Dva temeljna razloga zbog kojih tinejdžeri ne idu na misu

neki tinejdžeri ne idu u crkvu

U National Catholic Registeru, Matt Archbold progovara o svojoj frustraciji u vezi roditelja koji starijoj djeci i tinejdžerima puštaju da ne idu na misu.

Kako brinemo za zemaljsku hranu naše djece, tako trebamo brinuti i o duhovnoj

Mislio sam iznijeti svoje skromno mišljenje i reći kako Matt nešto smjera kada potiče roditelje da inzistiraju na tome da im djeca različite dobi sudjeluju u svetoj Misi. Euharistija je hrana koju naše duše trebaju za život vječni. „(…) ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi.“ (Iv 6, 53). Kada vaša djeca ne bi jela zdrave obroke, ustrajali biste u tome da sjede za kuhinjskim stolom i jedu. Ukoliko bi oni to i dalje odbijali, shvatili biste da dijete možda ima neki problem, možda čak i poremećaj u prehrani, te biste potražili pomoć.

Ako vi, kao roditelji, ozbiljno uzimate u obzir djetetovu zemaljsku ishranu, zašto biste zanemarivali djetetovu duhovnu prehranu? U vašem se kućanstvu treba podrazumijevati da odlazak na svetu Misu nije izbor po volji. Ponekad ne prilazimo k stolu Gospodnjem u najboljem raspoloženju i vedrom duhu, no moramo uvijek pristupiti Njegovom stolu.

Kada je to rečeno, tjerati djecu da idu u crkvu nije dovoljno. Često je opiranje vaše djece da pohađaju Misu ukorijenjeno u jednom od dva dublja problema (ili u kombinaciji oba); ne postoji osobni odnos s Bogom ili propadanje njihovog odnosa s vama. Promotrimo oba problema.

Prepreka odlasku na Misu br. 1 – nedostatak osobnog odnosa s Bogom

Previše djece i tinejdžera živi vjeru na račun svojih roditelja. Kao roditelji obično pretpostavljamo da je naše dijete „pokupilo“ vjeru od nas. No, to ne funkcionira na taj način. Zamislite da imate prijatelja. Nalazite se s prijateljem na ručku svakoga tjedna i uvijek sa sobom vodite svoje dijete, ali prije nego odete u restoran, kažete djetetu kako je najvažnije to da ono bude tiho i mirno dok vi razgovarate sa svojim prijateljem. Ovo godinama radite svaki tjedan dok jednoga dana vaš tinejdžer ne kaže: „Ne želim ići na taj ručak s tvojim prijateljem. Dosadno je.“ Biste li ostali iznenađeni? Vjerojatno ne.

Nastavljajući ovu metaforu, ukoliko ste željeli da vaše dijete vremenom postane prijatelj s vašim prijateljem, uz to što biste učili dijete kako se treba ponašati u restoranu, također biste ga trebali učiti kako slušati razgovor i na primjeren način doprinijeti diskusiji. Na ovaj bi način, tijekom nekog vremena, vaše dijete naučilo da je prihvaćeno u razgovoru i da može dati veći i bolji doprinos kako vrijeme odmiče. Uskoro bi se vaše dijete počelo radovati ovim sastancima za ručak jednako koliko i vi, a vaš bi prijatelj sve više postajao prijatelj vašeg djeteta također.

Na isti način, ukoliko želite da vaše dijete cijeni odlazak na Misu, morate mu pomoći u razvijanju vlastitog odnosa s Isusom. Ovo činimo kroz redovitu obiteljsku molitvu, podučavanjem osobne molitve te sudjelujući u duhovnim običajima ostalih obitelji čime pomažemo našoj djeci u njegovanju važnog prijateljstva s Bogom. Što bolji posao učinimo s njegovanjem osobne duhovnosti naše djece u vlastitom domu, to ćemo manje morati inzistirati da idu u crkvu.

Prepreka odlasku na Misu br. 2: vaš odnos s djetetom propada

Kada su tinejdžeri ljuti na oca ili majku, često ciljaju tamo gdje ste najosjetljiviji. Ako ste roditelj koji je vjernik, vaš će ljuti tinejdžer vjerojatno ciljati na tu ključnu točku, inzistirajući kako je Crkva nevažna, a vjerojatno i da ne vjeruje u Boga. Iz svog iskustva mogu reći kako većina tinejdžerskog ateizma nema nikakve veze s Bogom, već je svakako povezana s načinom da povrijedi oca i majku, a osobito oca (pod pretpostavkom da je vjernik).

Iskreno, ukoliko ovakva dinamika postoji, gotovo uvijek je praćena i prvom preprekom. Najbolji način za pristupanje ovoj krizi vjere jest najprije obnoviti odnos između roditelja i djeteta, a zatim poraditi na razvijanju tinejdžerovog odnosa s Bogom. Zbilja to ne možete učiniti na drugačiji način jer ne možete odgojiti nekoga tko ne želi da mu budete učitelj.

Dobre vijesti

Dobre vijesti su da ukoliko ovo učinite (umjesto da histerizirate ili se prepustite dugim lekcijama o religiji), postoji dobra šansa da će čak i najotporniji tinejdžeri ponovno otkriti (ili po prvi put otkriti) svoju želju da dožive Boga u crkvi i na ostalim mjestima gdje je to moguće.


Dr. Gregory Popcak – Catholic Exchange
Prevela: S. Š.
Foto: Unsplash

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!