Poplava u Gunji događaj je koji nećemo zaboraviti

Poplava u Gunji

U svibnju 2014. velike su poplave pogodile istočnu Hrvatsku. Sava je dostigla rekordnu razinu te probila nasipe. Mnogi su stanovnici bili evakuirani. Donosimo svjedočanstvo naše čitateljice o tome što je za nju i njezinu obitelj značila poplava u Gunji prije nekoliko godina. Preko ove prirodne nepogode u teškim trenucima približila su se mnoga srca. Kad čovjek ostane nijem, onda Bog pošalje svoju utjehu preko svojih sluga, u ovom slučaju blaženog Alojzija Stepinca.

Poplava u Gunji događaj je koji nećemo zaboraviti

Čini mi se da je prošlo već dovoljno vremena da ispričam svoja sjećanja. Poplava u Gunji događaj je koji nećemo zaboraviti.

Te subote slavili smo proslavu primanja sakramenta sv. potvrde kod prijatelja. Pjevali smo ispunjeni nekim dubokim mirom. Završili smo slavlje uz pjesmu Zdravo, Djevo, Kraljice Hrvata i otišli kući.

Kod kuće nas je dočekala majka mog supruga. Bila je šokirana. Na vijestima su obavještavali da je Gunja potopljena. Internet su preplavile slike kuća na kojima je samo krov bio iznad vode. Nismo je mogli utješiti. Jedina sreća je bila u tome da ona nije bila u Gunji u tom trenutku nego s nama u Zagrebu.

Idućeg jutra na svim stranicama sam pokušavala pronaći našu kuću

Idućeg jutra na svim stranicama sam pokušavala pronaći našu kuću. Kuću koju je sagradio otac mog muža. Zimu bi svekrva provodila kod nas, a ostatak godine u Slavoniji. Ljeti bi joj se pridružili unuci. Susjedi su nam bili drage osobe koje sam jako zavoljela. Te godine svekrva je malo duže ostala s nama jer je imala zdravstvenih problema.

Nikada neću zaboraviti te dane. Sjećam se kako mi je u ponedjeljak dok sam uzalud pokušavala pronaći sliku naše kuće, prišao voditelj projekta na kojem sam sudjelovala. Pokušao mi je objasniti što trebam napraviti. Okrenula sam se prema njemu pitajući ga zna li da u Gunji imamo kuću. Izraz njegovog lica se zamrznuo, više ništa nije tražio od mene.

Ljudi su se bili spremni odreći puno toga da bi pomogli onima koji su ostali bez svega

Te dane su mi kroz misli prolazili svi koje sam poznavala, pitala sam se kako su. Vijesti su slabo pristizale. Jedno vrijeme nismo znali ništa konkretno.

Srce mi je ispunjavala silna bol. U šoku je bila cijela Hrvatska. Ljudi su bili spremni odreći se puno toga da bi pomogli onima koji su ostali bez svega.

Zbor iz Dalmacije na putu iz Lurda

Koliko je bilo žao svima, najbolje mi je opisala moja rodica. Njihov zbor iz Dalmacije tog vikenda bio je u Lurdu. Izvan granica Hrvatske nisu se spajali na internet i nisu znali što se događa. Na povratku u Hrvatsku pjevali su, šalili se prepuni pozitivnih dojmova, radosna srca prešli su granicu. Mladi su jedva dočekali da se spoje na mrežu i počnu razmjenjivati poruke s prijateljima. Odjednom je u autobusu zavladao muk, nevjerica. Gledali su slike poplavljene Gunje, a bol si mogao opipati. Rodica mi je opisivala kako su joj se u sjećanje vratile slike iz rata. Tuga je zamijenila razigranost njihovih srca.

Blaženi Alojzije Stepinac i sakrament potvrde

U našoj obitelji spremali smo se za još jedan događaj. Moj sin je trebao primiti sakrament svete potvrde iduće nedjelje. Ta me činjenica radovala tako da su se u mom srcu bol i radost pretakale.

Zbog pripreme sam otišla u grad i odlučila sam se pomoliti u katedrali kraj groba dragog nam blaženog Alojzija Stepinca. Kako shvatiti povijest i toliku patnju? Ratove i nedaće koje su poharale Gunju? Molila sam za Gunju, za ljude koje volim i nakon molitve otišla u Muzej bl. Alojzija Stepinca. Pitala sam se što reći sinu koji se trebao uskoro krizmati i što mu uopće kupiti kao uspomenu na krizmu. Kad sam ušla na vrata, časna sestra me pitala što trebam. Rekla sam da tražim poklon za sina. Ponudila mi je keramički ukras u obliku malene knjižice. Na jednoj strani je slika bl. Alojzija Stepinca, a na drugoj njegova rečenica:

“Kad vam otmu sve, ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači.”

Jedva sam zadržala suze. Najprije sam jedno vrijeme pokušala umiriti srce, a zatim sam promucala: „Kako simbolično. Moj suprug je porijeklom iz Gunje.“ Promatrala me bez riječi širom otvorenih očiju i njeno se lice na tren zamrznulo s izrazom straha. Nije ništa mogla komentirati.

Dok je moja svekrva čitala te riječi, slušala sam je kako tiho plače

Prolazili su sati. Jedna od prvih pozitivnih vijesti bila je da groblje nije potopljeno. Dok je moja svekrva čitala te riječi, slušala sam kako tiho plače. Njen suprug, njegovi roditelji i mnogi drugi mogli su počivati u miru.

Za vrijeme krizme koja je bila u Zagrebu, osjetila sam snažnu Gospodinovu blizinu. U srcu sam znala da je s kućom sve u redu, kao da je čuvaju anđeli.

Voda nije prešla prag stambenog dijela kuće

Nekoliko dana kasnije stigle su slike naše kuće. Voda se već povukla. Dvorište je izgledalo kao da poplave nije ni bilo. Cvjetala je ruža, zelenila se trava. Voda nije prešla prag stambenog dijela kuće. Bilo je štete u podrumu i dvorišnoj zgradi, ali ono najvažnije je ostalo netaknuto. Nisu poplavljene uspomene. U kući se moglo živjeti. Okolne kuće nisu prošle tako dobro, a zahvaljujući našoj kući susjedi su se lakše vratili. Kod nas su mogli premjestiti svoje stvari i spavati dok su obnavljali svoje kuće. Svi ti događaji povratili su zdravlje mojoj svekrvi. Zbližila se još više sa susjedima.

Imala sam priliku čuti svećenika i hodžu iz Gunje kako svjedoče da je poplava bila strašan doživljaj, ali sve ono poslije bilo je neopisivo iskustvo zajedništva.

Putovanje u Rim i blaženi Alojzije Stepinac

Kako je vrijeme prolazilo, zaboravila sam na svoju molitvu u katedrali.

Nekoliko mjeseci kasnije imala sam priliku putovati u Rim. Spavali smo u Domu hrvatskih hodočasnika – Domus Croata.

Jedne sam se večeri spustila u kapelicu. Bilo je tiho. Kleknula sam na klupu. Pogled mi je privukao natpis na kojem je pisalo da je tu klupu napravio bl. Alojzije Stepinac, dok se školovao u Rimu. Ovaj put su niz moje lice kliznule suze radosnice. Dok su suze padale po klupi, glavom mi je prolazila misao:

„Čuo si moju molitvu, razumio si našu bol.“

Osjećala sam da mi  je tako blizu i da je sigurno molio za sve nas.

S vremenom je Gunja obnovljena. Sagrađene su nove kuće ili obnovljene stare. I danas često šapnem riječi: “Kad vam otmu sve, ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači.”


Terezija Bogutovac – Žena vrsna
Foto: Terezija Bogutovac