Promatrači dobro znaju, ali nikada ne učine

promatrači

Dok si prolazio križnim putem uokolo su nasrtali na tebe pljujući te. I uokolo su ti dovikivali. I tražili su kamenčiće kojima bi pogodili tvoju ranjenost, a našlo se i nekoliko onih. Ja njih zovem promatrači. Sjedili su do nekidan s tvojim učenicima i upijali milinu riječi kojima si blagoslivljao ovu zemlju. Sad promatraju. Sjede prekriženih ruku. I pomno prate tvoj križni put. Pa kad padneš, kažu pao je. Ili kad ustaneš, mogao je malo bolje. A kad zapinješ, naginju se ispod tvog lica i dobacuju ti: Nećeš uspjeti, uzeo si prevelik zalogaj. Ipak si ti samo čovjek, smijulje se. A mislio je da je Bog, dobacuju jedan drugome.

Dok si prolazio križnim putem, tu su bili promatrači

Dok si prolazio križnim putem, šaputali su, neki glasnije, neki slobodnije, neki mrmljajući. Iza leđa. Dok si prolazio križnim putem… ja ih zovem – promatrači. Komentatori. Procjenjivači situacije. Ja ih zovem prekriženih-ruku-savjetnici. Teoretičari. Zagledani. Ja ih zovem podsmjehivači.

Šimun je bio drugačiji. On je učinio što je mogao. On je… iako te nije ni poznavao nikad prije. Sažalio se, baš poput tebe. Milosrdno. Možda mu je bilo žao čovjeka koji s obje ruke pridržava drvo koje ga dvaput nadmašuje. Možda je pomislio: Učinit ću sve što mogu. Usudio se doći ti bliže, podignuti i ponijeti tvoj križ. Iako su i njega mogli pljunuti. Neosuđenog. Iako je svjetina navijala. Bio je jači od svjetine. Bio je hrabar. Šimun je zapravo hrabar. I nije promatrač. On se usudio, prišao i pomogao. Isusu.

Hoćeš li dopustiti da krv s njegove težine prijeđe na tvoju finu odjeću i zamrlja je?

Možda Isusu u drugome čovjeku koji se muči pokraj tebe? Promatraš li? Ili ćeš se usuditi i umiješati se u tuđi križ? Zasukati rukave, pogledati krvavog čovjeka na kojem već zaudara patnja i pustiti da krv s njegove težine prijeđe na tvoju finu odjeću i zamrlja je? Hoćeš li?

Samo sada se živi, samo danas je prilika. Samo odmah možeš. Ili ćeš propustiti. Ili ćeš… ja ih zovem promatrači. Oni o svemu dobro znaju što bi se trebalo, ali nikada ne učine. Iz nekog razloga.


Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Lea Potočar

Marija Grgić
Marija Grgić

Gospodin joj je providio muža i njihovom braku poklonio petero djece. Uz brigu o svojoj obitelji, uređuje portal Žena vrsna što je svakodnevno ispunjava milošću. Jednom ranije u životu postala je magistra matematike i fizike. Osluškujući Božju prisutnost u svakodnevici, voli pisanjem hvatati sjećanja na Ljepotu.