Ljudi koji žive vjeru se često muče s obznanjivanjem svojih potreba.
Govoriti nekome o svojim potrebama je gotovo svima čudno, no ljudima koji žive vjeru je ta ideja upravo suprotna od poziva da budu velikodušni, nesebični te predani radu za dobro drugih. Za kršćane ova unutrašnja borba postaje jasnija kada se krivo protumače riječi: „On treba da raste, a ja da se umanjujem“ (Iv 3,30). Premda taj nepotreban osjećaj krivnje nikako nije rezerviran samo za kršćane.
Biti vjernik i biti čovjek od krvi i mesa: San koji je ostvariv
Unutrašnji poriv da stavljamo tuđe potrebe ispred vlastitih istinski je vrijedan divljenja, ali ako čineći to potpuno zanemarujete svoje potrebe, možete doživjeti sagorijevanje ili „empatijski zamor“. Još gore, za osobu u vjeri, ta neodgovorna nesebičnost jedan je od čestih razloga zbog kojih ljudi odustaju od vjere. Oni ne mogu dokučiti kako biti vjernik i istovremeno biti čovjek s potrebama. Ne pomaže to što svećenici, obitelj i drugi članovi vjerske zajednice često daju savjet kako ne možete ili ne bi trebali činiti oboje. Dobre vijesti su da to tako niti mora, niti bi trebalo biti.
Svatko od nas je jedinstvena i neponovljiva osoba stvorena na sliku i priliku Božju (Post 1,27). To znači da Bog očekuje da barem jednim dijelom zadovoljimo potrebe koje je u nas ugradio. Zašto? Zato što zadovoljavanje svojih potreba omogućuje da u potpunosti oživimo tj., kako sveti Irenej kaže, „slava Božja je čovjek, u potpunosti živ.“ Umjetnik postaje slavan kada njegov rad do savršenstva prikazuje subjekt koji je naslikao. Autor postaje slavan kada njegovo pisanje do savršenstva zaokuplja maštu čitatelja. I Stvoritelj se najviše proslavlja kada je njegova kreacija u potpunosti oživljena. To nužno zahtjeva da potrebe njegove kreacije budu zadovoljene.
Obznanjivanje svojih potreba: Put ljubavi prema bližnjemu
Kada odgovorno obznanjuješ svoje potrebe slavite Gospodina jer nastojiš postati najbolje izdanje sebe. Ali događa se i nešto više od toga. To je također važan način da pokažeš svoju ljubav prema osobi kojoj govoriš svoje potrebe.
Voljeti nekoga znači raditi za njegovo/njezino dobro. Kada kažeš nekome svoje potrebe, pozivaš ga da raste na način na koji ne bi mogao rasti da tebe nema u njegovom životu.
Bog ciljano stavlja ljude u naš život kako bi izvukao iz nas neke stvari koje ne bi mogle izaći ni na koji drugi način. Stvari koje On želi da preispitamo, promijenimo, razvijamo. Kada mi ljudi vjeruju dovoljno da mi kažu što trebaju – bilo da je to supruga, dijete ili prijatelj – silno se trudim prepoznati što mi to kroz njih Bog želi reći i kojem smjeru želi da rastem kako bih, u konačnici, postao osoba kakvom me On stvorio da budem.
Kada velikodušno odgovaramo na potrebe druge osobe (pretpostavljajući da taj zahtjev nije objektivno nemoralan ili osobno ponižavajući) mi zapravo govorimo „da“ pozivu koji je Bog upisao u srce te osobe. Odgovaramo pozivu da rastemo na načine na koje nikada ne bismo rasli da ta osoba nije dio našeg života.
Isto se odnosi na sve nas. Odgovorno iskazivanje svojih potreba drugima poziva ih da rastu na način koji im omogućava da postanu velikodušni, ljudi puni ljubavi kakvim ih je Bog zamislio. Odbijanje iznošenja svojih potreba jest, u osnovi, odbijanje prenošenja Božjeg poziva drugima da rastu i mijenjaju se sukladno Božjem planu za njihov život. Zadržavanje svojih potreba za sebe uopće nije ljubav.
Kako odgovorno izraziti svoje potrebe
Ipak, znati da je iznošenje svojih potreba čin ljubavi prema drugima nam ne daje za pravo da naređujemo ljudima oko sebe ili se ponašamo kao da se naše potrebe moraju zadovoljiti onaj čas kad smo uputili zahtjev. Osoba ste, a ne nečiji zapovjednik.
Imamo pravo očekivati da će onaj tko nas voli željeti zadovoljiti naše potrebe, ali smo također obvezni imati razumijevanja prema stvarima koje brinu naše bližnje dok zajedno radimo u smjeru zadovoljenja naših potreba. Nije čisto iznošenje naših potreba to što nas čini sebičnima. Iznošenje tih potreba ne mareći za zajedničko dobro (između nas i drugih) jest ono što nas čini sebičnima.
Teolozi nam govore da mi ljudi pronalazimo sami sebe kad se iskreno darujemo drugima. Naravno, svaki dan bismo trebali naći neki sitan način da budemo dar drugima, ali istovremeno ne smijemo zaboraviti da i drugima dajemo priliku da budu dar nama.
Dr. Greg Popcak – Psych Central
Prevela: Josipa Babić
Foto: Unsplash
