Rođena sam 1996. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje sam živjela do svoje 14. godine. Tada smo se, zahvaljujući mojim roditeljima, preselili u Hrvatsku. Tamo sam upoznala supruga Luku, s kojim sam u braku već tri godine. Diplomirala sam molekularnu biotehnologiju na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu (PBF) jer su me oduvijek zanimale prirodne znanosti. Iako nisam radila u struci, zaposlila sam se u IT sektoru. Danas provodim dane kod kuće s našim sinovima, od kojih stariji ima dvije i pol godine.
Put do izbora fakulteta i karijere
U srednjoj sam se školi često pitala koji fakultet želim upisati. To je pitanje postalo središte mog razmišljanja. Željela sam osjećati strast prema budućem zanimanju, ali nisam pronašla taj žar kakav su imali moji vršnjaci. Na kraju sam odabrala studij prema vlastitim interesima, no nikada nisam osjetila entuzijazam prema izgradnji profesionalne karijere.
Iako sam odrasla u društvu gdje je povratak na posao nakon rodiljnog dopusta bio standard, oduvijek sam priželjkivala brak i majčinstvo. Tijekom studija otkrila sam utjecajne psihologe i teologe na društvenim mrežama koji su isticali važnost majčine prisutnosti u odgoju djece. Proučavajući crkvene dokumente i spise svetaca, osjetila sam sve veću želju posvetiti se obitelji.
Inspiracija iz crkvenih tekstova
Posebno me inspirirao dokument Laborem Exercens sv. Ivana Pavla II., u kojem piše: „Bit će društvu na čast ako majci bude omogućilo da se – bez ograničenja svoje slobode, bez psihološke ili praktične diskriminacije, bez osjećaja manje vrijednosti pred svojim družicama – posveti odgoju djece prema različitim potrebama njihove dobi. Prisilno napuštanje tih zadaća u svrhu zarađivanja izvan kuće nekorektno je sa stanovišta dobra društva i obitelji jer se suprotstavlja prvotnim ciljevima majčinskog poslanja, ili ih otežava.“
Nažalost, većina ovih teoloških tekstova dostupna je samo na engleskom jeziku, što ograničava pristup važnim idejama o ulozi žene i majke hrvatskim čitateljima. Dotaknuo me i citat pape Pija XII. iz Dužnosti žena u društvenom i političkom životu: „Vidimo ženu koja, kako bi povećala zaradu svoga muža, odlazi u tvornicu, zanemarujući svoju kuću tijekom njezine odsutnosti. Kuća, koja je i prije bila možda neuredna i mala, postaje još jadnija zbog nedostatka brige. Članovi obitelji rade odvojeno, u različitim četvrtima grada i s različitim radnim vremenima. Rijetko se pronađu zajedno za večerom ili odmorom nakon posla, a još rjeđe za zajedničku molitvu. Što je preostalo od obiteljskog života? I kakve privlačnosti može ponuditi djeci?“
Što sam dublje istraživala, to mi je bivalo jasnije kako moram ostati kod kuće i biti uz djecu. Postala sam svjesna da su brak i majčinstvo moj primarni poziv. Sve ostalo treba biti usmjereno prema tome. Nova saznanja oslobodila su me društvenih očekivanja koja su nažalost postala norma, čak i za većinu katoličkih obitelji.
Majčinstvo kao životni poziv
Pri kraju rodiljnog dopusta često se postavlja pitanje: „Jeste li dobili mjesto u vrtiću?“ Zanimljivo je kako društvo podrazumijeva da će se žena vratiti na posao i dijete prepustiti drugima. Intuitivna briga koju majke osjećaju kada odlaze od male djece često se zanemaruje. No, možda sama ta prirodna intuicija upućuje na važnost majčine prisutnosti u odgoju.
Današnji oblici feminizma često zagovaraju ženino preuzimanje muških uloga. To podrazumijeva preuzimanje autoriteta u obitelji, rad izvan doma i donošenje velikih odluka. Suprug i ja smo se dogovorili, dok smo još hodali, da želimo da ja ostanem kod kuće s djecom. Vjerujemo da će Bog providjeti sve što nam je potrebno za život. Ova uloga zahtijeva mnogo truda i posvećenosti, ali smatram je najvažnijim zadatkom – odgajati buduće naraštaje.
Žrtve majčinstva i posvećenje kroz obitelj
Majčinstvo je preokrenulo sve moje svjetovne želje naglavačke. Biti kućanica nimalo nije lako, a posebno me žalosti kad čujem da neki smatraju da žena ostaje kod kuće zbog „lijenosti“. Kada bih tražila isključivo svoje zadovoljstvo, onda obiteljski život može izgledati ograničavajući, kako to svijet prikazuje, jer djeca od nas traže sve.
Podsjećam se da je obiteljski život put posvećenja i da mogu prinijeti svaku malu žrtvu Gospodinu. Sve te sitne patnje dobiju smisao kada ih posvetim Bogu. Tada mi postane lakše suočiti se sa svakodnevnim izazovima. Kada se trudim biblijski živjeti ulogu žene, podlažem se suprugu i prepuštam mu autoritet, brinući se o kući i djeci, osjećam se radosno i ispunjeno u svom pozivu. Bračni je poziv sladak i lijep kada muž i žena preuzimaju svoje ispravne uloge.
Marta Brnjić – Žena vrsna
Foto: TeiTo
