U Katoličkoj Crkvi završavamo božićno vrijeme ove nedjelje slavljenjem Krštenja Gospodinova u Jordanu. Neke od najljepših tekstova iz Službe čitanja nalazimo u liturgiji časova (službenoj molitvi čitave Crkve) u dane između svetkovina Bogojavljenja i Krštenja Gospodinova.
Spomen krštenja Gospodinova u homilijama svetih otaca
Liturgija časova naziva se još i časoslov. To je neka vrsta osnovne molitve klera (biskupa, prezbitera i đakona), kao i onih u posvećenom životu. Ipak, od zadnjeg velikog crkvenog sabora, Drugog vatikanskog koncila, ova službena molitva je preporučena svim kršćanima – što je potpuno razumljivo. Kad netko otkrije Službu čitanja, ona postaje, nakon Svetog Pisma, prvo mjesto nadahnuća i hrane za životno putovanje!
Ova čitanja dotiču se dubljeg značenja obje svetkovine, ulazeći u misterij onoga što se dogodilo. Evo par rečenica iz propovijedi sv. Prokla Carigradskog:
“O božićnom blagdanu pokazalo se pred našim očima nesavršeno Dijete obučeno u našu nesavršenost, a na današnji se blagdan pokazuje savršen očitujući da je Savršeni rođen od Savršenoga. Na onaj se dan Kralj zaogrnuo grimizom tijela, a na ovaj dan se izvor okružio i na neki način obukao vodom rijeke. Zagledajte se, dakle, u nova i neshvatljiva čudesa: Sunce se pravde kupa u Jordanu, Oganj roni u vodi, Bog se na neki način posvećuje posredstvom čovjeka.”
Početak Isusovog javnog djelovanja
Slavlje Krštenja Gospodinova označava početak onog što nazivamo Isusovo javno djelovanje. Imao je 30 godina. Umro je otkupiteljskom smrću na Golgoti kad je imao samo 33. Ipak, proveo je trideset otkupiteljskih godina života, kako to pisci ponekad nazivaju, skrivenih godina u nazaretskoj školi «napredujući u mudrosti, dobi i milosti.» (Lk 2,52)
Ove godine nisu skrivene zbog svoje nevažnosti. To jednostavno znači da ne nalazimo puno o njima u evanđeljima. Ipak, one obiluju značenjem, otkrivajući dublje istine naše vjere i njenog poziva svakome od nas koji se nazivamo kršćanima – da živimo svoje živote sada na novi način živeći ih u Njemu.
Svetost običnog života
Isus je, kao savršeni Bog i savršeni čovjek, Utjelovljena Riječ, Sin Božji i Sin Marijin, dao istu slavu Ocu radeći kao tesar u nazaretskoj radionici, kakvu će dati i godinama kasnije podižući Lazara od mrtvih. Od trena Njegovog začeća, Božji Sin sumira (omiljena riječ velikog crkvenog oca, Ireneja Lionskog) sve ljudsko iskustvo, stvarajući sve novo.
Tijekom tih je godina, okružen ljudskom obitelji, Sin Božji posvetio i preoblikovao svaki vid običnog ljudskog života. Njegovo otkupiteljsko i preobražavajuće djelo počinje u prvom domu cijelog čovječanstva, u majčinoj utrobi. Isus je bio Otkupitelj i u utrobi, započinjući svoje utjelovljenje kao osoba – embrij, da iskoristim riječi dokumenta Svete Stolice o dostojanstvo svake ljudske osobe. Iz živog Svetohraništa utrobe Presvete Djevice, On započinje svoju otkupiteljsku misiju.
Isus – dijete Marijino
Marijino dijete je rođeno i nebesa su dotakla zemlju. Proslavili smo to sveto rođenje prije samo nekoliko dana. Neka su ga naša braća u Istočnoj Crkvi proslavila prošli tjedan. Na grudima majke On je uzdigao sveto čudo i dostojanstvo poziva majčinstva. U svojoj svetoj čovječnosti je bio njegovan što je znak ljepote ljudskog iskustva ljubavi, rasta i sazrijevanja.
Odgojili su ga ljudi, majka i otac, čime je obiteljski život zauvijek preuzeo dublji smisao u kućnoj crkvi. Na klupi Josipa tesara, izučio je tesarski zanat i time posvetio sav ljudski rad koji je dio stalnog procesa stvaranja i otkupljenja.
Uobičajeno postaje izvanredno
Riječ Bogojavljenje predstavlja objavu, posadašnjenje, otkriće. Nema sumnje da su tijekom tih «skrivenih» godina, plan, svrha i otkupiteljski učinci čitavog života, smrti i uskrsnuća Isusovog bile otkrivene. To otkriva kako uobičajeno postaje izvanredno kroz život u zajedništvu s Ocem.
Drugi naziv krštenja Gospodinova je Teofanija (Božja objava) u istočnim kršćanskim crkvama, i katoličkim i pravoslavnim. To je objava punine Božje. Evanđelje nas u liturgiji usmjerava k čudesnom otkriću Svetog Trojstva. Nakon što je Utjelovljena Riječ Očeva bila uronjena u vode, glas Oca se čuo i Duh Sveti spustio. (Lk 3) Trojstvo je otkriveno.
Teofanija je nadahnula izvanredna razmišljanja u Tradiciji. Evo izvatka iz jedne rane propovijedi: “Zato je Gospod Isus Krist i došao na krštenje, voljan svoje tijelo oprati vodom. Možda će netko reći: ‘Zašto je On koji je svet, htio biti kršten?’ Obratite pažnju na to! Krist je kršten, ne zato što ga vode mogu posvetiti, već da On sobom blagoslovi vode kako bi njihovo vlastito očišćenje moglo čistiti sve rukavce koje dotiču.”
Sve vode postaju čiste činom krštenja Gospodinova
Od Kristovog posvećenja je važnije posvećenje jednog drugog elementa. Kad je Spasitelj opran, već tad je očišćena sva voda za naše krštenje i svi izvori pročišćeni, da bi milost zdenca bila dana narodima koji dolaze. Stoga Krist uzima prvenstvo u krštenju da bi ga kršćanski narodi mogli slijediti s povjerenjem. (Sv. Maksim Torinski, 423. g.)
Prošli tjedan smo razmišljali o mudracima s istoka koji su slijedili svjetlo do punine Božanstva koje se ponizilo uzimajući udio u našoj ljudskosti. Ove nedjelje Crkva ističe događaj na rijeci Jordanu, Bogojavljenje u vodi kao zgodu u kojoj se objavio ili otkrio cijeli Božji plan za njegovu Crkvu. Pozvani smo postati očitovanje, Bogojavljenje u svijetu koji posrće u tami grijeha. To slavimo danas.
Krštenje Isusovo pokazuje život Presvetog Trojstva cijelom svijetu i otvara vrata, kroz Isusa Krista, u zajednicu, sudjelovanje u životu Trojstva kroz kršenje u njegovo tijelo, Crkvu. Vode Jordana su posvećene Sinom što je posvetilo sve vode. Točno kako je Duh lebdio nad vodama prilikom prvotnog stvaranja, Duh lebdi nad vodama u koje Ivan uranja Sina. Upravo to je razlog što u pravoslavnim i istočnim katoličkim crkvama kler često vodi vjernike do rijeka i blagoslivlja čitave rijeke!
Kroz vode u novost života
Jedna od prvih sastavnica stvaranja – stvorenih od Oca u Sinu – sad je nanovo stvorena utjelovljenjem Sina i postaje tvar sakramenta novog života za sve muškarce i žene. Utjelovljena Riječ stoji u vodama svijeta kojeg je stvorila i započinje stvaranje iznova. Kroz te vode, kroz koje su nekoć izvedeni sinovi Izraela, cijelo čovječanstvo sad biva pozvano slijediti Isusa. Što je jednom bilo sredstvo Božjeg suda i pročišćenja u doba Noino, sad ispunja krsni zdenac koji muškarce i žene oslobađa od grijeha i čini novima.
Crkvi su dane nove vode za njenu ulogu spasa i posvećivanja. Trojstvo, zajednica božanskih osoba u savršenom jedinstvu, otkriveno je. Divnom istočnom liturgijskom molitvom Crkva objavljuje: «Kad si, o, Gospode, kršten u Jordanu, slavljenje Trojstva se očitovalo… O, Kriste, naš Bože, koji si došao i prosvijetlio svijet, slava tebi!» Krštenjem u Jordanu, Isus nije posvećen jer je bez grijeha, mi smo sad osposobljeni u njemu postati «sinovi (i kćeri) u Sinu».
Blagdan krštenja Gospodinova je podsjetnik otkupljenja
Teofanija nas također podsjeća da će sve stvoreno biti otkupljeno! Kao što Pavao piše kršćanima u Rimu, stvorenje žudi za tim otkupljenjem (Rim 8,19). Ovo vjerovanje u otkupljenje stvorenog, u novu zemlju i novo nebo, sastavni je dio kršćanske vjere. Kršćani NISU ne-materijalni. Mi ispovijedamo u Vjerovanju da iščekujemo uskrsnuće tijela i život budućega vijeka.
Svetkovina Teofanije, krštenja u Jordanu, slavi i potpuno spasenje i posvećenje svih stvari. Grčka riječ za krštenje znači uranjanje. Prije konačnog kraja, cijeli svijet će biti uronjen u Boga i preoblikovan. Bit će oslobođen od grijeha i učinjen novim! Zbog toga u istočnim kršćanskim crkvama, i pravoslavnim i katoličkim, svećenici u krajevima blizu vodenih tokova predvode procesije do njih i blagoslivljaju ih. Sve su vode sad postale svete jer je Sin uronio u njih. Zato se koriste za novo rođenje krštenjem.
Riječ silazi i započinje novo stvaranje
Silazeći u vode Jordana, Isus, koji dijeli naše čovještvo, čini da žive vode poteku iscjeljujućom milošću. Njegov božanski život se sad posreduje kroz sakramente u životu Crkve, Njegovog Tijela. Riječ silazi i započinje ponovno stvaranje svemira. To je neprekidan posao koji će stati Njegovim povratkom. Mi koji smo kršteni u Njega, pozvani smo sudjelovati u toj neprekidnoj otkupiteljskoj misiji. Početak javnog djelovanja i Isusove službe započinje na vodama Jordana. Ipak, ono se nastavlja kroz Njegovu Crkvu čiji smo članovi postali po krštenju.
Kršćanski je poziv, bez obzira na stanje u kojem se nalazi naš život, posao ili osobni odgovor na Božji poziv, otkrivati Trojstvenu Ljubav cijelom ljudskom rodu i voditi ga do voda krštenja prema susretu s Gospodom i iskustvu novog života te urastanju u novo čovječanstvo Crkve koja je Tijelo Kristovo.
Tamo, sjedinjeni s Njim i međusobno, pozvani smo sudjelovati u Njegovoj neprekidnoj otkupiteljskoj misiji do Njegovog ponovnog dolaska kad će sve učiniti novim. Pozvani smo na Njegovu gozbu da bismo dublje spoznali srž kršćanskog života i odabrali živjeti svoje živote u Gospodinu, živeći u srcu Crkve na korist svijetu.
đakon Keith Fournier – Catholic Online
Preveo: Mladen Ilijević
Foto: Pixabay
