Jučer smo imali divan susret s mladim bračnim parovima koji su nas pozvali da im svjedočimo o svom životu, o djeci, o vjeri. Dok sam razmišljala o tome što im reći, promislila sam: „Najgore bi bilo kad bismo došli tamo i pričali o sebi.“ Što bismo mogli o sebi reći? Imamo petero djece i ništa im ne nedostaje. To nema veze s nama. Nije naša zasluga. Mi smo samo grešni i slabi ljudi.
„Treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti.“ 2 Kor 11,30
Jedino o čemu možemo govoriti i jedino što možemo svjedočiti jest Božja ljubav i milosrđe.
„A on mi reče: ‘Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.’ Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.“ 2 Kor 12,8-10
Kako opisati Božju ljubav?
Razmišljala sam dalje… Kako opisati Božju ljubav? U čemu se ona u našem životu očituje? I prepoznala sam je kao onu koja nas ljubi do ludila ovakve kakvi jesmo, koja proviđa i koja odgaja. Božje milosrđe koje ne samo da oprašta, već se ne skanjuje sići u kaljužu naših grijeha i izvući nas na život. Božje milosrđe koje računa s našim slabostima i ne umara se davati uvijek novu šansu. Uistinu, sve dobro u našem životu djelo je Božje. Naše su pogreške, padovi, slabosti i jedna jednostavna želja da vršimo Božju volju.
Kada razmišljamo o Providnosti uglavnom nam na pamet padaju materijalna dobra. Barem je meni tako bilo. Prije. Ali to bi bilo prejednostavno, obično, čak pomalo predvidljivo i samim time Bogu nesvojstveno. Istina je da Bog proviđa materijalna dobra kao što je krov nad glavom, hrana, odjeća… Međutim, što onda sa situacijama kada se nađemo u oskudici? Zar je tada Providnost zakazala? Umorila se? Otišla na godišnji odmor? Nije, naravno da nije. Zakazala je samo naša vjera. (Ima, nažalost, običaj često uzeti godišnji odmor.)
Bog je apsolutan. Ne može malo proviđati, malo ne. Proviđa uvijek, samo je to ponekad teško prepoznati. Ponekad proviđa tako što pošalje pomoć. Ponekad proviđa dajući nam nove, osebujne i kreativne načine kako se snaći s onim što imamo. Ponekad, pak, dajući snagu izdržati kušnju. Nije li divan?!
Bog proviđa!
Kada bih sinoćnji susret trebala sažeti u jednu rečenicu onda bi to bila ova: Bog proviđa! Bog proviđa na tako zadivljujuć i kreativan način da od običnih životnih situacija može napraviti nevjerojatan spektakl. Njegova Providnost od svakodnevne rutine stvara vrtlog dinamike.
I ide dalje. Proviđa vrijeme, snagu, duhovna dobra… Providnost je sveobuhvatna. Zna što nam je potrebno da bismo živjeli i to nam daruje. A mi? Radimo li mi što u ovom životu? Tražimo Božju volju svim srcem i želimo je vršiti svim silama. Malo? Sve!
„Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući.
Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?
Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?
I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?
Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?
Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.
Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.
Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se.
Dosta je svakom danu zla njegova.“ Mt 6,25-34
Milosne providnosti
I tako je danas Bog jednoj od sinoć prisutnih obitelji providio milosni porod i predivnog sina. Nama je providio poklon u pelenama (baš onima koje sam željela, uvijek pazi na detalje), pomoć u pravi tren i dobre vijesti o poslu. Sigurna sam da je i svakome od vas nešto providio. Zar ne?
„Hvalite Jahvu, svi puci,
slavite ga, svi narodi!
Silna je prema nama ljubav njegova,
i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!“ Ps 117,1-2
Katarina Matijaca – Na Tvom dlanu
Foto: TeiTo
