Kako odabrati supružnika? – II dio

O ovome trebate razgovarati: tko se treba brinuti o djeci, koliko djece želiš imati, kad bismo trebali imati prvo dijete. Ono što razgovor o ovakvim pitanjima čini jeste da vas odvodi od romantične ljubavi do bitnih stvari. Opasnost ovakvih razgovora je neslaganje. Možete se posvađati i uništiti te romantične osjećaje. Ali većina želi zadržati te osjećaje i stoga ne razgovara i tim pitanjima.

24

Kristova žrtva

Izvor istinske ljubavi je u slobodno izabranoj žrtvi za drugoga. Mjesto u kojem možemo pronaći ovakvu žrtvu je naša vjera. Ona prožima cijeli Kristov misterij. Možete svojoj ženi reći „Volim te!“ ili pokazati joj to kroz seksualne odnose. To može biti izraz ljubavi, ali može biti i izraz iskorištavanja. Dakle, možete iskoristiti suprugu koja je umorna i iscrpljena jer to činite jer se vi želite osjećati dobro, a ne jer želite da se ona osjeća dobro. Ili možete reći „Volim te!“, a to ćete joj pokazati priređujući rođendansku zabavu za nju. To može biti način pokazivanja ljubavi prema svojoj supruzi, ali možda to činite i zato što volite kolače i zabavu, a ovo je način da to i dobijete.

Ali ako kažete „Volim te i spreman sam dati život za tebe“ ne postoji drugačije tumačenje ove rečenice. Ne žrtvujete život za nekoga zbog toga što želite slavu, upravo jer vas neće biti da uživate u toj slavi. Takvu nam je ljubav Krist pokazao na križu. On nam je rekao: „Nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za prijatelje“. Tu prepoznajemo istinsku ljubav. Ljubav koja nije samo osjećaj, niti erotska ljubav, nego je krajnje sebedarje. To možemo najbolje vidjeti kad se okupimo na misi – Krist se u potpunosti daje u Euharistiji. Misa predstavlja žrtvu koju je On podnio na križu. Kao katolici možemo skupiti snagu, milost i posvećenje u istinskoj ljubavi i sudjelovanju u životu Crkve.

Žrtva podrazumijeva da sam spreman prihvatiti i teške trenutke. Razboritost nam govori da nećemo sami po sebi tražiti te trenutke ako ih možemo izbjeći. Zašto stvarati muku ako nema potrebe za time. Jedno je prihvaćanje bolesti, a drugo je zanemarivanje zdravlja koje nas vodi do bolesti. To podjednako vrijedi i za brak. Zašto tražiti suprugu koja će te dovoditi u iskušenje ako možeš pronaći onu koja to neće činiti, a potom prihvatiti kušnje na koje ne možemo utjecati. Namjera mi je pojasniti da kad je par još u vezi trebaju se zapitati: Kakva je ta druga osoba?  Sjećam se kad je moja starija kćer došla kući nakon prvog spoja, a ja sam ju pitao kakav je to dečko, ona je odgovorila: „Ima lijepe rupice na obrazima kad se smije“, a ja sam rekao: „Ne, to me ne zanima.  Zanima me drogira li se? Ima li posao? To želim znati.“ Morate postaviti ispravno pitanje i objektivno sagledati odgovor.

Važna pitanja u vezi


Vjerska različitost


Razgovarajmo o Ivanu i Mariji. Jedno od važnijih pitanja je dijeljenje iste vjeroispovijesti. Kakvih je vjerskih uvjerenja Ivan? Nije bitno samo da je katolik kao i ona, nego i kakav je katolik. Ako se Marija želi pomoliti prije jela i moliti krunica sa svojom obitelji, a Ivan ide u crkvu samo za Uskrs i Božić, to su dvije različite dimenzije katoličanstva. To će donijeti napetost podjednako kao i u odnosu katolika i pripadnika druge vjeroispovijesti.

Podjela rada

Još jedno važno pitanje je mišljenje o podjeli rada u svojoj obitelji. Jedno od mojih zaduženja u župi je bilo i pripremanje mladih ljudi za brak. Oni su mislili kako znaju sve i kako nemaju što za naučiti te je bilo iznimno zabavno razuvjeravati ih. Došli bi u moj ured i sjeli na kauč. Dao bih im papir i rekao: „Sjednite odvojeno i napišite tko bi trebao hraniti obitelj, samo suprug, suprug i supruga zajedno ili samo supruga? Također me zanima i tko treba kuhati, prati posuđe, kositi travu, plaćati račune, mijenjati pelene?“. Potom bi oni napisali odgovore, a ja bih rekao: „Hajdemo ih usporediti.“

Nikad prije nisu razmišljali o ovim stvarima i odjednom spoznaju kako djevojke misle da muškarci trebaju zarađivati za obitelj, a dečki misle da to treba biti podjednako. Nikad nisu razgovarali o tome. Ili on misli kako žena treba mijenjati pelene, a ona misli kako je to njegov posao. U budućnosti, dijete će patiti ako se ovakav par ne uspije dogovoriti.

 Podjela vremena

Potom bih im dao još jedan papir i rekao neka odgovore na sljedeće pitanje: „Nacrtajte krug i podijelite ga u dijelove. Jedan dio označava vrijeme koje ćete provoditi sa svojom obitelji. Drugi dio označava vrijeme koje ćete provoditi kao par. A treći dio označava vrijeme u kojem ćete biti sami, bez svog supružnika i djece.“

Potom bih pitao dečka što je on napisao, a njegov odgovor bi najčešće bio: „Pet posto s djecom, pet posto sa ženom, a devedeset posto sam“. Djevojka bi ga samo pogledala. Očito su imali o čemu razgovarati. Potom bih im objasnio: „Na osnovu ovoga što sam čuo, to su problemi s kojima ćete se suočavati nakon nekoliko godina braka“.

Što sam htio napraviti? Htio sam potaknuti par da se zapitaju ono što bi se svaki par u ozbiljno vezi trebao zapitati. O ovome trebate razgovarati: tko se treba brinuti o djeci, koliko djece želiš imati, kad bismo trebali imati prvo dijete? Ono što razgovor o ovakvim pitanjima čini je da vas odvodi od romantične ljubavi do bitnih stvari. No, opasnost ovakvih razgovora je neslaganje. Možete se posvađati i uništiti te romantične osjećaje. Ali većina želi zadržati upravo te osjećaje i stoga ne razgovara o bitnim pitanjima. I to je ono što par drži u privlačnosti – izbjegavanje razgovora o ovakvim stvarima. Stoga, se moraju prisiliti na ozbiljnije razgovore jer moraju prevladati romantične osjećaje koji su toliko jaki i divni,  ali i prolazni.

Parovi bi također trebali razgovarati o tome što kome predstavlja luksuz, je li perilica za posuđe luksuz ili potreba, je li kosilica luksuz ili potreba. Iznenadili biste se koliko se ljudi razlikuju u ovim pitanjima. Potrebno je razgovarati i doći do odgovora na ova pitanja. Također je potrebno razgovarati koliko je kome bitno zajedništvo, a koliko privatnost.

Različita uporaba jezika

Jedna poznata izreka kaže da su žene s Venere, a muškarci s Marsa te da pričaju različitim jezicima. Muškarci koriste jezik kako bi riješili probleme, a žene ga povremeno koriste i kako bi izrazile svoje osjećaje. Muškarci ovo često ne razumiju i jedan od zadataka koji muškarci trebaju obaviti jeste pokušati razumjeti žene u njihovoj uporabi jezika. Muškarci se također moraju naučiti spustiti svoj osjećajni dio do određenog nivoa. Oni se ne trebaju ponašati kao muške figure iz sapunica, ali trebaju razvijati razinu pokazivanja osjećaja više nego to uobičajeno čine.

Naprimjer, muškarac se vrati s posla, a njegova žena domaćica ga čeka kod kuće. Ona plače, a on ju pita što nije u redu. Ona odgovara: „Razgovarala sam s majkom preko telefona i bilo je užasno. Imamo nesređen odnos. Uvijek je bio i bit će takav.“ Muškarac na to odgovara: „Nemoj više razgovarati s njom.“ Ili joj kaže: „Ti joj se suprotstavi ili ću to ja učiniti.“ Žena nastavlja plakati, a muškarac konačno kaže: „Što očekuješ od mene?“ Ona odgovara: „Ti ne razumiješ!“, a potom odlazi u sobu, legne i nastavi plakati.

Što se ovdje događa? Žena je na jednoj razini, a muškarac na drugoj. Suprug pronalazi rješenja. On rečenicu „Moj odnos s majkom je užasan“ razumije kao „Ovo je problem i želim da ga ti riješiš.“ Stoga muškarac pronalazi jednostavno rješenje. On ne želi vidjeti svoju suprugu uplakanu i čini sve da ona prestane plakati. Ona traži razumijevanje. Njoj je potrebno da muškarac kaže: „Dušo, to je uistinu teško. Sigurno je teško biti u situaciji u kojoj svoj odnos s majkom vidiš na takav način.“ Ona želi da ju on zagrli, kaže „Volim te!“ i poljubi. To je ono što ona želi od svog supruga i tu susrećemo s dva nivoa razumijevanja.

Većina muškaraca nikad ne razmišlja na takav način, ali kad im se pojasni, kažu kako je to najjednostavnije za učiniti. Oni smatraju kako je lako postupiti na način na koji njihova supruga želi jer prava težina za njih leži u rješavanju problema. Suosjećajnost je za njih prejednostavna. Bilo tko može reći: „To je uistinu teško!“, ali je teže reći: „Hajdemo riješiti problem!“ Ali ono što muškarci ne znaju je to da žene većinom žele samo jednostavna rješenja.

Žene imaju istančaniji način percipiranja stvarnosti dok muškarci stvarnost gledaju na grublji i brutalniji način. Žene će se osloniti na intuiciju, a muškarci neće. Kad žena pokušava objasniti muškarcu kako ona razumije situaciju, on to smatra nelogičnim. Npr. Par se vozi kući nakon druženja s drugim parom i žena komentira: „On je baš ljut na nju!“, a muškarac na to odgovara: „O čemu ti pričaš?“. Ona bi potom rekla: „Zar nisi primijetio?“, a on bi odgovorio: „Zašto tako misliš?“. Ženin odgovor bi bio: „Bilo je očito“. Žena ne može objasniti situaciju u nekoliko logičnih koraka jer njeno promatranje situacije i intuicija ne dopuštaju takvo pojašnjenje. Ona će samo reći: „Bilo je očito i jednostavno znam“. Ovo je nevjerojatno muškarcima koji razmišljaju na uzročno-posljedičan način. Muškarci ne razumiju situaciju na ženski intuitivan način.

Žene vole da im se govori: „Volim te. Lud sam za tobom.“ No, muškarci to ne čine. To je izraz osjećaja. Muškarci će osjećaje iskazati na način: „Ne sviđa mi se to. Učini to drugačije.“ Za muškarce jezik služi za rješavanje problema. Oni stoga razmišljaju na način „Ako je sve u redu i nema problema, nema potrebe za razgovorom“. Oni samo pričaju ako postoji problem. Onda samo kažu: „Učini to na ovaj način. To je pogrešno“. Oni rješavaju probleme. Stoga, ako je sve u redu između njih i partnerica, nemaju im što za reći jer ne postoje problemi.

To je muška perspektiva, a kao što je već navedeno, žene samo žele čuti: „Volim te!“. Ali žene ovo žele čuti od muškaraca kao da su sami htjeli to reći. Stoga im one to nagovijeste ljuteći se na nešto drugo kako bi oni shvatili što uistinu žele. Ako im one kažu: „Nikad mi ne govoriš volim te“, oni će reći: „U redu, volim te!“, a one će odgovoriti: „Ali sam te ja morala natjerati da to kažeš“.

Važno je sve ovo imati na umu prilikom udvaranja. Muškarci i žene pričaju različitim jezicima. Postoje dva način na koji ljudska vrsta živi, a potrebno je premostiti te razlike kako bi se došlo do razumijevanja. Muškarac ne može razgovarati sa ženom kao s drugim muškarcem, to neće donijeti ploda. On mora naučiti novi „jezik“, mora naučiti novi način na koji će pokazati svoje osjećaje.

No, tu postoji zamka koje žene moraju biti svjesne. Zapamtite da su muškarci oni koji rješavaju probleme. Kad se žena udvara muškarcu, on nailazi na sljedeći problem: „Želim natjerati ovu ženu da se uda za mene!“ Kako on riješi taj problem? Žene žele čuti: „Volim te!“, žele vašu nježnost i pažnju. Potom muškarci to učine i ožene se za ženu koja im se sviđa. Oni smatraju kako su time riješili problem i kako to više ne moraju govoriti. Žena ostaje zbunjena. Možete nailaziti na druge probleme u braku, ali muškarac smatra kako je postigao cilj i ne mora više izražavati osjećaje.

Tko treba koga slijediti?

Srodan problem se nalazi odmah ispod površine – žene kao napadači. Većina žena želi biti poput princeza u dvorcu. Žele da mladići ubiju zmaja i spase ih iz dvorca. S tom bajkom svi odrastamo i duboko je ukorijenjena u našu kulturu. Kad žena počne ganjati muškarca, on postaje dezorijentiran. On misli kako on nju ganja, ali je prava istina kako ona ide za njim. Ono što se onda dogodi je to da se on okrene i pobjegne. Muškarci mogu postati dezorijentirani i uplašeni. To nije ono što je on očekivao. On očekuje da ona bježi, a on ju hvata. Ako ona trči prema njemu to uništava bit „igre“.

Ali tu je i cijela zamisao ubijanja zmaja. Tu se radi o hrabrosti. Muškarac mora biti hrabar kako bi našao ženu i pozvao ju van. Što ako ona odbije? Pa, on to svejedno mora učiniti. Skupi hrabrosti, neće te ubiti. Ubij zmaja. Ali ako žena uvijek zove muškarca, on nikad nema priliku uvježbavati svoju hrabrost i ostaje u infantilnoj fazi jer nije imao priliku odrasti. Potom pomisli kako se on ne treba izlagati i brinuti kako će pozvati djevojku van jer će ona pozvati njega.

Na drugom nivou, žene žele da im se muškarci udvaraju. One to same čine onda kad se boje da nikad neće biti suprotno. Drugim riječima, one pomisle: „Ako ja pobjegnem, on će me samo pustiti i ja ću se izgubiti te je bolje da se ja okrenem i krenem za njim. Inače se ništa neće ni dogoditi“. Postoji manjak samopouzdanja s njene strane, premda se tako ne čini.  Ona će također osjećati odbojnost prema njemu jer se ona mora udvarati. „Ti bi se meni trebao udvarati, a ne ja tebi. Međutim, ti sve prepuštaš meni, ja sam te morala zaprositi, ja sam ti se morala udvarati i nikad nisam imala priliku da osjetim kako je kad muškarac to čini. Ja sam morala sve učiniti i ljuta sam. I platit ćeš zbog toga kasnije“. Ova su pitanja ispod površine, ali ponekad isplivaju i moramo dati odgovor na njih. Žene koje se udvaraju muškarcima su „negativna pojava“. Dobro je da su žene uzvišene. Dobro je da se muškarci udvaraju ženama. Duboko unutar sebe žene to žele. Svaki „ženski pokret“ koji želi ženu spustiti na niži položaj umanjuje njenu vrijednost.

Obitelj tvoga budućeg supružnika

Još poneke stvari mogu predvidjeti naš budući odnos s osobom s kojom smo u vezi. Marija bi trebala znati kakav je Ivanov otac, kako se on ponaša prema svojoj ženi, kakav je njihov odnos, kako se Ivan odnosi prema svojoj majci, kako se odnosi prema svom ocu, kako se slaže sa svojom braćom i sestrama. Puno će spoznati na osnovu tih odnosa. Ljudi imaju dvije osobnosti. Jednu pokazujemo u kući, a drugu u javnosti. Prva pokazuje kako se ponašam prema braći i sestrama, majci i ocu, a druga kako se ponašam prema svojim prijateljima, radnim kolegama, šefu, itd.

Vi koji imate djecu ste sigurno iskusili ovo prilikom odlaska u školu kad bi vam učitelji rekli koliko je vaše dijete dobro i pristojno. Sigurno ste pomislili: „Pričaju li oni ovo o našem sinu?“. On je u potpunosti drugačiji kod kuće. Često idem na plivanje i mnogi mladi očevi dovode svoju djecu tamo. Jednom prilikom sam u svlačionici čuo oca i njegovu dvogodišnju kćer kako razgovaraju. Ona je govorila: „Ne želim to učiniti“. Potom sam provirio iza kuta i njen cijeli stav se promijenio. Nasmiješila mi se i rekla „Dobar dan!“. Gledajući u Ivanovu kućnu osobnost, Marija može vidjeti kakva će joj biti budućnost s njim. On joj sad pokazuje svoju javnu osobnost, ali kad se vjenčaju, ona će postati dijelom njegove obitelji i on će joj pokazati svoju kućnu osobnost. Ona će postati kao ostali članovi obitelji.

Također je poznata izreka „Kakav otac, takav sin’“. Ivan je učio što znači biti muškarac od svog oca. Puno toga je naučio nesvjesno preko očevih gesta i razgovora. Također je naučio od oca kako se treba ponašati prema supruzi. Ako se Mariji ne sviđa način na koji se Ivanov otac ponaša prema njegovoj majci, treba provjeriti sviđa li se to Ivanu. Čak i onda Ivan može sličiti svome ocu više nego je Marija to mogla i predvidjeti. Svi smo barem jednom rekli: „Nikad nisam mislio da ću ovo učiniti, ali se ponašam kao svoj otac.“ Ili: „Nikad nisam mislio da ću vikati na svoju djecu, ali činim to kao što je moja majka činila“. Morate biti svjesni ovoga. Ali nećete to moći spoznati ako budete bježali od tog pitanja kako ne biste uništili romantične osjećaje ili predivan vikend.

Također želite saznati kakav je vaš budući suprug u blizini djece. To će vam pomoći da spoznate kakav će biti s vašom djecom. Povremeno odnos prema vlastitoj djeci može biti drugačiji od ove slike. Možda on trenutno ne pokazuje zanimanje prema djeci, ali kad dobije svoju djecu, njegov stav se mijenja. Međutim, ako se on ponaša prema djeci kao da su odrasli ili ne pokazuje zanimanje prema njima, to vam može mnogo reći o vašoj budućnosti. Na ovakav način i muškarci trebaju promatrati svoje buduće supruge.

Parovi uvijek moraju imati na umu da su dvije obitelji koje se međusobno vjenčaju. Kad se vjenčate, učinite to s cijelom obitelji. To morate uzeti u obzir kad ste u vezi jer nećete biti u mogućnosti vjenčati se samo za tu osobu nego i za njegovu cijelu obitelj.

Korištenje narkotika i prijašnji poslovi

Morate obratiti pažnju na prijašnju zlouporabu droga i alkohola. Trebate se pitati drogira li se ta osoba. To je vrlo važno. Kad tinejdžeri počinju piti alkohol, njihov psihološki razvoj se usporava u tom trenutku. Ako je on počeo piti alkohol kad je imao četrnaest godina te osobito ako ga pije u teškim trenutcima – kad treba pozvati djevojku van, kad treba upoznati njenog oca, mora se prijaviti za posao, kad je ljut – u tom trenutku prekida svoj razvoj. Ako ga upoznate s dvadeset i četiri godine i još uvijek se opija, zapravo ćete imati vezu s četrnaestogodišnjakom samo što je sad deset godina stariji i jednako toliko mu traje povijest opijanja.

Također vas treba zanimati čime se bavio u prošlosti. Prima li socijalnu pomoć? Je li zaposlen? Uzima li novac od roditelja dok ih istovremeno kritizira? Je li sposoban pronaći pristojan posao? Kako se odnosi prema novcu? Ima li minus na bankovnom  računu? Zna li štedjeti? Je li vaša zamisao štednje jednaka? (Tu se ponovno vraćamo na ono što oboje smatrate nužnim.)

Taktička pitanja

Postoje i poneka taktička pitanja. Gdje ćete tražiti supružnika? Nemojte ići u kafiće. Budite oprezni sa stranicama za pronalaženje partnera. Idite na mjesta gdje izlaze muškarci i žene vaših svjetonazora. Poneke katoličke skupine samaca bi mogle biti od koristi. Volontiranje u nekoj pro-life udruzi je drugi način. Ako ste studentica, upišite neki tipični muški kolegij i upoznat ćete mnogo njih. Morate ići na mjesta gdje će izlaziti muškarci koji bi vas mogli zanimati. Klubovi nisu jedno od takvih mjesta.

Ne postoji ništa problematično sa stranicama za pronalaženje partnera, ali u naše vrijeme, rijetko ćete tamo pronaći nekoga tko će vam odgovarati. Ako to činite putem društvenih mreža, u opasnosti ste da vas spoje potpuni stranci ili strojevi prema parametrima koje se unijeli. To udvostručuje mogućnost problema. Morat ćete biti pametni. To nije potpuno zlo, ali je opasno.

Ovo nas vraća na dogovorene brakove. Dobro je tražiti pomoć od drugih ljudi. Marijini prijatelji joj mogu preporučiti muškarca koji će joj odgovarati. Odabir supružnika nije nešto što činimo samostalno. Potrebno je katoličko okruženje gdje drugi ljudi, klerici, vaša obitelj i prijatelji surađuju s vama na diskretan način kako bi vam pomogli jer je to pitanje delikatno i ne može se uvijek samostalno rješavati.

Postoje aspekti dogovorenog braka koji su dobri. Oni uključuju racionalnost, zdrav razum, dubokoumlje i ne dopuštaju seksualnoj privlačnosti i romantici da prevladaju vašom odlukom. Ne možemo ponovno uvesti ugovaranje brakova, ali možemo koristiti neke slične postupke. Možemo odgojiti djecu da poštuju naše mišljenje, prijedloge i savjete, a potom ih pustiti da sami odluče tko će im biti supružnik.

Prvi dio pročitajte ovdje. 

Marshall Fightlin – ChatolicEducation.org
Prevela: Kristina Ivaniš

 

In this article