak hoćemo.
U kušnjama smo imali istinski uzor snage
Došla je prva trudnoća. I došlo je sve ono čega mi je sveta Edith Stein bila simbol. Prilika za snagu, hrabrost, ostavljanje ljudskih obzira, življenje za Život i Istinu. Najavljena nam je teška dijagnoza našeg djeteta koje neće preživjeti. Bez uzroka, bez genetskih anomalija. Jednostavno se dogodila teška bolest i doktori ne znaju do kada će dijete točno živjeti, ali najdalje do rođenja – što su onako teorijski rekli i ostali vrlo, vrlo iznenađeni kad smo im muž i ja dali do znanja da ćemo dijete pustiti da živi onoliko koliko treba.
Edith Stein nas je primjerom naučila ljubiti poput Krista i onda kad je teško
Kod mene nije došlo do herojske vjere i radosnog nošenja križa, nego do padanja pod križem, ali i dizanja. Kako god sam znala i mogla gledala sam u Bitno. Susret sa smrću, iščekivanje smrti, trenutak smrti djeteta s punih 6. mj. trudnoće, porod, traume u bolnici od strane člana osoblja… Sva ta smrtnost kojom sam na trenutke bila snažno izložena i koju sam osjećala doživjela je poraz. Ljubav Božja prema nama i kroz ljude oko nas bila je izuzetno živa. Iz dana u dan sam otkrivala, i otkrivam, koliko je Bog živ, koliko nas ljudi vole, koliko je katolička zajednica u užem i širem smislu važna psihološki i duhovno te koliko život nadilazi smrt. Žene imaju posebnu snagu koja nadilazi smrt. Ne u smislu da smrt neće doživjeti i dotaknuti. Nego da će unatoč susretu s njom i najvećim bolima otkriti još snažniju ljubav unutar sebe i oko sebe kroz susrete s Bitnim.
Iščekujući smrt u logoru Edith Stein nastavila je ljubiti i služiti Bogu i ljudima oko sebe.
Tome nas je naša Edita stalno podsjećala u trudnoći i nastavlja s neba: slijediti Istinu i ljubiti.
Nataša Štimac – Žena vrsna
Foto: Congerdesign – Pixabay
