Toliko o ljubavi pjevamo, a toliko o mržnji šutimo. No mržnja nam pomaže da bolje shvatimo stvarnost ljubavi. Ponekad nam se čini da je ljubav nešto najslabije, nemoćno i kukavno. Možda čak ni ne postoji, nego mi u velikoj želji puno o njoj fantaziramo?
Ljubav i mržnja su dvije strane jedne stvarnosti
Jasno nam je da su ljubav i mržnja dvije strane jedne stvarnosti. Jednog jakog osjećaja. Jake misli. Jake želje. Također nam je jasno da mržnja uništava. Jaka je mržnja. Nije šaljiv osjećaj. Kada nas obuzme, zamračuje nam čitav život. Zamračuje nam pogled. Onaj koga mrzimo postaje za nas neprijatelj. Protivnik. Naš dželat. Krvnik. A i mi njegov krvnik. Mržnja ždere tijelo i dušu. Nadahnjuje užasne misli. Izobličuje lice. Jede želudac. Mijenja metabolizam. Sve ovo najbolje znaju bračni parovi čija se ljubav ugasi i nastupi mržnja. Tijelo drugoga je kao bomba koja nas raznosi. A pogled? Geste? Sve je stravično. Zaključimo: mržnja je stvarna da stvarnija ne može biti. Zahvaća. Mijenja sve. Dopire do kostiju.
Po stvarnosti mržnje možemo zaključiti i o stvarnosti ljubavi. Ljubav djeluje potpuno drukčije od mržnje, ali je također djelotvorna. Djelotvornost ljubavi, one prave, raspete, ljubavi u kojoj se traži dobro drugoga, a ne svoja korist, očituje se u svemu onom što Pavao opisuje u Hvalospjevu ljubavi. Pokazuje se u dugotrpnosti. Pokrivanju tuđih mana. Opravdavanju. Poželjno je ponovno pročitati taj Hvalospjev jer ljudski jezik nije ništa ljepše izrekao niti će izreći. To je Prva poslanica Korinćanima. Glava trinaesta.
Ljubav ipak pobjeđuje mržnju
No za razliku od mržnje, ljubav nije toliko očita ni burna. Zaljubljenost sve u čovjeku uzburka, ali ljubav je kao neka mirna rijeka. Sliči na onu razgranatu mrežu koja kap po kap natapa korijene stabala. Ljubav ne buči. Ne nadima se. Tako kaže Pavao i to je istina. Mržnja se nameće, a u ljubav treba vjerovati. Mržnja se na neki način materijalizira, a ljubav produhovljuje tijelo. Za ljubav se moli Boga koji je ljubav, a mržnja sama od sebe iz nas probija. Za ljubav se bori, a protiv mržnje se moramo boriti.
Pavao kaže da dobrim nadvladamo zlo. Ljubav pobjeđuje mržnju. To je borba Jaganjca i Zmaja. Zmaj je goropadan i guta duše, a Jaganjac je blag i spašava duše. Na kraju, ljubav jest, a mržnja je negacija ljubavi. Ono što jest neizmjerno je jače od same negacije. Vjerujem u ljubav. Vjerujem u Boga koji je ljubav. Ne odustajem.
don Šimun Doljanin – Žena vrsna
Foto: TeiTo
