
Ima jedna izreka koju rabe mladi: Što luđe, to bolje! Na prvi mah ta izreka djeluje ludo. Po nama, sve na ovom svijetu trebalo bi biti pametno i uredno posloženo. Ali to pametno i uredno zna biti užasno dosadno i sterilno. Nepodnošljivo. Gadljivo. Sve što je puno pametno postane mrtvo.
Najluđa i najpotrebnija stvar koju možete napraviti je biti milosrdni
Pogledajmo, na časak, dva brata o kojima govori Krist. Krist je znamo, za mnoge svoje suvremenike bio luđak. Govorili su da je van sebe. Htjeli su ga obuzdati kako je bio običaj za psihopate.
Stariji brat je pametan. Mlađi je lud. Stariji je uredan. I silno dosadan. Dalek. Otac i mlađi brat su ludi. Iskreno, Otac je luđi. On je najprije izgubio dobra koja je sin s bludnicama protratio, a onda mu je, na povratku, u ludom veselju, dao i još više.
Otac naš je lud! Zato je dobar. Bolji nego što zaslužujemo. Bolji nego što možemo i zamisliti. I onaj pastir koji je u pustinji ostavio devedeset i devet ovaca i pošao za izgubljenom, ne obiluje velikom pameću i računicom.
Milosrđe Božje nadmašuje svako ljudsko milosrđe
Znamo da te dvije prispodobe govore o milosrđu Božjem. Milosrđe je najluđa stvarnost koja postoji na ovom svijetu. Rat je pametan. Osveta je logična. Škrtost je mudra. Ustrajavanje u tvrdoći ima puno dobrih razloga. S druge strane, opraštanje do sedamdeset puta sedam prava je ludost i bedastoća. Ići s nekim dvije milje kada te prisili na jednu milju, spada u kretenizam.
Neki kažu da moderna riječ kreten, dolazi od riječi kršćanin, po francuskom izrazu: chrétienne. Za one ljude koji popuštaju i imaju milosrđa, u konkretnim situacijama, često kažemo da su pravi kreteni. Ludi su.
Što milosrdnije, to bolje
Onu izreku s početka možemo prevesti: Što milosrdnije, to bolje! A znamo tko ima najviše milosrđa. Znamo tko je samo milosrđe. Znamo tko uživa u praštanju. Tko je rasipan u praštanju. Tko slabo računa. Tko riskira do kraja.
On je zanimljiv. On je van sebe. Van okvira ovog svijeta u kojem vlada čvrsta računica. Neobuzdan je. Njegova nas ludost spašava. Mi se ne možemo spasiti sa svom svojom mudrošću. Neobičnost Njegove lude ljubavi (o, kako je dosadna i užasna pametna ljubav) oslobađa nas od vlasti kneza ovoga svijeta i uvodi u obećanu zemlju meda i mlijeka, milosrđa i praštanja, plesa i svirke, ugojenoga teleta i novih haljina.