Htjela sam promijeniti srca krizmanika, a Bog je obnovio moje

Htjela sam promijeniti srca krizmanika, a Bog je obnovio moje

Nevjerojatno je kako čovjek svakoga trenutka dobiva znakove i poticaje s neba da pronađe put k vlastitom obraćenju i kako se mnogo puta ispunjaju one Matejeve iz 13. poglavlja „gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.”

Vjeroučiteljski je poziv poput duhovne obnove

Vezano uz tu sljepoću i gluhoću, želim s vama podijeliti jedno iskustvo. Ja sam supruga već 25 godina, majka sam dvoje djece (16 i 21 god.) i vjeroučiteljica. Radim u osnovnoj školi skoro 18 godina, a u župnoj katehezi sam već 10 godina. Volim svoj poziv, rad s djecom za mene je prava duhovna obnova, koja me često umori, ali nikad me ne opterećuje.

Izazovi i kušnje pred sakrament krizme

Ove godine sakrament svete potvrde u mojoj župi je primilo 111 kandidata u dvije grupe u sklopu dvije mise. Kao i inače dan prije krizme je bila ispovijed krizmanika i kumova. Svi su bili zajedno i djelovalo je vrlo kaotično. Buka, „cerekanje“, tu i tamo psovka koje ni sami nisu svjesni, mobiteli u rukama, nokti već ugrađeni, obrve nacrtane, kosa ofarbana… Epidemiološke mjere je teško bilo provoditi. Iako smo bili u crkvenom dvorištu, na otvorenom i svi su imali maske, većina je bila „na hrpi“ ne pazeći na udaljenost. Stalno sam ih morala razdvajati, opominjati da se stišaju… Sve skupa užas, kaos! Dodajem da su bar četiri cure došle neprimjereno odjevene. Jedna je imala gornji dio trenirke otkopčan da se vidi ispod samo topić, a poprsje dobije na važnosti, druga u dukserici s Playboy natpisom koji vrišti, treća darkerica od glave do pete…

Župnikove riječi

Kad sam sve to vidjela, smračilo mi se pred očima. A onda je počeo ispit savjesti koji je naš župnik vodio. Polovica krizmanika uopće nije slušala, ali druga polovica totalno je ušla u bit. U jednom trenutku prolomio se župnikov glas: „Čovječe, znaš li da si pravi rudnik darova?! Voli sebe, jer si dragocjen ovom svijetu!“ Tišina je bila sve jasnija. Većina je zašutjela, izuzev nekih, a shvatila sam vrlo brzo da su upravo oni i najranjeniji, jer sam ih dobro poznavala i poznavala sam prilike u kojima žive. Dirnulo me. Posramila sam se svojih misli o njima koje su mi do maločas bile u glavi. Suze su same krenule.

Čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu

Započela je ispovijed. I kako su se jedan za drugim ispovijedili, tako je nekakva tišina i sveti mir zavladao među njima. To me je još više posramilo. Plakala sam, jer sam shvatila koliko krutosti imam u sebi, koliko mi još nježnosti nedostaje, koliko mi je vjera slaba, koliko mi je mjera loša… Dotuklo me kad mi je župnik kasnije rekao kako je zadovoljan i kako su ta djeca tako dobre duše. Veli on da mu je došla djevojka neprimjereno odjevena, ali da se ne sjeća kad je zadnji put čuo tako dobru ispovijed. Kad sam to čula, propala sam u zemlju. Priznala sam mu kako me pogodila svaka riječ koju je na ispitu savjesti rekao i kako sam potopljena.

O svemu sam razmišljala sve do odlaska na spavanje kada mi je pala na pamet jedna biblijska zgoda. Bog je poslao Samuela k Jišaju da pomaže jednog od njegovih sinova za kralja. Jišaj mu je redom dovodio svoje sinove. Kad je Samuel pred sobom vidio visokog Eliaba, pomislio je da je sigurno on budući kralj. Ali Jahve reče Samuelu: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.« (1 Sam 16,7)

Bog je obnovio moje srce

Te riječi postale su svjetlo koje je rasvijetlilo moju tminu. Nisam tražila to svjetlo. Samo mi se upalilo, samo je došlo kao poticaj. Zahvalna sam Bogu na tomu što ja baš ništa ne moram, što od mene ništa ne očekuje, nego samo da mu dopustim da mi bude blizu. Bog je samo želio da osvijestim sebi koliko sam iskrivljenog pogleda na ta mlada bića, koja hrabro traže svoje mjesto pod nebom, traže smisao, iskreno i otvoreno pokazujući svoj stav.

S tim iskustvom danas molim za svoje vlastito obraćenje i odbacivanje oholosti, a molim i pozivam i vas da molimo za naše krizmanike i njihove obitelji da Duh Sveti učini te u njima zavladaju samo one blagodati koje od Njega dolaze. Tako neka bude.


vjer. Antica Terze – Žena vrsna
Foto: Devin Avery – Unsplash

Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!