„Najučeniji među svetima i najsvetiji među učenima”, ovim se riječima često opisuje sv. Toma Akvinski. Pročitajte niz tekstova u kojem dr. sc. Ivan Zelić piše o životu, teologiji i filozofiji ovog crkvenog velikana.
U dvadesetak godina Toma Akvinski je napisao oko 30 tisuća stranica teksta
Kad su 28. siječnja 2014. Američko katoličko sveučilište (The Catholic University of America) i dominikanski Papinski teološki fakultet u Washingtonu zajednički slavili blagdan sv. Tome Akvinskoga, na svečanoj je svetoj misi propovjednik u jednom trenutku propovijedi nabrojio što je sve Toma napisao tijekom samo tri godine za vrijeme svoga drugog boravka u Parizu. Zatim je pogledao okupljene profesore oba visoka učilišta i upitao: “Hoće li netko od vas to nadmašiti? U deset godina?” Nitko se nije javio… Zaista, kad se pogleda Tomino tako opsežno pisano djelo nastalo u tako kratkom roku, čovjek bi pomislio da nije ništa drugo ni radio.
Radio je on puno drugih stvari. Rekli smo da je bio profesor i govorili smo o tome koliko je bilo zahtjevno predavati na srednjovjekovnim sveučilištima. Rekli smo da je tada bio jedan prijelomni trenutak u duhovnoj povijesti Europe i kako je sveučilište u Parizu bilo intelektualno središte Europe. Spomenuli smo i kako je interes za Tomina predavanja bio izvanredno velik. Kad je 1256. godine trebao održati nastupno predavanje kao redovni profesor (magister), kraljevi vojnici su morali uspostaviti red među velikom masom ljudi koji su ga došli slušati.
Od njega su tražili savjet i kraljevi i pape
Kad je postao slavan, mnogi su od njega tražili savjet, počevši od papa, kraljeva i drugih crkvenih i svjetovnih velikodostojnika do običnih malih ljudi. Sačuvano je dosta Tominih odgovora na razne upite, neki su kratki a drugi su cijele opsežne rasprave. Dobivao je i neobična pitanja od potpuno nepoznatih ljudi i strpljivo je na njih odgovarao. Netko ga je upitao jesu li imena svih blaženika zapisana na jednom popisu koji je izložen u raju. Toma je odgovorio: “Koliko ja znam, to nije tako, ali nema ništa loše u tome ako vi zamišljate da jest.”
Govorili smo koliko je Toma bio sabran u molitvi. Često je bio vrlo sabran i u drugim mislima, bez obzira na sredinu u kojoj se nalazio. Kad je jednom bio na ručku kod francuskog kralja svetog Louisa IX., bio je potpuno zadubljen u svoje misli. Odjednom je snažno udario šakom u stol i uzviknuo: “Sada imam odlučujući dokaz protiv manihejskog krivovjerja!” Prior ga je snažno povukao za habit i upozorio: “Učitelju, za stolom si kralja Francuske!” Toma je ustao, naklonio se kralju i zamolio za oproštenje. Međutim, kralj se nije uvrijedio zbog toga “ispada”, nego je naredio svom tajniku da uzme pisaći pribor i odmah zapiše to što je Toma smislio. Znao je da se radi o nečemu važnom. Sveci su se dobro razumjeli, bez obzira na to što je jedan imao duhovni poziv a drugi poziv u svijetu.
On nije bio samo pisac, već i profesor, svećenik, propovijednik…
Sveti Toma Akvinski nije bio samo profesor i pisac, ta on je bio svećenik i još član Reda propovjednika i zato je naravno propovijedao u crkvi. Propovijedao je u Parizu dok je tamo predavao, propovijedao je u Rimu u crkvi sv. Marije Velike, propovijedao je u Milanu, propovijedao je u Orvietu pred punim konzistorijem kardinala, na kraju je propovijedao u Napulju. U Parizu je studentima propovijedao latinskim jezikom, a u Napulju je studentima i vjernom narodu propovijedao talijanski na lokalnom dijalektu.
Niz propovijedi koje je pred kraj života održao u Napulju, u pretkorizmi i korizmi 1273. godine, ostavile su na mnoge jako duboki dojam, pa su o njima svjedočili u postupku kanonizacije pedesetak godina kasnije. Ljudi su jasno osjećali da im govori veliki teolog i veliki svetac. O čemu je propovijedao u Napulju? O onome što je ljudima potrebno za spasenje, što je na početku ovako protumačio:
“Troje je čovjeku potrebno za spasenje: znati što treba vjerovati, spoznati čemu se treba nadati i upoznati što treba činiti. O prvom je čovjek poučen u Vjerovanju, u kojem se dalje predaje znanje o člancima vjere; o drugom u Gospodnjoj molitvi, o trećem u Zakonu.”
Zato je tumačio Vjerovanje, Očenaš i Deset zapovijedi.
Toma Akvinski propovijedao je u duhovnom zanosu
Kako je Toma propovijedao? Napuljski sudac Giovanni di Biaggio svjedočio je kako je Toma “cijelu korizmu propovijedao zatvorenih ili k nebu uzdignutih očiju i u duhovnom zanosu”. Tomin učenik i prvi životopisac Guglielmo de Tocco, koji je i sam slušao te propovijedi u Napulju, napisao je: “Mnoštvo ga je slušalo s poštovanjem, kao da je njegova riječ dolazila od samoga Boga. […] Već pogled na njega učinio bi dubok utisak. Tko ga je vidio ili čuo samo jedamput, osjetio bi da je primio posebnu milost.”
Sveti je Toma Akvinski radio sve što bi mu poglavari naredili. Mnogi bi barem neke od tih poslova ocijenili gubljenjem vremena, ali Toma je radije “gubio vrijeme” nego da ne izvršava zavjet poslušnosti. Jednom je gostu u samostanu prior rekao neka prvom bratu na kojega naiđe kaže da ga otprati u grad. Dogodilo se da je najprije naišao na Tomu i rekao mu je što je prior naredio. Toma je spremno poslušao, nije se ni pokušao opravdati da ima važnijega posla. Još je putem morao slušati prigovaranje gosta da ne hoda dovoljno brzo. Kako je lijepo rekao Jacques Maritain, “bio je sporiji u hodu nego u poslušnosti”.
Završio je svoj život kod benediktinaca, reda kod kojega je započeo svoje školovanje
Papa Grgur X. pozvao ga je da dođe na koncil u Lyonu. Toma se spremno odazvao pozivu iako je već bio bolestan. Nije daleko došao na putu iz Napulja u Lyon, zbog pogoršanja zdravlja morao se zaustaviti već u južnoj Italiji. Umro je rano ujutro 7. ožujka 1274. u cistercitskom samostanu Fossanuova. Tako je kod benediktinaca završio svoj život, kao što je kod njih i započeo svoje školovanje i formaciju. Njegov ispovjednik Reginaldo da Piperno posvjedočio je kasnije da je njegova opća ispovijed prije smrti bila poput ispovijedi petogodišnjeg djeteta. Genijalni je svetac dobro razumio i još bolje oživotvorio Isusove riječi: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Mt 18,3)
Prije nego što je posljednji put primio Gospodina u svetoj pričesti, izrekao je ovu molitvu: “Primam Te, Spasitelju moje duše. Iz ljubavi prema Tebi sam studirao, probdio noći i trošio se. Tebe sam propovijedao, o Tebi učio. Nikada nisam rekao ništa protiv Tebe. Ne stojim, također, tvrdoglavo uz svoje mišljenje, ako sam se možda o tom sakramentu netočno izrazio, nego ga podlažem sudu svete rimske Crkve, u poslušnosti prema kojoj se sada dijelim od ovoga svijeta.” Uz ove riječi napisao je naš kardinal Franjo Kuharić: “To je duh pravog teologa, to je vjera sveca. Po njegovu zagovoru udijelio Gospodin takav duh i takvu vjeru svim učiteljima i učenicima Istine!”
Nastavak slijedi. Sve članke iz niza možete pronaći ovdje.
dr.sc. Ivan Zelić – Žena vrsna
Foto: WikiArt
Niz članaka izvorno je objavljen na portalu Bitno.net te prenesen uz ljubazno dopuštenje uredništva Portala.
