Došašće je četiri tjedna milosti, vrijeme u kojem imamo priliku pripraviti svoja srca na susret s Novorođenim Djetetom – Kraljem Svemira. Pred vama je nekoliko prijedloga priprave koju kao supruga i majka možete činiti u došašću. Na listi ih je petnaest. Pošto ih sve iščitate, potičem vas da razmislite koja vam je najteže pala pa baš nju pokušajte zaživjeti prvu. Jedna, dvije, tri… nije važno koliko će nam točaka uspjeti. Važno je da želimo mijenjati sebe kako bismo bile bliži Kristu i braći ljudima. I da to povjerimo Mariji, Majci koja toliko ljubi svoju grešnu djecu da se nikada ne oglušuje na njihove pozive u pomoć.
Ivan Krstitelj viče i nama danas: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“. Gospodina Živoga možemo susretati svakodnevno jer On je iza lica onih najmanjih kojima učinimo. Prije svega je u našoj djeci, u našim muževima, roditeljima, svekru i svekrvi, u bolesnima, napuštenima, umirućima. Gospodin je iza svake prilike da učinimo nešto nesebično i otkrijemo Njegovu radost u tom činu.
Neka nam naredne brojke budu na sve veću prisnost s Njime.
1. Nastojat ću više vremena posvetiti obiteljskoj molitvi
Obiteljska molitva ojačava zajedništvo među članovima obitelji i ostavlja djeci prostora za doživjeti Boga u bliskoj situaciji, među roditeljima, između braće i sestara. Pok. mons. Ante Jurić znao je poučavati kako je obiteljska molitva sjeme novih duhovnih poziva.
2. Dnevno ću nastojati više osluškivati svako svoje dijete: njegove misli, želje i osjećaje
Bilo da se radi o prezaposlenosti, pripremanju kuće i kolača za Božić ili pak brojnoj obitelji koja povlači više obveza, može se dogoditi da nam promakne stvarati odnos s našom djecom. Ne moramo biti fokusirani na pojedino dijete 100%, 24 sata dnevno, no nastojimo da nam barem to vrijeme koje mu posvetimo, bude kvalitetno posvećeno vrijeme. Rado ukradimo vrijeme od prolaznih stvari i stvarajmo neprolazne odnose s našom djecom. Gledajmo ih više u oči i radujmo se njihovom rastu.
3. Nazvat ću češće bolesne i starije osobe iz obitelji i dalje, a kada mi se pruži prilika, posjetit ću ih s djecom
Bolesnima vrijeme sporije prolazi. Usamljenima i starijima je ponekad čitava priča jednog tjedna to što ste ih nazvali i poklonili im nekoliko minuta svog dana. Barem dok kuhate ručak ili pospremate suđe u perilicu. Na poseban način, osmjeh će se udvostručiti kada im u posjet stigne malo dijete. Ipak su djeca otisci raja na zemlji. Ponesimo ih starcima i usamljenima kao Marija Isusa svojoj rođakinji Elizabeti.
4. Odreći ću se svakodnevno nekog slatkog užitka i to odricanje položiti Gospodinu kao molitvu za osobu u potrebi
Na neki način vezani smo za ovu zemlju malim konopcima užitaka. Netko voli čokoladu, netko kavu, netko voli neku odjeću, netko kupovinu, netko… bilo što što poimamo svojim. Trenutak tišine, odlazak na počinak, bolji komad ručka… Sve su to male prilike kojima možemo odgađati konzumiranje i tako moliti Gospodina za neku osobu. Koliko navezanosti, toliko osoba. Sada to pomnožite sa svim danima došašća i vidjet ćete da možete izmoliti za puno svojih bližnjih u potrebi.
5. Primat ću Euharistijskog Isusa što češće na svetim misama
Sveta Misa je vrhunac. Neka se u nama rasplamsa želja za svakodnevnim primanjem Gospodinova tijela u svoj život. Neka čitav dan želimo opet doći k Njemu. I učinimo sve što je u našoj moći da otiđemo u njegov Dom. Znam, ponekad su djeca bolesna ili dođu nenadani gosti. Nema veze, postoji sutra. Ponekad su djeca još mala i stvaraju buku ili vas ometaju u aktivnom sudjelovanju na svetoj misi. Jednom sam razumjela da misa na koju ste poveli svoju djecu mnogo vrijedi. Prvo zato što je to misa pa samim time neprocjenjivo vrijedi, a zatim i stoga što tim činom dovodimo malene k Njemu. Treće je pak jer naša poniznost može rasti dok se pomalo „sramotimo“ ispadima svoje djece. Neka djeca upravo na misi dobiju najveću inspiraciju za čudne stvari. Možda tako razgovaraju s Bogom. Tko to zna?
6. Napisat ću jednu svoju manu na papir i položiti je u Božje ruke, trudeći se da je ispravim do susreta s Novorođenim
Svatko od nas ima mana. Ta stoga smo još ovdje u Dolini suza, na zemaljskom čistilištu. Budući da su mane brojne, netko bi se odmah mogao obeshrabriti i odustati od rada na sebi. No Duh Sveti, žudi da surađujemo s Njime na polju naše grešnosti. Iznesimo pred Njega raskajani svoje grijehe i molimo ga za pomoć jer sami smo nesposobni sebi pomoći. Možda u svojoj domišljatosti potakne na još koju promjenu osim one zapisane na papiru. Na Božić vjerujmo da će Novorođeni trud nagraditi nekom vrlinom ispod bora.
7. Čitat ću Sveto pismo kao knjigu o životu Ljubljene osobe – Isusa Krista
Kada nekoga voliš, ili još bolje, kada si u nekoga zaljubljen, onda te sve zanima o toj osobi. Dragi čitatelji, pozivam vas da se zaljubite u Isusa Krista. A sve o Njemu naći ćete u knjizi njegova života – Bibliji. Uskočite u Novi zavjet i dodirnite Isusove haljine, pogledajte mu u oči dok liječi gubavce, naslonite se na Njegov dlan i žeđajte Ga kao zemlja: suha, žedna, bezvodna.
8. Poklonit ću nekom prijatelju jednu izmoljenu krunicu za njegove nakane
Božićno vrijeme obiluje konzumerizmom. Budimo Božji kupci i pod bor nekom prijatelju poklonimo molitvu za njega. Nema li većeg poklona od molitve? I vrjednijeg?
9. Sjetit ću se Svetog Oca pape i moliti na njegove nakane
Svaki kršćanin trebao bi moliti za svećenike, redovnike i redovnice. Oni su istaknuti, na vjetrometini, i đavao preko njihove nevjernosti može sablazniti mnoge osobe. Isto tako, preko njihove slobodne vjernosti Gospodin čini silna djela. Sveti Otac papa na poseban način je istaknut. Molimo za jakost u kušnjama, za mudrost u njegovim odlukama i za istančan sluh prema Božjoj volji za Crkvu.
10. Nastojat ću manje gunđati, a više radosti sijati u svakodnevne obveze
Svakodnevica je teška. Svakodnevica umara. Često ponavljamo iste poslove, na isti način se ustajemo, na isti način liježemo. Može nam postati monotono. No, Krist je uvijek nov. Ulijemo kristovsku ljubav u svakodnevne obveze i cvjetajmo radošću u običnosti života.
11. Zahvaljivat ću Gospodinu na svome mužu često u danu
Moj muž je moj put na ovoj zemlji, moj sakrament i moja ruka prema Bogu. No, ponekad se dogodi nesporazum, prisvajanje prava i težina zajedništva zbog različitog ukusa. I tada ću zahvaljivati Gospodinu na svome mužu. Jer on je moj i u dobru i u zlu. A zahvala rađa ljepotom odnosa.
12. Često ću učiniti „po muževljevoj želji“ iz ljubavi prema njemu
Učiniti po volji svoga muža za emancipiranu ženu zvuči pogrdno. No, za mene, kao ženu katolkinju zvuči posebno uzvišeno. To je odricanje od navezanosti na svoj stav i učenje poniznosti koju Bog toliko voli. Ne dopustimo da nam promakne ova Bogu ugodna gesta. No, neka bude učinjena iz ljubavi jer iz bilo koje druge pobude nije dobra. I neka ne bude samo prema mužu. Možemo i prema drugim osobama iz svoje okoline činiti mala odustajanja od svoga prava na slavu Božju.
13. Darivat ću se svojem mužu svim srcem, dušom i tijelom i s radošću
Bračni čin je vrhunac ljudske ljubavi. Činimo ga u braku i činimo ga često jer to je čisti dar Božji kojim produbljujemo zajedništvo i dopuštamo Nebu da izravno blagoslivlja našu ljubav. Ljubavni zagrljaj je divna prisutnost Boga Stvoritelja u bračnoj postelji. Kada se darujemo, budimo prisutni svim srcem, dušom i tijelom, i to s radošću i zahvalnošću dragome Bogu na spolnosti koja povezuje Nebo i Zemlju. To je naša molitva Gospodaru Svemira izmoljena jezikom fizičke ljubavi prema jednom biću.
14. Saslušat ću svoje bližnje, više nego li im pametovati
Netko je rekao da imamo dva uha, a samo jedna usta. Onda to i koristimo u istom omjeru. Dvaput više slušajmo bližnje, nego što im propovijedamo. Kada slušamo, činimo to sa svom voljom i proniknimo empatijom koliko nam dopušta osjet u pore njihovih situacija. A, onda njihove probleme odložimo pred noge Gospodinu. Ne zadržavajmo ništa, ni tuge ni radosti. Nego, Gospodinu. A, kada pričamo, onda budimo mudri i recimo savjet ili komentar na način kako bismo željeli da drugi nama kaže kada smo tužni ili pak radosni. Trudimo se biti zadovoljstvo drugima, više nego li tuga za druge. A savjet treba reći u dva slučaja. Prvi je ako nas netko pita, a drugi je kada je u pitanju život ili smrt dotične osobe. Ne zanemarimo pri tom život vječni koji je još važniji od života ovozemaljskoga. Savjet, u tom slučaju, može nas koštati mnogo. Ipak, tada recimo.
15. Zahvaljivat ću Gospodinu na križevima koje mi daje nastojeći vjerovati da su to moji blagoslovi, prilike za u raj
Križ se ponekad duboko utisne u naša leđa i ne pomiče se. Ipak i tada, on je naša prilika za stići u raj. Možda jedina prilika. Stoga, ne mrzimo, ne odupirimo se, ne odbacujmo i ne zamjenjujmo taj jedini, naš križ, nego ga poljubimo i krenimo za Kristom svojom Kalvarijom. Iz ljubavi.
Dan po dan, korak po korak, odlučujući se „misliti više na bližnje“, polako će u nama sve više rasti Krist. Neka do Božića izraste u pravo Djetešce.
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Pixabay
