Kada su se krajem 2020. godine pojavila mRNA cjepiva, pojavila se i zabrinutost znanstvenika, ali i dijela običnih laika, kako će takva cjepiva utjecati na našu genetiku. Odgovorne osobe su medijski uvjereno nastupale s tvrdnjom kako „mRNA iz cjepiva ne može mijenjati naš genom“. Ponekad se išlo tako daleko da su se ideje o mijenjaju našeg genoma cijepljenjem nazivale teorijama zavjere i uvredom znanosti i zdravog razuma. Vidjet ćemo, međutim, da je istina upravo suprotna.
Naš najveći genetičar dolazi do istine
Među znanstvenicima koji su bili zabrinuti utjecajem mRNA iz cjepiva na naš genom bio je i dr.sc. Tomislav Domazet-Lošo koji je odlučio ispitati ovu tvrdnju znajući da se mRNA inače redovito ugrađuje u naš genom. Doktor znanosti Tomislav Domazet-Lošo, izvanredni je profesor na medicinskom fakultetu Hrvatskog katoličkog sveučilišta i viši znanstveni suradnik na Institutu Ruđer Bošković. Znanstveno se bavi evolucijskom genetikom, razvojnom biologijom i evolucijskom medicinom. Otkrio je metodu genomske filostratigrafije koja omogućava praćenje evolucijskog puta živućih organizama. Ukratko, on je osoba koja je zaista kompetentna razmatrati utjecaj mRNA iz cjepiva na naš genom.
Kao pravi znanstvenik dr. Domazet-Lošo je došao do istine i odgovorno je podijelio sa svima nama u jednom videu. U ovom tekstu pokušat ću prenijeti osnovne činjenice iz tog videa kako bih vam olakšala. Na kraju teksta je link na video koji svakako preporučujem pogledati u cijelosti. Nakon toga podijelite svoja saznanja s obitelji, prijateljima i kolegama. Iznesene istine su preozbiljne da bi se preskočile ili ostavile po strani.
Zašto je tvrdnja da se „mRNA iz cjepiva ne može ugraditi u naš genom“ neobična?
Dr. Domazet-Lošo nam tumači kako se mRNA molekule redovito ugrađuju u naš genom te kako to predstavlja jedan od važnih mehanizama nastanka novih gena (biologija retropozicije). Upravo zato začudila ga je tvrdnja kako se „mRNA molekule iz cjepiva ne mogu ugraditi u naš genom“. Pomislio je kako su se sigurno poduzele neke mjere koje bi taj događaj spriječile. Na njegovo čuđenje pregledom literature mRNA vakcinologije, došao je do saznanja kako ova znanost potpuno zanemaruje biologiju retropozicije. Kada bi ova činjenica bila nova ili relativno nepoznata, mogli bismo razumjeti spomenuti propust. Međutim, biologija retropozicije poznata je i izučava se već 40 g, a znanstveni radovi iz toga područja dostupni su u vrhunskim znanstvenim časopisima. Dakle, mRNA vakcinologija (stara 30-ak godina) svjesno ili nesvjesno potpuno zanemaruje 40 godina razvoja humane genetike!
Pokušajmo razumjeti što se događa u našim stanicama
Počet ćemo s mRNA molekulama. One nastaju prepisivanjem genetičke informacije iz naših gena. U svakoj našoj stanici postoji veći broj naših domaćih mRNA molekula. Uloga mRNA molekula može biti regulatorna ili mogu nositi informacije za sintezu proteina (sjetite se da umjetna mRNA iz cjepiva nosi informaciju za sintezu spike proteina u našem organizmu). Bez naših domaćih mRNA molekula stanice ne bi mogle funkcionirati. Genetska informacija u stanici prenosi se u dva smjera: od DNA molekule na RNA molekulu, ali i od RNA molekule na DNA molekulu. Evolucijski gledano prijepis sa RNA na DNA je primaran.
Mehanizam prijepisa i ugradnje mRNA u naš genom je složen proces i detaljnije je opisan u videu. Ovdje bih ostala na isticanju činjenice kako se mRNA ugrađuje u naš genom i to predstavlja važan mutageni proces (proces izmjene gena), a nasljedna ugradnja može donijeti teške posljedice za organizam. Zato stanice imaju razvijen sustav kojim se štite od ugradnje mRNA u genom. Osim naših domaćih mRNA molekula, u naš genom mogu se ugraditi i strane mRNA molekule, iz drugih organizama. Stanice se bore protiv toga, ali u tome samo djelomično uspijevaju. Važno je naglasiti kako je mjesto ugradnje mRNA u genom u principu slučajno i bilo koji dio genoma može biti pogođen.
Iako smo rekli da je i ugradnja domaćih mRNA molekula mutageni proces, puno je opasnija ugradnja stranih mRNa molekula u naš genom. Zato su i obrane tijela protiv tog procesa još jače. Imamo i posebne enzime koji uništavaju mRNA molekule – mRNAze. Ako se mRNA ipak upije probiti u citoplazmu stanice, aktiviraju se dodatni mehanizmi koji pokušavaju spriječiti prijepis i ugradnju u genom. Obrana je vrlo učinkovita pa se strane mRNA molekule rjeđe ugrađuju u genom.
Onda se mRNA iz cjepiva teško može ugraditi u naš genom?
Kada bi taj zaključak bio točan, imali bismo barem djelomično dobre vijesti, međutim, to nažalost nije tako. Pogledajmo malo s dr. Domazetom-Lošom u dokumentaciju i sam sastav cjepiva posebno u odnosu na vjerojatnost ugradnje mRNA molekula u naš genom.
Dakle, poznavajući procese u našim stanicama i ponašanje mRNA molekula, te imajući u vidu da mRNA vakcinologija ne uzima u obzir biologiju retropozije, dr. Domazet-Lošo kreće u istraživanje dokumentacije o cjepivima. Primarno pitanje je jesu li provedene studije koje ispituju ugrađuje li se mRNA iz cjepiva u naš genom.
Gledajući u tvrdnje kako se „mRNA iz cjepiva ne mogu ugraditi u naš genom“ bilo bi očekivano da su provedena specifična testiranja ugradnje mRNA u genom ili da su učinjene određene genetske modifikacije koje bi ugradnju spriječile. Međutim, pregledom literature mRNA vakcinologije, dokumentacije Svjetske zdravstvene organizacije i regulatornih tijela (koja pregledavaju prijave i odobravaju cjepiva) ustanovio je da testiranja nikada nisu učinjena! U dokumentu odobrenja Pfizer cjepiva od strane EMA-e (Europska agencija za odobravanje lijekova) izričito stoji da „nisu obavljena testiranja na genotoksičnost i kancerogenost“! Pa ipak, službeni narativ se i dalje uporno drži tvrdnje kako se „mRNA molekule iz cjepiva ne mogu ugraditi u naš genom“.
Iz svega navedenog dr. Domazet-Lošo donosi sasvim logičan zaključak kako je mRNA vakcinologija u svom temelju pseudoznanost jer potpuno ignorira 40 godina znanstvenog napretka u humanoj genetici, molekularnoj biologiji i evoluciji. Međutim, otkrivene tvrdnje povlače za sobom pitanje:
Što se htjelo postići ili prikriti narativom koji ignorira znanost?
- Prikriva se činjenica da su „cjepiva“ zapravo genska terapija. Pri tome je važno napomenuti da mRNA vakcinologija ovu činjenicu priznaje, ali je ona uspješno izbačena iz narativa u javnosti.
- Pseudoznanstveni narativ izlika je za neprovođenje ispitivanja ugradnje mRNA iz cjepiva protiv COVID-19 u naš genom.
- Izlika je i za neprovođenje studija o genotoksičnosti i kancerogenosti cjepiva.
Koliki je rizik da se mRNA iz cjepiva protiv bolesti COVID19 ugradi u naš genom?
Dr. Tomislav Domazet-Lošo naglašava da je pri istraživanju jako teško došao do potrebnih nukleotidnih sekvenci za Pfizer cjepiva, dok Modernine nikada nisu ni objavljene. Znamo da su mRNA informacijske molekule. Dakle, Moderninim je cjepivom u organizme poslana nepoznata i nikad objavljena informacija.
Zbog toga što je samo Pfizerova nukleotidna sekvenca objavljena, sljedeći zaključci odnose se prvenstveno na Pfizerova cjepiva. Promotrite ih pažljivo i imajte u vidu da su upravo Pfizerova cjepiva odobrena za djecu od 5 do 11 godina. Sastav je identičan cjepivu za odrasle, samo je doza smanjena.
mRNA molekule koje se nalaze u Pfizerovim cjepivima protiv COVID-19 bolesti sintetičke su molekule koje su konstruirane genetičkim inžinjeringom i imaju brojna jedinstvena umjetna svojstva. Tim svojstvima zajednička je činjenica da olakšavaju ugradnju u genom odnosno povećavaju vjerojatnost da će se mRNA iz cjepiva uspješno ugraditi u naš genom. Prilično zabrinjavajuće.
Sagledajmo osnovna takva svojstva:
- polyA rep – poseban završetak mRNA molekule koji olakšava ugradnju u genom
- mRNA molekule iz cjepiva imitiraju strukturu naših domaćih mRNA molekula – na početku smo naučili da se domaće mRNA molekule lakše ugrađuju u genom od stranih
- zamjena nukleotidnih baza – uracil je zamijenjen metiliranim pseudouracilom koji se prirodno ne nalazi u mRNA molekulama, a čini ih nevidljivim za naše stanične senzore zadužene za detekciju i sprječavanje ugradnje. Dakle, namjerno (!) probija naše prirodne obrane i dramatično (!) povećava vjerojatnost ugradnje u naš genom.
- skupom različitih promjena postignuto je da Pfizerova mRNa ima duže vrijeme poluraspada od naših domaćih molekula – dodatno se povećava vjerojatnost ugradnje u genom
Vjerojatnost ugradnje mRNA u genom ovisi i o:
- Početnoj dozi mRNA molekula u pripravku.
Dr. Domazet-Lošo kaže da je ta doza enormna: u samo jednoj dozi Pfizerovog mRNA cjepiva je tolika količina mRNA molekula da je dovoljna za reprogramiranje svih stanica našeg organizma koje imaju jezgru! - Širini distribucije molekula po tijelu.
Lipidne nanočestice iz cjepiva koje nose mRNA distribuiraju je po cijelom organizmu. - Broju primljenih doza.
Svaka sljedeća doza dodatno povećava vjerojatnost ugradnje mRNA u naš genom. - Staničnim diobama.
Veća učestalost staničnih diobi donosi veću vjerojatnost ugradnje u genom. To znači da najveću vjerojatnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u genom imaju mladi, trudnice i djeca (rođena i nerođena)!
Dakle, možemo zaključiti da ogromna početna doza, široka distribucija po organizmu i povećavanje broja potrebnih doza dodatno povećavaju vjerojatnost ugradnje mRNA u naš genom, a posebno su u opasnosti mladi, trudnice i djeca.
Kada smo sve ovo sagledali nameće se logično pitanje jesu li cjepiva zapravo namjerno dizajnirana za ugradnju u naše genome? Može li se posumnjati u razvoj biološkog oružja pod krinkom cjepiva? Dr. Domazet-Lošo naglašava kako je moguće razviti mRNA cjepiva koja bi bila otporna na ugradnju u genom i s pravom se pita zašto to nije učinjeno?
Koji su mogući učinci ugradnje mRNA u naš genom?
Kako smo već rekli, mjesto ugradnje u genom je u principu slučajno stoga je i spektar mogućih posljedica širok. Nažalost, zbog velikog obuhvata stanovništva, ove posljedice će prije ili kasnije postati jasno vidljive.
Da bismo razumjeli moguće posljedice promjena genoma, upoznat ćemo još neke osobine naših stanica. Naš organizam načinjen je od dva tipa stanica:
- germinatorne stanice (u koje se ubrajaju i spolne) odgovorne za prijenos gena na potomke
- somatske stanice (ostale, većina stanica u našem tijelu)
Ako se ugradnja mRNa u genom dogodi u germinatornim stanicama, posljedice će biti genetske bolesti koje će se prenijeti i na buduće naraštaje.
Ako se ugradnja dogodi u somatskim stanicama, posebno ako se radi o matičnim i predmalignim stanicama, možemo očekivati razvoj raznih tumorskih bolesti.
U svjetlu navedenih otkrića još više vrišti svakodnevno nagovaranje, manipuliranje i ucjenjivanje ljudi da pristanu na cijepljenje, a ona toliko izlizana formulacija „vjerujte znanosti“ postaje uvreda za zdrav razum.
Dr. Domazet-Lošo nas ostavlja s pitanjem za razmišljanje: s kojom svrhom su načinjena mRNA cjepiva? Ako smo pratili njegovo istraživanje i argumentaciju, sigurno možemo i sami odgovoriti na ovo pitanje. Iako je odgovor takav da izaziva mučninu, nemojmo bježati od istine. Istina oslobađa i otvara vrata za autentično djelovanje. Što god da je ispred nas, možemo ići naprijed s pouzdanjem da je Krist već pobijedio. Naše je boriti se da mu ostanemo vjerni, ostati na strani istine, ma koliko nas koštalo, i žarko raditi na svom osobnom posvećenju.
*Preporučujem pogledati cijeli video dr. sc. Domazeta-Loše
Priredila: Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: Unsplash
