Reci DA bez obzira na sve – u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti

reci da., pripreme za brak, zaručništvo

Mary:

Bila sam u braku manje od godine dana kad mi je muž rekao kako želi biti policajac. Drugim riječima, želio je svaki dan otići od kuće u opasnost, i to namjerno. To nikad nije bio dio plana. Dok smo bili zaručeni, planirao je biti učitelj povijesti. Prije vjenčanja odbacio je tu ideju i nije ju zamijenio ničim drugim. Nastavio je sezonski raditi kao geometar. Taj posao nije dorastao njegovim darovima kao što nije niti bio dovoljan za uzdržavanje moguće veće obitelji. Znala sam da je tražio promjenu posla, nešto čime će se dugoročno baviti. Ali biti policajac?! Nikad mi nije to palo na pamet. Gledati muža kako navlači pancirku i pištolj te odlazi u nepoznato svaki dan ili noć nije bilo ono na što sam mislila kad sam rekla zavjete.

Ili ipak jest?

Tradicionalni vjenčani zavjeti su prilično opsežni. Stojeći pred oltarom i Bogom te svojima voljenima, obećala sam biti vjerna mužu u bogatstvu i siromaštvu, u bolesti i zdravlju, u dobru i zlu, dokle god nas smrt ne rastavi. Obećala sam ga voljeti bez obzira na sve. Pristala sam na doživotnu vezu unatoč neočekivanim situacijama koje nam nosi život, ili moj muž. Tada nisam znala, ali sam definitivno pristajala biti blagdane, godišnjice i vikende sama. Pristala sam na sve to jer sam pristala voljeti svog muža, biti uz njega, biti mu vjerna do smrti. Nije bilo izuzetih dijelova u našim zavjetima. Bilo je samo sebedarje, bez rezerve.

Ne može se reći da sam se slagala sa svime što bi želio ili da sam prihvaćala bez pitanja. Biti policajčeva žena nije bilo toliko što je on to želio već što ga je Bog pozivao na to. Nisam mu mogla stati na put jer nisam mogla stati između njega i Boga. Više volim svog muža nego što volim da bude po mom, a još važnije je da volim Boga i želim slijediti Njegove planove za naše živote više nego što volim osjećaj (lažne) sigurnosti i relativnog mira koji sam imala prije nego je muž postao policajac. Da sam rekla mužu da se nikako neću složiti s njime da bude policajac, znam da bi poštivao to. Ne bi odbacio našu vezu samo da bude po njegovom, ali mislim da ne bih mogla živjeti sa sobom da sam pokušala stati između muža i Boga na taj način.

Zajednički život ne dokazuje brak

Nitko od nas ne zna na što točno pristajemo vjenčanjem. Čak i kada par živi zajedno prije braka, ne mogu znati sve što trebaju znati o svom partneru prije vjenčanja, a pogotovo se neće osigurati od neočekivanih situacija koje ih čekaju. Smiješno mi je (pomalo i plačem u sebi) kada se ljudi ponašaju kao da zajedništvo osigurava da neće biti povremenih razočaranja partnerima ili brakom. Zajednički život ne dokazuje brak, ali vas može dovesti do mišljenja da je vaša obveza uvjetovana.

Mislite da znate sve važne stvari o partneru, pa je brak „siguran“ za ulaganje truda. I što se dogodi kad se nešto promijeni nakon vjenčanja – jer to je neizbježno? Što se dogodi kad zdrav partner doživi nesreću i postane nemoćan, ili postane slab od kronične bolesti? Što se dogodi kad dođe postporođajna depresija i pretvori ženu u drugačiju od one koju si oženio i s kojom htio provesti život? Što se dogodi kada tvog muža učitelja-koji-je-bio-geometar Bog zove da bude policajac?

Kad brak uspijeva?

Kad živimo s nekim znamo ostavlja li ili ne prljave čarape po podu, pojede li  zadnje komade hrane za koje ste se nadali da će podijeliti s vama ili se probudi ujutro loše volje i loše frizure. Međutim, ove stvari nemaju veze s tim hoće li brak uspjeti ili ne. Brak uspijeva kada dvoje nesavršenih ljudi zajedno shvate koliko su nesavršeni i ne očekuju savršenstvo jedno od drugoga. Uspijeva kada to dvoje ljudi odluči da bez obzira koja iznenađenja i izazovi iskrsnu, oni će se voljeti svo vrijeme. Uspijeva kada svatko od njih prepozna Tko i Čiji planovi dolaze na prvo mjesto u odnosu (mislim na Boga i Božje planove).

Ponekad, kada mi je dosta života žene policajca i kada se sažalijevam samu sebe, kažem si „Nisam pristala na ovo.“ Tada me Bog podsjeti da jesam. Jesam li stvarno mislila na zavjete koje sam rekla tog dana u crkvi sv. Ante? Da?! Onda sam pristala i na ovo! Također sam pristala doživotno na posebno zahvaljivanje za milost primanja sakramenta braka (milost koja nije prisutna kada se samo živi zajedno). Kako bih primala tu milost, trebam se prestati sažalijevati.

I da sam znala, ipak bih se udala

Mislim da je svrha Božje savršene mudrosti da ne znamo unaprijed vrijeme svojih nesavršenosti ili svih izazova s kojima ćemo se suočiti tijekom života zajedno. Kad bismo mogli to vidjeti, zar bismo se i dalje htjeli vjenčati?! Možda bi to ovisilo i o količini milosti koju bi na Bog pokazao da će izliti na naš brak, o rastu nakon suočavanja s problemima i dubini bračne ljubavi koja naraste kada prođe kroz teško razdoblje. To su također stvari koje ne možemo pojmiti prije braka i nikad se ne mogu manifestirati u „probnom roku“ zajedničkog života. Kad se zavjetujete, pristajete na nezamislive tuge, ali i nedokučive radosti; duboke doline, ali i uzvisine (s puno ravnog terena između).

Muž i ja proslavili smo devet godina braka jučer. Kad smo se vjenčali nisam znala da pristajem biti policajčeva žena. Ali, i da sam znala, ipak bih se udala. Biti udana za policajca nije med i mlijeko; ali biti udana za mog policajca je nešto što ne bih mijenjala za cijeli svijet.


Martina – Catholic Sistas
Prevela: Venka Tolić
Foto: TeiTo

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!