Iako smo vjerojatno svi ovih dana zasićeni informacijama o koronavirusu, čini se da od toga još neko vrijeme nećemo moći pobjeći i da će on do daljnjega biti dio naše stvarnosti koja se trenutačno u mnogočemu bitno razlikuje od one koju smo donedavno živjeli. Mnoge ovo podsjeća na ratno doba, samo što se sada borimo protiv nevidljivoga neprijatelja, što cijelu situaciju čini prilično apstraktnom pa je trebalo vremena da ljudi počnu ozbiljno shvaćati upute koje dobivamo od stručnjaka. Međutim, nakon zatvaranja vrtića i škola više nitko nije mogao negirati ozbiljnost situacije i činjenicu da nam redovito pranje ruku više neće biti dovoljna prevencija, piše tako u novom broju kršćanske obiteljske revije Kana psihologinja Lana Batinić u članku o normalnim reakcijama na nenormalne uvjete. Dio njezina članka prenosimo u nastavku:
Reorganizacija svakodnevice kao reakcija na nenormalne uvjete
Pojavili su se i novi izazovi jer je trebalo zbrinuti djecu i organizirati rad od kuće koji nije ni nalik „plaćenom odmoru“, kako ga neki nazivaju. U želji da djeca (ipak donekle) kvalitetno provedu ovo vrijeme kod kuće, što podrazumijeva mnogo angažmana roditelja, pokušajima da školska djeca redovito prate nastavu i aktivno sudjeluju u njoj, što, uglavnom, također roditelji trebaju pojačano nadzirati, (re)organizaciji doma kako bi studenti imali uvjete za praćenje nastave na daljinu i učenje, brizi za starije roditelje i ukućane koji su trenutačno posebno ranjiva skupina te između svakodnevnih kućanskih poslova koji su nužni te posvećivanja poslovnim obvezama (ako ste među sretnicima koji su još zaposleni), žongliranje između različitih uloga za većinu ljudi dobilo je sasvim novu dimenziju. Situacija se dodatno komplicira ako itko od članova obitelji oboli, bilo od „obične“ prehlade/gripe bilo, u najgorem slučaju, od koronavirusa.
Kako se zapravo osjećate?
Osim stručnjaka iz civilnoga stožera koji redovito izvještavaju o broju novooboljelih, onih u samoizolaciji, te ponavljaju detaljne upute o pravilima ponašanja tijekom ove pandemije, dobivamo i savjete s raznih strana kako da ovo vrijeme boravka u kući najbolje iskoristimo, kvalitetno provodeći vrijeme s članovima obitelji (jer sad ga napokon imamo), baveći se kreativnim radom, čitanjem, razvijanjem skrivenih talenata i slično.
Iako su ti savjeti sami po sebi dobronamjerni i korisni, što ako se Vi ovih dana uopće ne osjećate tako? Što ako ste nervozni, neproduktivni, zabrinuti, neispavani? Što ako i dalje nemate vremena za sve obveze, iako ste sada stalno doma? Što ako vam ukućani neopisivo idu na živce i mnogo vam je lakše popričati sa starim, nagluhim susjedom i njemu otići do dućana, nego naći poneku lijepu riječ za svoje najbliže? Što ako ni najmanje ne osjećate mentalni i duhovni procvat kakav biste očito trebali doživjeti? Ne brinite se – s vama je sve u najboljem redu i sve su to normalne reakcije na nenormalne uvjete u kojima smo se našli.
Doslovno potreseni, ali zahvalni
No u jeku prilagodbe na novonastalu situaciju, kada nam je čak i slobodno kretanje sve više ograničeno (što većini posebno teško pada jer nam je slobodna volja, još od Adama i Eve, vrlo važna u svim sferama života), građane Zagreba u nedjelju 22. ožujka pogodio je i snažan potres koji je unio osjećaj straha i neizvjesnosti koji će se vjerojatno zadržati još neko vrijeme, no istodobno se pojavio i osjećaj koji smo pomalo zanemarili zbog pandemije, a to je – zahvalnost. Zahvalnost što posljedice potresa nisu bile i mnogo gore, što većina naših sugrađana i dalje ima mogućnost boravka u svome domu pa se i nemogućnost izlaska iz toga istoga doma ne čini više toliko strašnom. (…)
Nekoliko savjeta „za preživljavanje“ i članak u cijelosti pročitati možete u novom broju Kane koji Kršćanska sadašnjost ovoga puta daruje besplatno online.
Lana Batinić – Kana/Žena vrsna
Foto: Sharon McCutcheon – Unsplash
