Obitelj ispred karijere – kako živjeti san koji ljudi ne razumiju

poziv, obitelj ili karijera

Čemu te osvrt na žrtvovanu karijeru može naučiti o pozivu supruge i majke?

Zaboravi savršeni projekt na Pinterestu. Kad promijeniš svaku pelenu koju treba promijeniti, nahraniš gladnu djecu, vratiš sve jastuke na kauč po tisućiti put, pospremiš sve lego-kockicke natrag u kutiju, opet nahraniš djecu, naučiš ih poneko slovo, opet ih nahraniš, opereš im zube, ušuškaš ih u krevet, kažeš im da se vrate u krevet – ne ostane ti više energije da ostaneš budna do vremena kada obično neka odrasla osoba ide u krevet, stoga u svojim uprljanim trapericama ležiš onesviještena na krevetu već u 19:59.

Priznat ću ti zasluge, skoro si dogurala do 20:00.

Svaki dan života jednoga roditelja čini se kao preživljavanje. Postoje trenutci kada se sjetno osvrnemo na ono što smo imali prije djece – što god to bilo: škola, karijera, hobiji.

Za mene su to bili matematika, umjetnost, pečenje i spavanje. Puno spavanja. U pravilu možemo držati prošlost na distanci, ali ponekad nas ona očajnički i nepredviđeno pokuša oteti.

Studirala sam matematiku. Prošlo je sedam godina otkako sam diplomirala. Prošli sam vikend sa svojim mužem bila na otmjenom okupljanju (upoznali smo se na fakultetu, jednog ću vam dana ispričati priču). Bila sam uzbuđena što ću se malo odmoriti i prisjetiti se onih dana kada još nismo imali djecu, no nisam mislila da ću biti pod pritiskom da se vratim tim danima.

Je li moj život na čekanju? (Profesor br. 1)

Hodnik je bio prekrasan – bili smo u novoj zgradi na kampusu, koju dosad još nisam vidjela. Ubrzo sam pronašla poznato lice. Profesor me na brzinu pozdravio i odmah prešao na stvar: „Želim da se vratiš na fakultet.“ Objasnila sam mu da imam troje djece, da se oni trenutno školuju kod kuće i da sam poprilično sretna, hvala na pitanju.

Podržao me je: „Da, to je dobro… Odgajati svoju djecu… Ali kada malo odrastu, i kada te više ne budu trebali, vrati se onda na fakultet.“

Kada me više ne budu trebali? Sjetila sam se svoje majke. Divim joj se zbog njezinih izbora: ostala je kod kuće i odgojila osmero djece. Čak i sada, kada smo odrasli i kada je „više ne trebamo“ (možeš misliti), ona je JOŠ UVIJEK kod kuće.

Još uvijek pomaže svakome svom djetetu (i unuku) svaki dan. Njezin glavni cilj u životu nije bio taj da sebe ostvari, nego da bude dar svojemu mužu i djeci. Moj san nije bio taj da budem uspješna matematičarka. San mi je da budem majka kod kuće, kasnije i baka, da dam sve svojoj obitelji – kao što je to moja majka napravila.

Isuse, postoji dio iz Matejeva evanđelja gdje ponavljaš (šest puta!): „Čuli ste da je rečeno… A ja vam kažem…“ Čula sam i savjete koje svijet daje. Njihova definicija uspjeha uključuje postignuća. Ali Ti govoriš mom srcu. Ti mjeriš moj uspjeh prema tome koliko dobro sam odgovorila na Tvoj poziv na svetost. Tvoj poziv dolazi u obliku našega kršćanskog poziva.

Koji je moj poziv?

Kada sam razlučila svoj bračni poziv, uspjeh u osnivanju obitelji odjednom je postao važniji od mog samoostvarivanja u svijetu. Kada se osvrnem unatrag, vidim da me ostvarenje karijere ne bi učinilo svetijom, već ponosnijom. Uživala sam u hvalama i pozornosti koju sam dobivala – moj grijeh, Isuse – znam da sam trebala dati više zasluga Tebi.

Ali u svom pozivu supruge i majke svakodnevno imam priliku rasti u svetosti, i to na način da se ispunjavanjem dužnosti prema svom suprugu i djeci trudim služiti Tebi. To ne znači da žene koje su izabrale karijeru neće postići svetost. One mogu postići svetost u bilo kojem pozivu ako razlučuju Tvoju volju i nastoje Tebi služiti. Ali ja u ostvarivanju karijere jednostavno ne bih imala istu priliku rasti u svetosti jer karijera nije moj poziv.

Nitko ne može drugome reći koji je njegov poziv u životu. Iako su drugi mislili da bih bila izvrsna u svom poslu, da bih mogla napredovati i daleko dogurati… Ti si znao bolje. Ti si htio da ja budem izvrsna supruga i majka. Na Tvoj poziv moram odgovarati svaki dan. Tvoj glas moram slušati. Tvoje životne ciljeve trebam prihvatiti.

Je li moj mozak zahrđao? (Profesor br. 2)

Sljedeći profesor na kojeg sam naišla pitao me je jesam li nastavila s matematikom ili mi je sve isparilo.

Pa da, zadnjih sedam godina nisam se bavila složenom matematikom, tako da moram priznati da mi je ponešto matematičkoga znanja iskliznulo iz ruku. Razočarano je pogledao u daljinu i razgovor je uskoro odlutao. Dobila sam dojam da misli da sam potratila svoju inteligenciju.

Dakle, Bože moj, možda se nikad više neću baviti složenom matematikom, ali moj mozak nije stvoren da bi učio samo radi znanja. Stvoren je za znanje, da. Ali znanje koje vodi većoj ljubavi i služenju Tebi, Bože moj. Ti kažeš: „Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?“ Stvari koje sam stekla i znanje koje sam usvojila moraju me voditi prema Tebi.

Ali nisam svih ovih godina samo sjedila ne razmišljajući ni o čemu. Puno sam toga naučila o roditeljstvu, obrazovanju, o tome kako učiti djecu kod kuće – čak sam napisala nekoliko kurikula! Otkrila sam umjetnost meditacije, proučavala Bibliju i Katekizam te započela blog o vjeri. Akademsko znanje polako blijedi, ali ga zamjenjuje predivno praktično znanje koje koristim u svakodnevnom životu.

Hoće li me napokon uvjeriti? (Profesor br. 3)

Kako je noć odmicala, sve sam jasnije vidjela liniju koja odvaja moj život prije braka i djece od onoga poslije. Osjećala sam pritisak zbog odgovaranja na zahtjeve drugih. Treći profesor mi se približavao, a ja sam bila pripremljena za još jednu rundu obrane svoga obiteljskog života.

Započeo je razgovor s iskrenim priznanjem da su njegovi kolege i on razbijali glavu time kako bi me pridobili da nastavim sa školovanjem, ali ja nisam htjela popustiti. „Učinili smo sve što smo mogli i ne možemo razumjeti zašto te nismo mogli nagovoriti da se nastaviš školovati. I onda sam jedan dan shvatio…“

(Evo ga… Baš me zanima kakvo je otkrivenje imao. Je li smislio uvjerljiv argument da me vrati na fakultet? Misli li da ću nakon još nekoliko djece shvatiti što sam propustila?)

„Shvatio sam da te pokreće nešto iznutra. Većina ljudi, pogotovo muškaraca, dobivaju ispunjenje i zadovoljstvo iz izvanjskih stvari. Ali ti ne.“

Oh, nije svađa ovaj put! Istina je – imala sam ciljeve i snove koji nisu imali veze s uspjehom u matematici, ostvarivanju velikih stvari, slavom ili zaradom velike količine novaca.

„ Ja živim svoj san“ priznala sam s olakšanjem. Znala sam da on to može prihvatiti.

„Da, tako je. Ti živiš život koji će tebe usrećiti. U njemu si našla svoje ispunjenje.“

Napokon profesor koji je spreman priznati da život bez matematike još uvijek ima smisla. Ali još uvijek mislim da nije shvatio otkud dolazi to što me pokreće. Pokreće me moja želja da ispunim svoj poziv, da živim određenim načinom života na koji me Ti pozivaš, Isuse moj. Ponizi me, Gospodine: moram priznati da sebi dopuštam da me pokreće nešto unutar mene. Ali želim da me u potpunosti pokreće Tvoj poziv, Tvoja volja. Možda je to dovoljno dobar početak?

Odgovoriti na Isusov poziv

Evanđelje govori o pozivima Tvojih učenika. O tome kako su oni ostavili sve – svoje poslove, obitelji, cijele živote – da bi te slijedili. Da bi svoje živote posvetili Tebi. Ti me pozivaš da napravim isto to. Prije mnogo godina pozvao si me da ostavim karijeru kako bih se mogla posvetiti braku. A sada me kao majku pozivaš da uvijek odbacujem svoje planove!

U svakom trenutku moram ostaviti manje važne stvari (npr. kućanske poslove) kako bih odgovorila na potrebe svoje djece (npr. odlazak na plažu zbog neočekivano vrućega jesenjeg dana). Moram odgovoriti na Tvoj poziv da radim ono što je najbolje za moju obitelj.

Razmišljam o čovjeku koji nije slijedio Tvoj poziv. Njega je pokretalo nešto unutar njega. Želio je biti dobar čovjek, otići u Raj, stoga te je pitao što mora napraviti. Kada si ga pozvao da ostavi svoj sadašnji život, da ostavi sve za sobom i slijedi Te, otišao je tužan.

Ne smije me pokretati samo nešto unutar mene. Ako želim trajnu sreću, mora me pokretati želja da slijedim Božju volju. Isuse, blagoslovi moje napore da živim svoj poziv i da ljubim život koji imam. Pomozi mi da zapamtim čovjeka koji je otišao od Tebe tužan, ne zato što nije mogao slijediti zapovijedi, nego zato što se nije mogao odvojiti od života koji je nekad imao kako bi živio novi život na koji si ga Ti pozvao. Pomozi mi da budem više kao Tvoji učenici, koji su ostavili sve i slijedili Te bez osvrtanja unatrag.

Budi iskrena prema svom pozivu

Napustila sam okupljanje razočarana. Nisam bila razočarana zbog toga što sam propustila priliku za karijerom, već zbog toga što mnogi ljudi ne vide ljepotu u davanju sebe za odgoj djece.

Tvoj život nije na čekanju dok odgajaš djecu. Ne čekaš da oni odrastu pa da napokon možeš nešto ostvariti. Ostvaruješ posao koji ti je povjerio Isus: prenošenje vjere budućim generacijama. Upravo sada to ostvaruješ. Tvoj mozak ne odumire zbog manjka uzvišenih, važnih misli. On se vježba odgovaranjem na tisuće „zašto“ pitanja dnevno i još toliko „zašto ne“. Praćenjem obiteljskog rasporeda. Rješavanjem svađa među djecom. Planiranjem tjednog menija za večeru. Učenjem i primjenom čvrstih katoličkih principa roditeljstva. Čitanjem Biblije i Katekizma. Pronalaženjem načina kako vjeru učiniti glavnim dijelom svakodnevnoga života svoje obitelji.

Tvoje ispunjenje nije u izvanjskim stvarima ili unutar tebe, nego u odgovaranju na Božji poziv. Život živiš punim plućima sa svakom pelenom koju promijeniš. Sa svakim sunčanim popodnevom koje provedeš na klupi u parku gledajući kako se djeca igraju. Sa svakim sendvičem s maslacem od kikirikija koji napraviš. Sa svakim flasterom koji staviš na izmišljenu ranu. Sa svakom pričom za laku noć koju pročitaš. Sa svakim zagrljajem koji daruješ. Svaki put kada kažeš: „Volim te.“

Tvoj život možda nije savršen kao za Pinterest, ali je stvarno lijep.

A na kraju života neka te Bog pozove u svoje ruke govoreći ti: „Mnoge su žene bile vrsne,
ali ti ih sve nadmašuješ.“ (Izr 31, 29) Neka te tvoj život supruge i majke dovede do radosti Raja.


Sara Estabrooks – To Jesus Sincerely
Prevela: M. J.
Foto: Jessica RockowitzUnsplash

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.