Jutarnje predanje majke posebnog djeteta

predanje

Gospodine moj, dobro Ti jutro i hvala za ovaj blagoslovljeni dan.
Hvala na svemu što će ovaj dan donijeti pa čak ako opet ukrade jedan dio mene.

Bože moj, daj da stupam u ovaj dan s hrabrošću i sigurnošću. Obnovi stare ruševine. Obnovi mene.
Gospodine moj i danas sina trebam gledati povučenog, nekako cijelog u svom svijetu. Želim ući u taj svijet, Gospodine, pa makar da mu društvo pravim. Da zna da sam tu, da je mama uz njega.

Teško mi je kad ne jede, kad odbija hranu. Brinem se za njegovo zdravlje. Do čega će ovo sve dovesti? Primi vapaj, Gospodine moj, i ozdravi ga, blagoslovi sve okusne pupoljke njegova jezika. Blagoslovi njegov njuh, njegovu probavu i neka primi blago hrane što nam Ti, Gospodine, uvijek providiš. Uskrs je bio, svečani stol, toliko delicija… A on, Bože, neće niti da priđe stolu. Niti da proba. Opet jede ono što je jeo jučer i prekjučer i dan prije toga i tako stalno. Uvijek je isto.
Stalno mi ga nešto krade, kao da svaki dan sve manje sina imam. Nisam, Bože, znala koliko je lijepo sjesti na kauč i pogledati crtić 5 minuta sa sinom dok jednostavno to nije iščeznulo. Čega se boji, Gospodine?

Trudim se pratiti ga, osluškivati prilagoditi mu se, ali nekako ne uspijevam. Gdje sam ga putem izgubila? Gdje sam ja to krivo skrenula?

Pokaži mi put Kalvarije

Pogledaj me, Bože, preplašena sam, a dan je tek svanuo. Tek se suncem okupao. Dođi, budi mi blizu. Poradi Tvojih najmanjih i nevinih meni povjerenih ne daj mi da zalutam.

Kad mi je teško igrati se, kuću pospremiti, na terapije ići, smišljati terapije doma, podsjeti me opet što mi je činiti. Kao na Veliki petak dok sam silno željela otkazati terapije kako bih mogla otići na Križni put, a Ti si me nježno podsjetio da ja ne smijem sići sa svog križnog puta. Letjela sam, Bože moj, tada. Blagoslivljala sam cestu kojom sam se do njih vozila. Koja radost je u meni tada bila. Tu surovost na taj način pogledati. Hvala Ti!
To mi često treba, da se podsjetim da ne pritišćem križ na grudi u zagrljaju nego da križ zagrli mene. Dati se kao Ti. Do kraja.

Bez Tebe i sam znaš da ja to ne mogu, pa budi tu, blizu!
Kad Te ne osjećam blisko i nježno, tada osokoli moj korak da Ti vjerujem čak i protiv svake nade. Hrabri me kad me ljudi ne razumiju, kad me pozivaju da se sebi više posvetim, da ja moram i svoj život živjeti. Kad me privlači to što govore. Opet mi reci koji je put Kalvarije. Opet mi reci u kojem smjeru je prema Uskrsnuću. Jer neće meni ništa nedostajati s Tobom, ni odmora ni utjehe, naučila sam to napokon.

Neka sve bude Tvoje i po Tvom

Gospodine moj, bojim se da u ovim Mihaelovim malim godinama propustim naučiti ga sve što on može. Bojim se sebe i svoje lijenosti. Zato danas, kao i sutra, uzmi me za ruku. Dužna sam sinu svom. Dužna sam Tebi, ljubljeni Kralju.

Evo me, prikazujem Ti se, dajem Ti se s mnogo želje a često s malo snage, slaba tijela a voljna duha. Necjelovita bez Tebe. A nisam li baš ovakva savršeno oruđe da se očituje da u svemu ovom Ti se proslavljaš?!

I još… Gospodine moj, prikazujem ti svoju obitelj, moju djecu i polovicu mog srca – mog ljubljenog supruga, naš dom, naše zajedništvo. Svaki naš dan. Neka sve bude Tvoje i po Tvom.
Blagoslivljam te, ljubljeni čuvaru duše moje.

Amen.
Ruža Đurić – Žena vrsna

Sve Ružine kolumne možete pročitati ovdje.


Foto: Pixabay.com

Ruža Đurić
Ruža Đurić

Otkupljeno dijete Božje, blagoslovljena divnim suprugom i dvoje djece. Put svetosti pronašla je u svakodnevnici bračnog i majčinskog zivota čiju ljepotu i smisao traži u misteriju križa i Uskrsa. Prije svega majka njegovateljica pa diplomirani menadžer u turizmu. Majka koju je dijete znakom i slikom naučilo izraziti ljubav.