Kako me Gospodin oslobodio najvećeg straha

Kako me gospodin oslobodio najvećeg straha

Ne bih bila ništa da me Gospodin nije pozvao. Na svoj način me oslobodio mog najvećeg straha, straha od začeća. Čudesno!

Bog daje novo i drugačije

Bila sam tradicionalni vjernik navezana na puno toga svjetovnog. Sve je počelo 2012. godine kada mi je bilo dosta lutanja, a nisam znala što bih.

Krenula sam s prijateljicom na hodočašće Gospi Sinjskoj povodom blagdana Velike Gospe. Moja nakana je bila da upoznam ljubav svog života. Ispovjedila sam se i bila na svetoj misi prije polaska. Nakon toga je sve bilo isto, ali opet nekako drukčije.

U jednoj šturoj večernjoj molitvi sam molila Gospodina da mi da nešto novo, ne znajući ni sama što bi to trebalo biti. Sutradan smo se ja i moj muž na neobičan način prepoznali. Bio je prosinac. Odmah sam osjetila da je to nešto snažno i drukčije.

Tako je krenuo naš put.

Trnovitim putom do novog života

Budući da sam se oduvijek bojala trudnoće, pila sam pilule. Sa suprugom je moj strah nestajao i prestala sam ih piti. Prvog anđela smo izgubili u 10-om tjednu… Tu nekako počinje moj put ponovnog obraćenja. Počela sam moliti molitve sv. Marti i Gospodin nam je dao novi život.

S novim životom smo dobili i kuću za stanovanje, sve je dolazilo samo od sebe, znam da je to bio Božji prst.

Iz uredne trudnoće, ali teškog poroda, carskim rezom rodio se naš Luka. Dobio je ime po djedu. Krstio se na nedjelju Božjeg Milosrđa. Tu sam osjećala da živimo u grijehu, bolno mi je bilo što ne mogu na ispovijed, pričest… Odlučili smo se vjenčati u crkvi.

Taj dan je za mene bio jako milostan, Gospodin je izlio kišu milosti na mene, riječi ne mogu opisati ono što sam ja osjećala tijekom sv. mise – koju silu, ostajala sam bez daha, suze su same tekle…

Braća i sestre iz molitvene zajednice su mi kasnije ispričali da su i oni osjećali da se nešto divno događa.

Odlučili smo se predati svoje strahove

Prvi dan trudnoće s našim Markom je bio dan nakon našeg vjenčanja. Isto uredna trudnoća, opet carski rez. Otvorili smo Bibliju i Gospodin mu je dao ime. Nažalost ne sjećamo se koje smo evanđelje otvorili. Doktori su rekli da sad nema povratka i da svaki sljedeći porod mora biti carski i da je jako opasno za mene.

Ovdje mene obuzima strah… Nenormalan strah…

Marko je nakon mjesec dana dobio bronhitis na kojem sam jako zahvalna jer me kroz taj njegov bronhitis Gospodin još više približio k sebi i uputio mom duhovniku na kojem sam jako zahvalna.

Kroz duhovnika, puno molitve i duhovne obnove čisto je moje navezanosti i druge strahove. Počinjem moliti krunicu svaki dan, ružarij i krunicu Božjem Milosrđu.

Srce me vuče da se priključim našoj molitvenoj zajednici Pomoćnice Kršćana.

Radim posvetu Bezgrešnom Srcu Marijinu i na blagdan Bezgrešnog začeća oblačim škapular, Majčica nam daruje još jedan život, našu Mariju.

Čudo u našem selu gdje se 15 godina nije rodila curica.

Majčica joj je i dala ime po sebi, a preko mog muža. Naime, svaki put se pomolim Duhu Svetomu da progovori kroz mog muža.

Bilo je napada kroz trudnoću, ali sve je bilo jako milosno pa i taj treći carski rez. Bila sam svjesna cijelog poroda i bilo je divno. Ponudili su mi podvezivanje jajnika, takva je procedura i svakoj majci objasne da je to normalno nakon trećeg carskog i puno žena pristane iz neznanja da je to grijeh.

Mi smo odbili.

Sve do sad je bilo ništa u odnosu na ono što se spremalo…

Opet me obuzima strah, gubim se između Božje volje i onoga što su liječnici rekli… Izbjegavam bračno darivanje i svjesna da sam u grijehu, ne vidim izlaz… Braća i sestre su na poticaj molili za mene, a ja polako svoje strahove predajem Gospodinu u nadi da će On napraviti najbolje. No, opet, sa skrivenom nadom da će me ipak sačuvati od trudnoće.

Otvaram Dnevnik Sv. Faustine, dio gdje ona moli pred Presvetim i On je pita hoće li Mu se cijela predati… Taj dan odlučim otići na sv. misu, iza koje je bilo klanjanje za koje nisam znala.

Sjetila sam se što sam to jutro otvorila i rekla Isusu da se bojim cijela predati, ali neka bude volja Božja.

Rekli smo „da“ životu

Siječanj 2020. godine – odlazim na nedjeljne mise u Karmel Božjeg milosrđa gdje je svaka propovijed bila o otvorenosti životi, o primanju Isusa u svoj život, blagoslova, i svaka me dira u srce.

Palim Laudato TV gdje obitelj koja ima osmero djece svjedoči…..

Prepuštam se Gospodinu i prije bračnog darivanja Mu kažem – ako nam želi dati dijete da ga mi prihvaćamo, iako su prošla samo 4 mjeseca od trećeg carskog reza.

Rekli smo „da“ životu!

Na nedjelju Božje Riječi nakon sv. Pričesti, ne znajući da sam već trudna, čula sam u srcu: „Ne boj se!“ Nije mi bilo jasno, čega da se ne bojim? I onda opet blagi šapat u srcu: „Ne boj se!“

Napadi i kušnje

Ne znajući za trudnoću, moj muž me vodi u Međugorje Majčici…

Na blagdan Gospe Lurdske saznajem da sam trudna, a moj duhovnik i župnik daju nam svoje blagoslove. Nakon dva dana dogodilo mi se krvarenje, odlazimo na hitnu gdje nam doktor kaže da je to nije plod i da imam veliki hematom koji prijeti.

Odlučili smo predati sebe i dijete Gospodinu da On sve vodi i počinjemo s obiteljskom molitvom koju do tada nismo imali.

Sestre u Kristu nas isto prate molitvom.

Moj muž pomorac odlučio je ostati s nama do kraja trudnoće unatoč činjenici da su nam potrebna primanja jer smo usred izgradnje kuće.

Odlazimo kod našeg doktora u bolnicu gdje doživljavamo napad i ponudu da ako želimo, to možemo „riješiti”. Ostali smo u miru i odbili „rješavanje”. Doktor nas obavještava da je trudnoća jako rizična i da se moram čuvati te da mi je glava u torbi. Opominje me da imam doma troje djece koja trebaju majku.

Čekaju nas napadi i u obitelji, na svaki smo reagirali mirno i u poniznosti, u sebi blagoslivljajući. Gospodin je opet bio milostiv i dao milost oprosta prema svima. Gospodin nam je kroz molitvu rekao da je naše dijete zaštićeno od svakog napada, od svake kletve i izgovorene riječi.

Bili smo doma, molila sam Gospodina za milost služenja svojoj obitelji.

Nikad nismo bili bliže Bogu

Sve je bilo divno do 25. tjedna, na pregledu je doktor vidio da je posteljica urasla u maternicu i naručio me u bolnicu na daljnje pretrage. Situacija je bila rizična za moje zdravlje. Ne znam kako sam izašla s pregleda i ne znam kako sam se sjetila da u bolnici ima kapelica sv. Josipa ispred koje sam se našla, a upravo je počinjala sv. misa. Evanđelje je bilo o ženi koja je krvarila, dodirnula Isusove skute i prestala krvariti.

Nazvala sam nakon mise svog duhovnika koji mi je rekao da to evanđelje čitam svaki dan do poroda.

Naše slike s ultrazvuka su odnesene pred bl. Mariju od Propetog Isusa u Blato na njen blagdan 9. srpnja.

Prije odlaska na pretrage dobila sam bolesničko pomazanje. Ušla sam u bolnicu na blagdan Majke Božje Bistričke, trebala ostati nekoliko dana, no na kraju ostala dva i pol mjeseca. Daleko od svoje obitelji, a nikad bliža Bogu. Moj muž je bio kod kuće sam s djecom. Molila sam za svakoga – za muža da mu Gospodin da snage, Mariju Majku da bude majka mojoj djeci dok me nema, za sve koji nam pomažu…

Gospodin svoje ne ostavlja, proslavljao se u svakom danu. Svaki dan mi je slao Anđele čuvare.

Doživjela sam brojna svjedočanstva, svjedočila, molila za cimerice…

Velika nam djela učini Gospodin

Liječnici su na osnovu nalaza zaključili da će na carskom morati napraviti i histerektomiju tj. odstraniti i maternicu. Zahvat je zakazan na Gospu Žalosnu. Svi su nas pratili molitvom – obitelj, zajednica… Molitve su nas nosile, osjećala sam svaku.

Rodio se Antonio u 36. tjednu i morao je u inkubator. Liječnici su se nakon toga za mene borili, dobila sam nekoliko doza krvi i puno lijekova.

Otvorilo se nebo, plačem od milosti, Gospodin je svrnuo pogled na neznatnost nas, službenika svojih.

Budim se na intenzivnoj, slavim Gospodina u sebi i zahvaljujem mu na svemu, zahvaljujem i zahvaljivat ću jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime Njegovo!

S trećim djetetom je u našu obitelj ušao nevjerojatan blagoslov i mislili smo – to je to, ali ovaj blagoslov i ovu milost koju smo doživjeli i doživljavamo iz dana u dan s našim Antonijom, ne mogu riječi opisati.

Gospodin izljeva na nas rijeku milosti i šalje vojsku anđela čuvara.

Borba još nije gotova, idemo dalje, borimo se s drugim napadima, s drugim strahovima, ali s Gospodinom, s duhovnikom, s krunicom, s predanjima, uz braću i sestre, Bibliju, otvorenost Božjoj volji, u miru idemo dalje pa dokle Gospodin želi.

Učimo se predanju, poniznosti, padamo, dižemo se…

Nitko nije rekao da će biti lako, ali vrijedi.

Hvala Ti, Gospodine, što si pogledao na neznatnost službenika svojih i što ne dižeš ruke od nas!!!

Hvala Ti na svakom novom danu, na svakom dizanju nakon padova.

Ne diži ruke od nas slabih, Gospodine!

Hvalit ćemo i slaviti Gospodina do vijeka!

Amen! Aleluja!


Anonimno – Žena vrsna
Foto: Tuva Mathilde Løland – Unsplash

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!