Nebesko lječilište za bolest 21. stoljeća

Prema mišljenju stručnjaka, bolesti koje su rapidno u porastu među svjetskim stanovništvom nisu bolesti koje ćete lako prepoznati po nekim vanjskim simptomima. To su bolesti mentalnog zdravlja koje poput moderne kuge razaraju duh današnjeg čovjeka. Čitateljica Nikoleta ozdravila je od ove moderne kuge dajući Bogu šansu koristeći najmoćnije među lijekovima – sakramente.

67

Bolest 21. stoljeća – tako je nazivaju. Nekada su od nje obolijevali samo bogati i slavni. Iako nipošto nisam sklona ruganju, ali za takve bih znala reći da bih im dala motiku u ruke pa im se ne bi gluposti motale po glavi. Dok se nije dogodilo meni.

I „obični ljudi“ boluju

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, preko 300 milijuna ljudi, znači 4,4 % svjetskog stanovništva boluje od anksiozno-depresivnog poremećaja. Više od pola je ženska populacija. Tako da danas i „obični ljudi“ boluju. Definitivno niste sami u toj oluji nestabilnih emocija. Prije sam mislila da je to stvarno neka imaginarna bolest dok nisam shvatila da je to bolest kao i svaka druga. Ako se poremeti centar u mozgu za podizanje desne ruke, vi je ne možete podignuti. Isto tako ako je obolio centar za emocije i raspoloženje, vi više ne možete vladati svojim osjećajima.

Čovjeka čine 3 dimenzije: duh, duša (psiha) i tijelo. Duh je esencija, živimo u duhovnom svijetu iako smo zanemarili i duh i duhovni svijet. Usudila bih se reći da je svaka bolest, bilo psihičke ili fizičke naravi, posljedica naše ranjenosti.

Kriva slika Boga

Živeći tradicionalnu vjeru (nedjeljni odlasci na misu, ispovijed o Božiću i Uskrsu i sl.), nisam nikad upoznala živog Boga. Molila sam se ja, išla na misu, ali Bog mi je bio dalek i nepoznat. Uz to,  imala sam krivu sliku Boga, strašnog suca koji samo čeka da me kazni. No, pravo je pitanje, kako je sve krenulo naopako? Vjerujem da se to mnogi pitaju. Evo kako.

U životu nisam imala nikakvih tragedija ni velikih trauma, nije mi nitko umro ili smrtno bolovao. Na prvi pogled, moglo bi se reći da sam živjela savršen život. Međutim, bila sam hipersenzibilno dijete, prava mimoza. Sve me jako diralo: svađe, nerazumijevanja, ruganja u školi, odbačenosti, razočaranja u prijateljice i slično tome.  Potom, odlazak na faks, krivo društvo, strah od ispita i napokon diploma nakon koje sam mislila da su sve moje muke prestale.

Kao posljedica brojnih mikrotrauma otvorila se provalija

Cijeli svoj život sam zapravo disala na škrge, svaku emociju gutala i samo se smješkala, pokušavajući svima udovoljiti. A u mojoj nutrini su se skupljale mikrotraume iz dana u dan i nakon 24 godine nastala je provalija. Provalija puna kompleksa, strahova, manjka vrijednosti, nesigurnosti, samosažaljenja, neljubavi prema sebi… sve je to bilo dosta bezazleno dok je bilo na površini. No, kad sam se počela tresti, kada nisam više mogla jesti, kad sam počela imati stalne bolove u želudcu, povraćanje, nesanice, panične napadaje, hipohondriju, paranoje, prisilne misli, nemir, tjeskobu i muku svaki dan 0-24, krenuo je pakao koji je trajao punih 6 godina.

Dijagnoza F41.2 – bolest 21. stoljeća

U jednom trenutku moj život je izgubio svaki smisao i ja sam pala u duboku jamu čekajući svoj kraj. Odbijala sam ići liječniku, opet iz straha od dijagnoze. Iako sam znala što mi je, dr. Google zna, pa sam si pokušala pomoći autosugestivnim metodama i knjigama za samopomoć svakodnevno si crtajući osmijeh na lice, priželjkujući da sva tama ubrzo nestane sama od sebe.

Prijatelji su me pitali što se događa, pa ja imam savršen život i stalno se smijem, a onda pak pričam da mi nije dobro i da je u meni lom. Nisam svima uspjela objasniti što se sa mnom događa. Međutim, situacija je bila kritična. Onda sam otišla liječniku i dobila dijagnozu F41.2 anksiozno-depresivni poremećaj.

Završila sam na koktelu lijekova, uzimala ih godinu dana. Bilo mi je dobro i činilo se da je sve prestalo. Međutim, lijekovi uglavnom otklanjaju simptome, a ne liječe uzroke, tako da se bolest vratila. Obavezno se treba konzultirati s dobrim liječnikom i piti terapiju ako je potrebno, Bog je zato i stvorio liječnike! Ali u svakom slučaju, najbolji liječnik u cijelom Svemiru je Isus Krist. Sad ću vam malo pričati o Njemu.

Odlučila sam dati Bogu šansu

Ja sam znala u dubini svoga bića da moje rane jedino može iscijeliti Božja ljubav. Postala sam tragač za Bogom. Prolomio se krik iz moje dubine: „Bože, tvoje ljubljeno dijete umire! Učini nešto!“ Uistinu, ja sam bila hodajući mrtvac, samo sam čekala dan kad ću fizički umrijeti. Tada sam mislila da nikad neću biti radno sposobna i da neću moći postati supruga i majka. Moj dečko (sadašnji muž) mi je bio ogromna podrška kroz sve te bolne godine, i u jednom trenu sam se napokon trgnula i odlučila dati Bogu šansu. Krenula sam na misu svaki dan i primala Tijelo. Napravila sam životnu ispovijed, ispovijedala se svaki mjesec. Dnevno sam čitala Božju riječ, svakodnevno molila krunicu, otišla na Tabor, čitala kvalitetna duhovna štiva. Doslovno sam se naoružala cijelom vojnom opremom i krenula u boj.

Gospodin me uskrisio od mrtvih!

Aktivno sam se uključila u karizmatsku zajednicu Dobri pastir i napokon upoznala živog Boga! Odlazim na nekoliko jakih duhovnih seminara gdje sam doživjela pravo Božje ozdravljenje, Gospodin je odstranio sve što je bilo bolesno te sam primila ogromna iscjeljenja. Te dvije godine sam rijeke suza isplakala, to je bila prava katarza. Ulazim u Ignacijske vježbe, gdje mi Gospodin otkriva preostale rane i vida ih svojom predragocjenom krvlju. Uistinu je i mene, baš kao Lazara, uskrisio od mrtvih! Tri godine hodam s Kristom, a danas sa svojim mužem i sinčićem imam uistinu komadić raja. Bogu hvala i slava u vijeke vjekova!

On najbolje zna kada i na koji način liječiti neku našu ranu

Ono što bih htjela posvijestiti je da ljudi uglavnom imaju puno rana te iz toga proizlaze razni grijesi, potom problemi. Ljudi misle da, ako idu nedjeljom na misu i ponekad se pomole, riješit će se svi njihovi problemi. Nemojte me krivo shvatiti, Gospodin je SVEmoguć i ako na takav način živite, to je dobro i Gospodin vas zbilja može iscijeliti u jednoj stotinki. Samo se puno puta to ne dogodi u jednom trenu. Često je potreban proces iscjeljenja, jer smo dugi niz godina „skupljali“ rane, a i On najbolje zna kada i na koji način liječiti koju od njih. On nas želi 100%, potrebno je poći putem Krista, jer On je Put. Stoga se naoružajte do kraja i krenite hodati s Kristom, putem berući plodove za vaš život.

Što reći za kraj nego citirati Pismo: Ako je tko u Kristu, on je novi stvor, staro je nestalo, sve je postalo novo. (Kor 5, 17) Ovo svjedočanstvo pišem iz tri razloga: Bogu na slavu! Vama, drage vrsne žene, koje imate slične ili iste borbe – na korist! Da se neprijatelj do kraja porazi! Kao što je pisano: ,,Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega Svjedočanstva.” (Otk 12, 11).


Nikoleta Šuljagić – Žena vrsna
Foto: Unsplash.com

Više o mentalnom zdravlju možete pročitati u članku: 9 komponenti od kojih se sastoji mentalno zdravlje. Mladi su danas osobito pogođeni pošastima ovih modernih bolesti, stoga se zaustavite na još dva zanimljiva svjedočanstva:

 

Print Friendly, PDF & Email
In this article