Moje iskustvo
Potaknuta tekstom Tko su današnji kradljivci majčinstva iz Glasa Koncila od 4. veljače 2018., br. 5, poželjela sam svoje iskustvo posvjedočiti mladim majkama koje su u dilemi trebaju li se odlučiti za više djece ili samo za jedno ili dvoje.
Prošla sam jednu dugu životnu stazu od 67 godina. Moglo bi se reći da sam stara, iako se tako ne osjećam. Stalno su neka događanja u obitelji – vjenčanja, rođenja, krštenja, Prve pričesti, krizme… tako da i ne razmišljam o godinama.
„Smrtni grijeh” i mišljenja drugih
Kao i mnoge mlade obitelji u moje vrijeme, bili smo podstanari kad smo se vjenčali. Dobili smo četvero djece u četiri i pol godine. To nam je bio „smrtni grijeh”. Bili smo ismijani i degradirani. Jedino smo imali čvrstu podršku naših roditelja. Negativan pritisak na nas bio je toliko jak da smo sljedećih osam godina bili bez djece. Nismo se usudili imati ih više.
Stvarna prekretnica
No Isus Krist se umiješao u naše planove. On želi život. U izobilju ga želi (Iv 10,10). Za Novu godinu, s 1979. na 1980., bili smo pozvani na seminar kod patera Zvjezdana Linića i vlč. Andrije Kišićeka na Fratrovac. Dogodila se stvarna prekretnica u našim životima – doživjeli smo da je Isus Krist živi Bog. Osjećali smo se kao da smo nošeni na krilima anđela! Ali Gospodin želi da hodamo ovom zemljom pogledom uzdignutim prema Njemu. Željeli smo da svi dožive tu radost susreta sa živim Bogom. Ponekad smo bili naporni rodbini i prijateljima zbog toga. Nakon nekog vremena uključili smo se u zajednicu Molitva i riječ, u kojoj smo rasli u vjeri uz prof. Tomislava Ivančića. Tamo smo dobili snagu Duha Svetoga.
Susret s tri mala anđela
No Isus je imao još jedan plan za našu obitelj. Sanjala sam susret s tri mala anđela, koji su željeli poći sa mnom, u moju obitelj. Probudila sam se u strahu… Što ja to sanjam?! A onda, nekoliko dana kasnije, suprug mi je rekao da je kroz molitvu dobio spoznaju da bismo trebali imati još djece. To je bila potvrda mog sna kojega sam mu onda ispričala. Složili smo se da smo dobili isti poticaj za novim potomstvom. Predala sam Isusu i Njegovoj providnosti sve svoje sumnje, strahove i plan za našu obitelj. Tako smo dobili još tri sina.
„Koga si stavila na prvo mjesto?”
Kad sam rodila naše sedmo dijete, moj suprug je tako obolio da nije mogao doći do stola jesti. Imao je četiri teške dijagnoze. Pitala sam se: „Zašto sad ta bolest, a htio si, Isuse, ovu djecu? Tko će ih sada hraniti?” U molitvi sam dobila sljedeći odgovor: „Koga si stavila na prvo mjesto?” Shvatila sam da sam svoga supruga stavljala na prvo mjesto u životu. Isusa sam doživljavala samo na svetoj Misi kao božanstvo kojem se treba klanjati i slušati njegove zapovijedi kroz Evanđelje.
Crpila sam snagu na izvoru života
Jedina utjeha i odgovor na moja pitanja bila je sveta Misa. Isus je postao moj prijatelj kojeg sam vodila u svaku svoju lijepu i manje lijepu životnu situaciju. Molila sam Ga da mi suprug ozdravi. Svako jutro u šest sati, još prije posla, išla sam na svetu Misu u Palmu. Tu sam na izvoru života crpila snagu za sve životne izazove. Suprugu je postupno bivalo sve bolje.
Stvoritelj proviđa i pomaže
No to nije sve. Jedne godine iskrsnulo je pitanje o našim starim roditeljima – kamo će oni tijekom zime, jer su sami i trebaju veću brigu kroz zimske mjesece. Dogovor je bio da dođu k nama. Djeca su bila presretna. Tako su tijekom zime bili kod nas po 4 – 5 mjeseci, a u proljeće su se vratili u „svoj raj”, kako je tata često govorio. Starija su djeca studirala, a neki su još bili srednjoškolci. Mlađa grupa krenula je u osnovnu školu. Bilo nas je jedanaestero u stanu od 76 kvadrata. Unajmili smo u zgradi pomoćnu prostoriju, koju smo onda uredili djeci kao sobu za učenje. Čak je raspored ispita, kao po nekom dogovoru, bio takav da jedni drugima nisu previše smetali. Tako su svi završili svoje fakultete, izrasli u odgovorne ljude, osnovali svoje obitelji. Na tome mogu samo zahvaliti mudrosti i pomoći našeg Stvoritelja.
Moli i radi
Za takav život svakako je potrebna svakodnevna obiteljska molitva, čitanje i razmatranje Svetog pisma, te tumačenje vjere unutar obitelji. Ponekad je to sve protjecalo u burnom tonu s puno pitanja, a ponekad u miru i tišini. Bez rada i odricanja roditelja, dijete ne može izrasti u kvalitetnu osobu. Uvijek smo im govorili da mole i rade. To su dva vesla koja lađu života tjeraju naprijed.
Rađanjem djece majka otvara sebi nebeska vrata
Poručujem svim majkama da se ne boje života i djece. Onaj koji nam je dao djecu, taj će se i brinuti za njih. No on im ne nosi hranu u usta. Svatko se od nas treba potruditi da svoje talente uloži u život djece. Svaki čovjek ima mjesto pod ovim nebom.
Potrebno je više govoriti o radosti iskustva rađanja kako bi mlade majke imale hrabrosti i radosti primiti novi život u svoje krilo. Moja mi je majka govorila: “Rađanjem djece, majka otvara sebi nebeska vrata i krasi ovu zemlju.” Ta što je ljepše od očiju i osmijeha čiste dječje duše?!
Milica Pleše – Žena vrsna
Foto: Heartbeat Photos
