Kad promatram ljude oko sebe. I kad se zagledam u odnose oko sebe. I kad posebno razmišljam o ranjenim odnosima u svojoj okolini. Tada zamišljam male lokvice krvi na nevidljivim linijama povučenim između ljudi.
Krv Kristova tamo je gdje smo se međusobno ranili grijesima
Između mene i tebe, točno na mjestu gdje smo se međusobno izranili grijesima – Krv Kristova. Na onim riječima pretjerano kolerično izgovorenim – Krv Kristova. Na mojim pradjedovima i njihovim grijesima – Krv Kristova. Između nje i njega, točno na mjestu gdje puca njihov neraskidivi brak – Krv Kristova. Na trenucima kada su te krivo optužili, kada su ti prijetili – Krv Kristova. Na čelu tvog susjeda koji otima mir tvojoj obitelji – Krv Kristova. Na dušama onih koji omalovažavaju svetinje – Krv Kristova. Po najgorim grijesima Katoličke Crkve – Krv Kristova. Ispod stopala one koja kani učiniti abortus i na rukama ginekologa ubojice – Krv Kristova.
(…)
Na tvojim usnama, na tvom srcu – Krv Kristova.
Na tvojoj obitelji bdije.
Jer svudje se oko nas prolila i po svemu se do kraja svijeta premazala ta divna presveta Krv našeg Boga, našeg Spasitelja utkanog u svaki ljudski dah. Našeg Brata koji se prolio dobrovoljno ovom zemljom. Jer na Njegovom Križu svi su naši grijesi razapeti. Preko njegova Boka svi smo opravdani. Iz Njegovih probodenih ruku iscurila je tvoje odrješenje, svaka tvoja ispovijed visjela je na Križu. On je za tvoje, i za tuđe, i za grijehe onoga koji te najdublje vrijeđa tu svetu, tu predragocjenu, taj miris neba, tu svoju božansko-ljudsku Krv prolio i otkupio nas.
U Njegovom Srcu svi smo opravdani.
Kroz Njegovu Krv svi smo oprani.
Kada gledaš svog bližnjeg u oči, promatraj ga kao Krv Kristovu
Kada gledaš svog bližnjeg u oči, promatraj ga kao Krv Kristovu. Jer i za njega je potekla. I za njega je patio. I za njega se razapela svetinja. Bog i Čovjek. Krv i Voda. Tijelo.
Tako sveto. Tako tu, blizu. Tako svakodnevno, a uzvišeno.
Tada u Jeruzalemu Krist je raširio svoje ruke i položio se, predao se za svakog pojedinca.
Za njega.
Za tebe.
Za mene.
Mi smo narod otkupljenika.
Preskupo plaćeni.
Jaganjcem rođeni za nebo. Imamo veliku šansu postati sveti!
Ljubi, sestro i brate, Njegovu divnu Krv! Na poseban način poljubi je na onim mjestima gdje su je napustili, ili je nisu svjesni, ili je omalovažavaju.
Štuj je najjače baš ondje gdje su je zanemarili! Kao da želiš ugrijati, kao da želiš barem ti zahavaliti tamo gdje još nisu.
Ljubi, sestrice moja, bližnjega svoga tako nježno kao da želiš podragati na njegovoj duši predragocjenjenu Krv svoga Spasitelja koja se ondje prolila.
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Pixabay
