U ovom članku otkrivamo što se događa unutar muškarca i žene na psihološkoj i emocionalnoj osnovi tijekom traganja za supružnikom.
Mnogi od vas su zasigurno vjenčani, a neki možda imaju i unuke. Igrate li vi ikakvu ulogu u odabiru supružnika vaše djece ili unučadi? Zamisao da se ljudi vjenčaju za osobe u koje se zaljube je relativno nova. Vjerojatno je stara tek stotinjak godina. Prije toga su vjenčanja bila ugovarana. Djedovi i bake, kao i roditelji su igrali veliku ulogu u odabiru supružnika svoje djece. Možda ste gledali film ili kazališnu predstavu Guslač na krovu u kojoj otac Tevye odabire supružnika za svoju najstariju kćerku. Za sljedeću kćerku je odobrio supružnika kojeg je ona odabrala. Treća kćerka se odlučila udati za koga god je ona htjela. Možete uočiti gradaciju u zamisli ugovorenih brakova.
Jedna od prednosti ugovorenih brakova je ta što je stopa rastave bila jako niska. Razlog tomu je što su roditelji uzimali u obzir činjenice koje mladi danas ne smatraju važnima prilikom odabira supružnika. Premda nisam za zamisao dogovorenih brakova, promotrit ću razloge i načine odabira supružnika u vremenu kad su brakovi ugovarani te pokušati dokučiti zašto su imali duži vijek trajanja.
Kako se danas biraju supružnici?
Pogledajmo kako mladi ljudi danas biraju supružnike. Muškarci i žene odrastaju s mišlju o „idealnom supružniku“. Ovaj ideal je većinom stvoren pod utjecajem medija. Muškarci smatraju kako savršena supruga treba biti mršava, lijepa i senzualna. Većina muškaraca također ima zamisao kakav on treba biti prema modelu savršenog muškarca koji je predstavljen u medijima. On bi trebao biti jako zgodan i imati istrenirane trbušne mišiće (ako čitate muške časopise te dvije stavke su jedine važne za dobrog muškarca).
Žene stvaraju sliku svog idealnog muškarca na sličan način. Predstavljeno im je u medijima kako savršeni muškarac mora biti brižan, nježan i ljubazan. One također smatraju kako žene moraju biti mršave, naglašenih atributa i privlačne u svakom smislu. Zamisao kako muškarci trebaju biti brižni i razgovarati o svojim osjećajima je predstavljena u sapunicama. Ako gledate bilo koju sapunicu, vidjet ćete muškarce koji satima razgovaraju o svojim osjećajima i razmišljaju jesu li zaljubljeni ili nisu. Istinski muškarci ne razmišljaju na takav način, ali žene su u opasnosti jer vide u svojim glavama „prave supružnike“ te za takvima i tragaju.
Ženina zamisao kakva bi ona trebala biti kao „savršena supruga“ je također značajno uvjetovana medijima, osobito reklamama. Reklame za proizvode za njegu kose odašilju poruku kako je jako važno da žena ima lijepu kosu. Neke druge reklame sugeriraju kako žene moraju biti mršave. Većina problema anoreksije je upravo povezana s načinom na koji mediji predstavljaju savršenu ženu.
Žensko gledište
Što se događa sa ženom prilikom njenog odrastanja i pronalaženja idealnog supružnika? U njenoj podsvijesti je „idealan supružnik“ koji je predstavljen u medijima. U jednom trenutku u životu ona susretne muškarca koji je sličan tom idealnom supružniku što uzrokuje osjećaje ugode, osjećaje koji govore kako je upravo on taj idealni muškarac. Ti osjećaji utječu na ženinu memoriju i maštu te izobličuju stvarnu sliku tog muškarca. Umjesto da pogleda u njega i zapita se: „Tko je on? Kakva je on osoba? Kakvi su njegovi stavovi?“ te dopusti sebi da njeni osjećaji realno odgovore na ta pitanja, ona se usredotoči na ove intenzivne osjećaje. Oni poremete ono što istinski vidi u tom čovjeku. Ona želi da ono što vidi u njemu bude jednako njenim intenzivnim osjećajima.
Kao rezultat toga, žena postaje zatvorena u „romantičnom balonu“ koji se razlikuje od stvarnosti. U ovom trenutku ženina obitelj i prijatelji se obično zapitaju: „Što je vidjela u njemu?“. Ona je vidjela sličnost između tog i njenog idealnog muškarca. Od tog trenutka slika postaje iskrivljena te ona nastavlja vidjeti stvari drukčije od njihovog istinskog stanja.
„Zaljubljena u ljubav“
Koristimo izraz „zaljubljena u ljubav“ kako bismo opisali ovu situaciju. Žena želi zadržati ove romantične osjećaje pod svaku cijenu. Ona podsvjesno ne želi gledati njegove mane jer će to narušiti njene osjećaje. Ona samo vidi ono što će održati ove osjećaje živima, a možda ih čak i povećati. Želja da sačuva i uveća romantične osjećaje je zaslon kroz koji je sve vezano uz tog muškarca iskrivljeno.
Muškarci također ovo rade, ali kod njih je naglasak više na tjelesnosti. Žena stavlja naglasak na cjelovitu osobu i iskrivljava sliku o toj osobi želeći da on bude onakav kakvim ga je ona zamislila. Muškarci se više koncentriraju na tijelo kao objekt zadovoljstva. Kad on govori o bliskosti, govori o seksualnosti. Tu dolazi do nesporazuma. Muškarca zanima seksualnost, on o njoj razgovara sa ženom, ali ona to shvaća kao potrebu za bliskošću. Ona smatra kako on želi nju i njenu cijelu osobu, a on je koncentriran na tjelesnost.
Vratimo se ženi. Ona je ovisna o osjećajima i čini sve zbog njih jer ih smatra čudesnima. Kad joj se pokuša objasniti kako taj njen idealan muškarac nema posao ili istaknete neku drugu manu, njen odgovor je kako drugi ne razumiju kako se ona osjeća. „Mi smo jedinstveni. Mi ćemo poraziti sve statistike. Mi smo par koji se ne susreće tako često. Kad biste znali kako se osjećam, ne biste tako govorili.“ Žena je u potpunosti zarobljena u svom romantičnom balonu. Ona svoju vezu toliko idealizira da je niti jedan razum ne može uništiti. Njena veza je iznimka. Ona je uvjerena kako je njena veza jedinstvena i neponovljiva. Uvjerena je kako nitko drugi nije niti će ikada iskusiti što ona osjeća. To nitko ne može shvatiti osim nje i njenog voljenog muškarca.
Predstojeći bračni problemi
Potom slijedi vjenčanje. Stalna blizina ovog muškarca čini da romantični balon pukne. U tom trenutku ona uviđa njegove mane. On nije idealan muškarac nego obični muškarac sa svim svojim manama i slabostima. Iluzija u kojoj je živjela se raspada. Ovo je izvor svih bračnih problema. Ako je temelj za brak muškarčeva seksualna privlačnost i ženini osjećaji, u bračnom životu oni postaju svakodnevica i gube svoju vrijednost. Brak se raspada. Supružnici se razilaze.
S druge strane, oni očajnički pokušavaju zadržati osjećaje i seksualnu privlačnost te idu do smiješnih granica. Postoje zajednice, neke od njih su čak i katoličke, koje stavljaju velik naglasak na romantiku u braku te odgađaju stvaranje potomstva na čak prvih pet godina braka. Oni smatraju kako djeca ubijaju romantiku. Parovi koji nasjednu na ovaj savjet budu uhvaćeni u zamku življenja medenog mjeseca i ne napreduju iznad toga. Pet godina braka parovi žive iskustvo medenog mjeseca i ne spoznaju ništa osim toga. Žena ne može znati kakav će njen suprug biti tijekom njene trudnoće. Niti muškarac ne zna kakva je njegova supruga kao trudnica. On ne zna kakva je ona kao majka. Ona ne zna kakav je on kao otac malog djeteta.
Vratimo se na netom vjenčane parove. Što se događa kad romantični osjećaji iščeznu? Bračni odnosi nisu kao što su prije bili. U tom trenutku oni trebaju nešto dublje od toga, nešto što Crkva naziva ljubav. Ovo nije romantična ljubav ili seksualna privlačnost. To je poklon koji jedna osoba čini od sebe dajući se drugoj.
Ljubljenje naspram „iskorištavanja“
Potrebno je napraviti razliku između ljubavi i iskorištavanja. Možemo reći da volimo mnogo toga. Volim svoju ženu. Volim svoju djecu. Ali mogu voljeti i pizzu. Kad pričamo o ljubavi prema pizzi i vinu, o čemu uistinu pričamo? Želim reći kako volim ono što vino čini za mene. Volim vino jer čini da se osjećam dobro. Volim vino jer imam neku korist od njega. Ali kad se više ne osjećam dobro, vino mi više nije od koristi i više ne dobivam ništa od njega te ga odbacujem. Ne želim zadržati vino kad nemam koristi od njega. U redu je voljeti predmete na takav način. Ali kad volim osobu na takav način, to zovemo iskorištavanje, a ne ljubav. Takav odnos pretvara osobu u predmet. To nije isto što i ljubav.
Ljubav ne stavlja u žarište ono što neka osoba može učiniti za vas. Žarište je na onome što je dobro za tu osobu čak ako to vama smeta. Stoga osoba u braku od sebe čini poklon za svoga supružnika i govori „dajem ti se i želim samo ono što je za tvoje dobro, iako to možda nije ono što meni odgovara“ – to je ljubav. To je treći sastojak, uz seksualne odnose i romantiku, koji je potreban kako bi brak opstao.
Ako se odnosi para svedu samo na seksualne odnose, suprug svodi svoju suprugu samo na seksualni objekt. On se fokusira samo na tijelo svoje supruge, objekt koji mu je od koristi i na takav način će se odnositi prema njoj. Ako par posjeduje samo međusobnu romantiku, supruga će svesti svoga supruga na „romantični objekt“. To je kao da supruga kaže: „Želim te u svom životu kako bih osjećala bliskost. Ne zanima me jesi li umoran, bolestan ili te nešto brine. Samo želim osjećati tvoju bliskost jer se želim dobro osjećati. Želim osjetiti nekoga blizu sebe. Nije me briga kako se ti osjećaš. Samo želim taj osjećaj.“
Romantična ljubav muškarca i žene neće nikada postati istinska ljubav
Iskorištavanje nekoga radi osjećaja je jednako seksualnom iskorištavanju. Osoba može jednako biti seksualni objekt i objekt zadovoljavanja nečijih osjećaja. Pornografija zadovoljava razmišljanje o seksualnom objektu. Muškarci gledaju pornografiju i stvaraju izopačenu sliku o ženama. Potom očekuju da se ta ista slika obistini u njihovom životu. Na sličan način žene su u opasnosti od „romantične pornografije“ koja je stvorena gledanjem sapunica u kojima je prikazana izopačena slika muškaraca. To nije prava slika muškaraca kao što žene nisu jednake onima u pornografskim sadržajima. Žene će očekivati da njihovi muškarci dugo vremena razgovaraju o svojim osjećajima kao ideali prikazani u sapunicama. Na ovakav način žene svoje supružnike koriste umjesto da ih vole.
Sva romantična ljubav svijeta nikada neće postati istinska ljubav. Što god činile sa svojom romantičnom ljubavi, ona nikad neće postati istinska ljubav. Istinska ljubav potječe iz drugog izvora. Taj izvor nije osjećaj bliskosti, nije niti seksualna privlačnost. On je poklon koji osoba čini od same sebe za svoga supružnika. To je dublja razina od osjećaja. To je razina slobodne volje i namjernog izbora. „Brine me što je najbolje za tebe i želim ti to omogućiti čak iako to meni stvara neprilike.“ To je srž žrtve.
Marshall Fightlin – Catholic Education
Prevela: Kristina Ivaniš
Foto: Teito
