Je li majkama mjesto jedino u kući?

majkama

Je li majčino mjesto zaista u kući i jedino tamo? U većini slučajeva ovo će pitanje izazvati uzdah uz riječi: „U 21. stoljeću smo, o čemu govorite?!“ Ipak, postoji mnogo razloga zašto riskiram svoj ugled iznoseći ovu temu. Prije svega, stoljeće u kojem smo trenutno nije nikakav valjan argument. Drugo, ova tema izaziva negodovanje u određenim društvenim krugovima.

Prije nekoliko godina grupa mladih katoličkih muškaraca u povjerenju mi je govorila o društvenoj malaksalosti uzrokovanoj činjenicom da žene zaboravljaju svoju istinsku ulogu u životu. Nedavno je, pak, jedna prijateljica i majka tražeći posao da bi poboljšala svoju obiteljsku financijsku situaciju primila mnoštvo prijedloga koji su se kretali od „Gospodin će providjeti“ do „majčin je poziv uz njezinu djecu“.

Što Crkva govori majkama?

U konačnici, poput mnogih zaposlenih katoličkih (i svih ostalih) majki, često se osvrćem na mudrost svojih odluka. U šali se ponekad zamišljam u ulozi zaposlene majke 80-ih godina prošlog stoljeća: odgurujući svoju djecu koja me trebaju da bih otišla na poslovne sastanke noseći jastučiće za ramena na sakou, crveni ruž i štikle.

Potrebno je razmotriti što zaista Crkva govori majkama. S jedne strane, moramo u Mariji prepoznati vrhovni primjer kršćanskog majčinstva. Sv. Ivan Pavao II. u svom je apostolskom pismu iz 1988. godine „Mulieris Dignitatem“ („O dostojanstvu i pozivu žene“) mnogo rekao o ovoj temi. Marijin čin prihvaćanja Božje volje smješta je u središte spasenja upravo zbog svoga majčinstva (kao žena koja je pristala biti Kristovom majkom).

Primjer majčinstva u kršćanskom braku

Ivan Pavao II. nastavlja tvrdeći da je ovaj čin sjedinjenja, čin sebedarja i otvorenosti životu primjer majčinstva u kršćanskom braku. U ovoj istini možemo prepoznati argument za majčin ostanak kod kuće. Kako je otvorenost životu koja obuhvaća mogućnost mnogobrojne djece, na primjer, moguća unutar ograničenja i zahtjeva modernog radnog mjesta?

S druge strane, zašto bi otvorenost životu isključivala rad izvan kuće? Zaista, poziv „Humanae Vitae“ na „odgovorno roditeljstvo“ naizgled opravdava mogućnost majčina zaposlenja ako je potrebno. No, ono ne degradira majke kod kuće. Upravo suprotno, potrebno je slaviti katoličke majke velikih obitelji kao herojske svjedokinje današnjice. Štoviše, nijedna takva majka koju poznajem nije izričito protiv toga da žene rade niti se one same ograničavaju jedino na aktivnosti kod kuće, čak i ako rade posao za koji nisu formalno plaćene.

Žena po uzoru na Mariju

Ivan Pavao zanimljivo prikazuje ovu temu. „Mulieris Dignitatem“ većinom proširuje zaključak Vatikana da je „došlo vrijeme kada je poziv žene prepoznat u svojoj potpunosti, vrijeme u kojem žene imaju utjecaj u svijetu, moć koju do sada nikada nisu postigle.“ S druge strane, on nevjerojatno malo progovara o temi žena (i majki) koje rade. Doduše, on opisuje žene koje „igraju aktivnu i važnu ulogu u životu rane Crkve… preko svojih karizmi i različitim službama.“

Vrijedi razmisliti zašto Ivan Pavao II. nije bio otvoreniji o temi ženinog rada izvan kuće. Prvo, u svojem opisu žene po uzoru na Mariju, on ne govori o nepotpunom „Adamovom rebru“ srednjovjekovne teologije već o  primjeru ljudskog odabira: potpuno ljudskom biću; „ja“ koje odlučuje prihvatiti Boga. Stoga mnogo ženine osobnosti, baš poput muškarčeve, ovisi o vlastitoj vjeri i savjesti u prihvaćanju Božje volje. Drugo, ako vjerujemo da je majčinstvo vezano uz sposobnost prihvaćanja i njegovanja života, tada aktivnosti izvan kuće nisu mjerilo onoga što žena zaista jest. „Ženski genij“ ne nestaje na putu od kućnog praga do radnoga mjesta, kao što nije slučaj ni kod muškaraca.

Vrjednovanje ženinog posla unutar obitelji

Zapravo, Kongregacija katoličke Crkve pod Ratzingerovom prefekturom ističe da je ženski genij takav da ne bi smio biti ograničen isključivo na kuću (ili samostan). Ovaj uvid slijedi izravno iz komplementarnosti spolova: žene imaju mnogo za ponuditi svijetu rada, ne zato što su žene iste kao i muškarci već upravo zato što nisu.

Za one majke koje se „žele uključiti u druge poslove“, međutim: „Izazov čini usklađivanje organizacije posla i uvjeta koji čine posao sa zahtjevima koji proizlaze iz ženine misije u svojoj obitelji.“ Ovo su činjenice koje vrlo dobro poznajem.

Budući papa Emeritus nastavlja da rješenje nije „samo zakonske, ekonomske i organizacijske prirode; ono je iznad svega pitanje mentaliteta, kulture i poštovanja. Zaista, potrebno je pravedno vrjednovanje ženinog posla unutar obitelji.“ Ovo bi osiguralo majkama koje rade „prikladan raspored radnih sati, a ne da moraju birati između odricanja od vlastite obitelji ili podnošenja neprestanog stresa s negativnim posljedicama na obiteljsku ravnotežu i harmoniju.“

Dakle, to je razmišljanje koje nam je dao jedan muškarac, a s kojim se može složiti baš svaka žena.


Joanna Bullivant – Catholic Herald 
Prevela i prilagodila: LR
Foto: Caroline Hernandez – Unsplash

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.