Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: “Žedan sam.” A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: “Dovršeno je!” i prignuvši glavu, preda duh.
Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.
Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.
Iv 19,28-37
„Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.“
1 Kor 1,22-25
Započinjem posljednje razmatranje riječima sv. Pavla jer smatram kako upravo ove riječi najbolje izražavaju događaj Kristove smrti. Pilatovom osudom, njegov križni put je započeo. Ponio je svoj križ onoliko koliko je mogao, a kada mu je bila potrebna pomoć tu su bili ljudi koji su mu pružili svoju ruku. Svojevoljno ili prisilno (Mk 15,21), ali taj ih je susret promijenio zauvijek.
Uzeo je svoj križ i nosio ga sve dok nije bilo dovršeno
Na križu je dovršeno ono što je započeto u dvorani posljednje večere. Krist je predao sebe za nas i njegova krv je prolivena za spasenje ljudi (Lk 22,19-20). Nikada ne možemo promatrati ova dva otajstva odvojeno. Bez križa, Posljednja večera ostaje samo večera, a bez Posljednje večere, križ ostaje samo smaknuće. Svatko od nas bira kako će pristupiti ovome otajstvu, ali nitko ne može zastati pred Kristovim križem i ostati ravnodušan. Ne postoji čovjek na ovome svijetu, koji je čuo za Krista, a da može reći kako nema mišljenje.
Kao što je raspeti Krist bio ludost Grcima, na isti način je ludost „mudrima“ ovoga vremena. Znamo koliko je grčka filozofija važna u našem svijetu, ali baštinici te filozofije nisu mogli prihvatiti ludost križa. Jednako kao „mudraci“ onoga vremena, danas imamo mnoge „mudrace“ kojima je križ ludost, ali prihvaćaju Isusa kao dobroga čovjeka, moralnog učitelja, gurua. Njihova razina prihvaćanja i shvaćanja tu se zaustavlja. Sva se njihova „mudrost“ sastoji u traženju prihvaćanja samih sebe i onih koji im plješću. Na isti način prihvaćaju Kristova izlječenja i poruke o ljubavi prema drugima, ali poruku o obraćenju i napuštanja grijeha, oni ne čuju.
Bez križa, Posljednja večera ostaje samo večera, a bez Posljednje večere, križ ostaje samo smaknuće
S druge strane, jednome dijelu Židova križ je bio sablazan jer nisu mogli prihvatiti Božje utjelovljenje, a kamoli trpljenje i smrt na križu. Kako nisu prihvatili njegovo utjelovljenje, oni su ga sami doveli do smrti na križu. Nekima su se oči otvorile, ali neki su ustrajali do kraja (Mt 28,11-15). Jednako tako danas mnogi ne mogu prihvatiti otajstvo križa u svome životu jer ne prihvaćaju Kristov križ i patnju. Njihov pogled na svijet je poput židovskog: „Ako sam ja pravedan, Bog me mora blagosloviti, a tko je grešnik, njega će Bog kazniti, ali to sigurno nisam ja.“ U trenucima patnje ti su ljudi ogorčeni na Boga jer je dopustio patnju „pravedniku“, ali njihova ljutnja proizlazi iz krive slike o Bogu, ali i o njima samima.
Za obje skupine vrijedi jedna poruka C. S. Lewisa: „Čovjek koji bi bio samo čovjek i rekao ono što je Isus govorio, ne bi bio nikakav moralni učitelj. Bio bi ili luđak – na duševnoj razini čovjeka koji za sebe kaže da je tvrdo kuhano jaje – ili bi pak bio sam pakleni đavao. Morate se odlučiti. Ili je taj čovjek bio i ostao Božji Sin ili je bio luđak, a možda i nešto gore. Možete ga nazvati budalom, možete ga pljuvati i ubiti ga jer držite da je zloduh, i treće, možete pasti pred njegove noge i nazvati ga Gospodinom i Bogom. No nemojte dolaziti s takvom prepotentnom budalaštinom tvrdeći da je on bio veliki ljudski učitelj. On nam tu mogućnost nije ostavio. To mu nije bila nakana.“
Krist je umro kako bi nama darovao život
Krist je umro kako bi nama darovao život. Dariva nam se u otajstvu euharistije svakoga dana i ako ne prihvaćamo euharistiju i sakramente, onda ne prihvaćamo ni Krista. Kada postanemo toga svjesni postat ćemo svjesni onoga što slijedi nakon križa.
„A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!“ (1 Kor 15,17-21).
Sv. Pavao je progovorio još jednom Korinćanima, ali progovara i svakome od nas. Naše otkupljenje je završeno Kristovim uskrsnućem (Rim 4,25) i bez tog događaja uskrsnuća zaista bismo bili najbjedniji na ovome svijetu. Utjelovio se kako bi svakome od nas darovao mogućnost da postanemo djeca Božja (Iv 1,12), ali mi to moramo prihvatiti. Postajemo djeca Božja krštenjem i to nam nitko ne može oduzeti osim nas samih. Ostajemo u milosti djece Božje onda kada se trudimo imati Krista uz sebe, a to ćemo iznimno teško postići ako ne slavimo sakramente.
Iako je dovršeno i Krist je uzašao na nebo, u pričesti nam daje mogućnost da mi primimo njegovo božanstvo
Svatko od nas je grešnik, zato nam je Krist ostavio mogućnost ispovijedi i pričesti. Uzašavši na nebo, uzeo je sa sobom čovještvo, nije ga ostavio na zemlji, a u pričesti nam daje mogućnost da mi primimo njegovo božanstvo. Primajući njegovo božanstvo mi se suobličujemo Njemu i tako zaista možemo zajedno s njime moliti „Oče naš“. Jedino po Kristu i u Kristu mi imamo pristup Ocu. Sve ostalo su nusproizvodi iskrivljenih duhovnosti koje sadrže dobre stvari, klice Istine, ali cjelovitost je jedino u sakramentima.
Ako čitaš moje tekstove, sigurno se pitaš kada ću Ti se obratiti. Naše putovanje prema Križu je dovršeno, nadam se da Ti nije bilo lijepo čitati uvijek sve dijelove tekstova jer to bi značilo kako te ništa nije potreslo i natjeralo na razmišljanje. Put za Kristom nije lagan. Često je pust, a zatim odmah u sukobu sa svima pa čak i onima najbližima (Mt 16,23). Pred sam kraj taj put je krvav, pogibeljan, ali tu nije kraj. Za kršćanina smrt nije kraj, nego početak za koji se spremamo čitavoga života. Imamo priliku, Ti i ja, spremiti se za čas naše smrti. Spremamo se za taj ispit od trenutka krštenja pa sve do smrti. Kakva će prolaznost biti, ovisit će o našoj spremnosti, a ne o Božjem milosrđu. Sva pitanja za ispit smo dobili (Božje milosrđe nas prati od početka) tako da nema opravdanja za neznanje. Božja pravda će biti ispunjena na kraju, a mi nećemo imati izbora, osim prihvatiti odluku.
Naše putovanje prema Križu je dovršeno
Želim Ti poručiti ono što Uskrsli poručuje svima nama: „Mir vama!“ (Iv 20,19). Nemaš se čega plašiti, Krist je živ! Nema toga tko nas može rastaviti od njegove ljubavi (Rim 8,35), s Bogom našim možemo preskakati zidine (Ps 8,30). Slobodno možeš zaplakati nad njegovom mukom, ali poručit će Ti isto što je poručio jeruzalemskim ženama (Lk 23,28). On je dao svoj život iz ljubavi prema tebi, ali je uskrsnuo kako bi Tebi podario život vječni. Nemoj prokockati tu stvarnost. Znam kako smo sada u teškoj situaciji, ali moramo ostati radosni jer Bog naš živi i daje nama živjeti. Možda bi se trebalo žalostiti sada, svi zatvoreni, ne možemo biti zajedno na misnome slavlju, ali moramo se radovati (1 Pt 1,6-7). Ne postoji ništa veće od spoznaje kako je tvoj Bog živ i kako čini sve kako bi te spasio.
Ostalo je nekoliko svetih i milosnih dana do Uskrsa. Želim Ti da sudjeluješ na svim obredima koliko je god to moguće. Prati kako se ponovno događa otajstvo Kristove muke i uskrsnuća, ali ne zaboravi kako to otajstvo imamo cijele godine na svakoj misi. Sada smo uskraćeni za tu milost, ali iskoristi tu priliku čim bude moguće. Ova korizma nam je svima duga, ali neka Ti bude plodonosna kao niti jedna druga. Želim Ti da u ovome vremenu pronađeš istinskog i živoga Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga. Pronađi ih u njihovoj Crkvi i sakramentima. U ovome blagdanu Uskrsa traži samo predokus buduće slave koja slijedi. Spremi se za završni ispit kako bismo se jednom mogli radovati i zapjevati pred Bogom: „Svet, svet, svet!“
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: Marin Matijaca
Preostala razmatranja fra Vinka Brkovića iz serije Put do križa možete pronaći ovdje.
