Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.
A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: „Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.’”
Usta nato veliki svećenik i reče mu: „Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?” Isus je šutio.
Reče mu veliki svećenik: „Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?” Reče mu Isus: „Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.” Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: „Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?” Oni odgovoriše: »Smrt zaslužuje!”
Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: „Proreci nam, Kriste, tko te udario?”Mt 26,57-68
Nakon odvođenja iz Getsemanija Isus se nalazi u Kajfinoj kući gdje se okupilo farizejsko vijeće želeći potvrditi svoju odluku o njegovoj smrti. Namješteno suđenje ima za cilj izreći smrtnu presudu jer je to za dobro naroda (Iv 11,50), a ni sami nisu znali koliko su u pravu. Bog koji se utjelovio mora slušati osudu svojih stvorenja, zar postoji veći paradoks od toga? U toj noći izdaje i osude, mnogi su pričali, ali prava je pobuna nastala kada je Isus progovorio.
Bog je na suđenju, sudi mu narod kojeg je stvorio
Izgovarajući o sebi ove riječi (Mt 26,64) pismoznanci su znali da se poziva na starozavjetne tekstove (Dn 7,13; Ps 110,1) koji očituju njegovo mesijanstvo i božanstvo. Zbog tih riječi, Kajfa će razderati haljine i time označiti kraj svoga svećeništva. Prema zakonu, haljina velikog svećenika morala je biti cijela, a u trenutku Kajfine dramatičnosti i uznemirenosti, on razdire svoju haljinu te tako Krist ostaje jedini svećenik, žrtvenik i žrtva. Nakon ovoga čina sve je spremno za posljednji čin drame. Krista je potrebno predati rimskoj vlasti koja će ga razapeti te će se tako naći pred sljedećim sucem, Pilatom.
Svima nam je dobro poznata situacija s Pilatom i njegovim pranjem ruku, ali to je posljednji čin svega što se događalo u dvoru. Pilat je ispitao Isusa, nije našao na njemu nikakve krivnje, a svejedno ga je predao volji svjetine koja je predvođena pismoznancima. Zbog straha od svjetine i glavara svećeničkih predao je nevinog čovjeka na smrt. Svi ćemo se mi zgroziti nad njegovim činom, jednako tako i nad činom onih koji su ga prvi trebali prepoznati kao Mesiju, ali što je s nama?
Uvjereni smo da bismo mi bili na pravoj strani da smo bili tamo, ali tako je uvjeren bio i Petar
U Isusovu slučaju uvjereni smo 100% da bismo mi bili na pravoj strani povijesti, ali u to je bio uvjeren i Petar pa znamo što je učinio. Koliko se puta nađemo u situaciji u kojoj bismo trebali učiniti dobro, zaštiti slabijeg, a ne učinimo to? Osobno mogu potvrditi kako sam i previše puta učinio taj grijeh propusta ili još gore, sâm sam sudjelovao u osudi nevinog. Svatko se i osobno može sjetiti situacije kad je stajao sa strane i pustio druge da ismijavaju nekoga na osnovu bilo čega. Ostali smo, ja i ti, na toj strani jer smo bili u strahu od toga da će se „prijatelji“ okrenuti protiv nas pa ćemo i mi biti ismijani. Možda nam je taj netko bio i drag, ali kukavičluk nas je blokirao. Sâm sebe sam opravdao kako sam bio premali, nisam mogao ništa učiniti, ali sebe ne mogu lagati. Nisam htio biti izdajica? Postao sam izdajica onoga trenutka kada sam stao na stranu šutnje, izdao sam nevina čovjeka.
Druga takva situacija je kada sam bio u skupini koja je osuđivala drugoga samo zato jer je bio drugačiji. Nije bilo bitno što je učinio, već to što nije pripadao našem krugu „prijatelja“. Mnogi će to pokušati opravdati psihologijom mase, ali u tom trenutku znao sam da je to krivo. SVI smo to znali, ali smo pristali na osudu, a poslije smo prali ruke. Kakve to posljedice ima na ljude koje sam osudio? Ne znam, ali iskreno se kajem za svaku osudu i nanesenu uvredu, nadajući se kako će mi oprostiti.
Svaki grijeh zaslužuje osudu – iz ljubavi
Dragi roditelji, sadašnji i budući, nemojte dopustiti svojoj djeci da se nađu u ovim skupinama ljudi jer će to ostaviti posljedice na njima; možda ne kao na osuđenima, ali hoće. Trebamo se truditi spriječiti ovakvu vrstu odnosa jer je pogubna. „Ne bi moje dijete nikad!“ – itekako bi i hoće, samo je pitanje u kolikoj mjeri, a to ovisi o vama. Nemojte opravdavati njegove propuste u školi, kući ili bilo gdje. Svaki grijeh zaslužuje osudu pa makar dolazio od vlastitog malog sveca u vašoj obitelji. Pokazujući djetetu da je pogriješilo odgajate ga za budućnost, za istinsku svetost na koju smo svi pozvani. Loše je uvijek loše, to se ne može i ne smije opravdavati. Upravo zato jer ga volite, morate mu dati i kritiku. Ako ćemo tako odgajati nove naraštaje, možemo se nadati popravku našeg „pravosuđa“ u kompletnom društvu.
Kada započeti s ovim odgojem? Mislim kako ne postoji bolji trenutak od ovoga jer sada smo svi u izolaciji. Sada je trenutak kada trebamo naučiti komunicirati sa svojom djecom. Razmatrajte s njima muku Kristovu, oni će je shvatiti puno bolje jer su čista srca. Djeca znaju da je to bilo krivo, dok bismo mi mogli naći stotinu opravdanja farizejima i Pilatu. Počnite još danas, ali nemojte se zaustaviti na muci, završite s uskrsnućem. Nadamo se uskrsnuti s Kristom jer je to temelj naše vjere, bez vjere u uskrsnuće najbjedniji smo od svih ljudi (1 Kor 15,19).
Bog je i u današnje vrijeme na suđenju
Uz ovu osobnu razinu, postoji još jedna opasnost od donošenja osude. I ovaj put, opet je Bog u sudnici. Ova pošast dolazi iz redova teologa, svećenika, redovnika, redovnica te laika koji su se udaljili od Boga i sada mu sude svojim sudom. Seciraju Kristove riječi tražeći samo ono što njima odgovara kako bi opravdali svoje djelovanje. Nije bitno koju titulu nosimo, kojoj „struji“ pripadamo, jer svi smo to nekad učinili. Uzimamo Kristove riječi i okrećemo ih protiv drugog čovjeka. Te njegove riječi mogu biti u izvorniku ili prijevodu, ali poanta je ista, strada drugi čovjek.
Jedni naglašavaju lažno milosrđe koje sve tolerira te tako žele biti milosrdniji od samoga Oca. Zaboravljaju kako takvo milosrđe može dovesti čovjeka do propasti ako mu tolerira njegov grijeh. Ta skupina ljudi želi izbrisati grijeh kako bi oslobodila čovjeka, ali zapravo ga zarobljava. Tek kada priznamo grijeh, postajemo istinski slobodni.
Drugi naglasak stavljaju na Božju kaznu i našu bezvrijednost. Može li nas Bog kazniti? Ako je svemoguć, onda je i to mogućnost, ali koja je poruka iza toga? U njihovu slučaju kazna je svrha samoj sebi, za što ne možemo naći potvrdu nigdje. Čitajući Bibliju možemo doći do toga da Bog sve čini kako bi spasio čovjeka. Tako će i autor poslanice Hebrejima Božju pedagogiju objasniti upravo kroz obiteljske odnose (Heb 12).
Bog je bio na suđenju i razapet je kako bi nama darovao život
Krist je osuđen na smrt kako bi nama darovao život. Uputio nam je poruku kako se mi trebamo ponašati prilikom suđenja drugima (Mt 7,1-5), ali ne kako bismo izbrisali grijeh, nego kako bismo istinski mogli razlikovati čovjeka od njegovog grijeha. Ostaje nam vrlo malo vremena u ovoj korizmi i ne znamo što nas sve još čeka do Uskrsa, ali nastojmo ovo vrijeme iskoristiti na najbolji mogući način. Naučimo se razgovarati u vlastitoj obitelji jer to je put prema razumijevanju. Ovo su milosni dani jer se učimo zajedničkom suživotu, učimo biti sami sa sobom.
Možda se sve čini kao katastrofa, ali zamisli kako je bilo učenicima koji su mislili kako je njihov Mesija mrtav. Ostali su u toj tami, ali svanulo je uskrsno jutro za koje nisu bili spremni. Ti imaš priliku dočekati uskrsno jutro kao nikada do sada. Možeš dočekati Uskrs ljepše nego ikad prije, ali samo ako ćeš dopustiti Bogu da uđe u tvoj život. Križ je težak. Izolacija je teška, ali naš je Bog živ i to je jedino važno. On nam daruje život, tko ti može to uzeti? Sumnjaš u njega? U redu je to, ali odgovor na svoje sumnje možeš pronaći samo u odnosu s Bogom. Sumnja ne može biti cilj, ona je sredstvo kojim možeš doći do Boga. Sada je vrijeme da otkriješ ljepotu Riječi jer samo tamo ćeš naći odgovore na svoje sumnje. Biblija u rukama dala je i dat će mnoge odgovore, ali i postaviti nova pitanja. Potraži odgovor jer pitanje nije cilj, nego sredstvo ulaska u odnos s Bogom. Traži odgovore, ali uvijek unutar Crkve jer u njoj ćeš pronaći živoga Krista!
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: Petra Zelić
Preostala razmatranja fra Vinka Brkovića iz serije Put do križa možete pronaći ovdje.
