Prošle subote ujutro je moj šesnaestogodišnji sin rekao: „Tata, dosadno mi je. Što ćemo zabavno raditi danas?” Poznavajući dobro svog najmlađeg sina, znao sam da zabavno znači da traži nešto novo i uzbudljivo da bi se riješio dosade, a ja sam mu to trebao pružiti. Ta prečesta rasprava s mojom djecom u posljednje je vrijeme me potaknula na razmišljanje. Tražimo li također i mi, kao odrasli, često zaokupljenost i zabavu? Preslikava li se ikad ta želja za zabavom i uzbuđenjem na način na koji gledamo našu katoličku vjeru?
Često čujem prigovore kako je „misa dosadna”, „svećenika je teško razumijeti” ili „svećenik nas nije oduševio zanimljivom propovijedi”. Ipak, više prigovora (kukanja?!) usmjereno je na nedostatak modernije glazbe za vrijeme mise ili na to što je nezgodno što trebamo ići na misu svaki tjedan kao i na zapovjedne blagdane. Popis pritužbi je vjerojatno mnogo dulji, no mislim da ste shvatili o čemu govorim.
Je li uzrok dosade naš manjak pozornosti?
Posljednjih nekoliko desetljeća mnogo se piše o eksploziji poremećaja manjka pozornosti. Mnoga istraživanja povezuju pretjeranu stimulaciju djece videoigrama kao nešto što uvelike doprinosi problemu. Odrasli imaju iste izazove dok se borimo s vlastitim ovisnostima o pametnim telefonima i preopterećenosti informacijama s računala, TV-a, itd. Preslikava li se ovaj problem u naše duhovne živote? Idemo li od župe do župe, tražeći neku vrstu katoličkog uzbuđenja da nas drži zabavljenima? Jesu li naši mozgovi, žudeći za sve više i više stimulacije, nesposobni pronaći mir? Trebamo isključiti „buku” da bismo postigli tišinu i usredotočenost potrebne u misi.
Uzmemo li ikada vremena da razmislimo o izazovima života katoličkog svećenika? Uz to što su nam duhovni pastiri, župni svećenici su administratori kompleksnih organizacija koje često imaju svoje jedinstvene probleme, od ljudskih poteškoća sa zaposlenicima do manjka u proračunu. Njihovi dani ispunjeni su služenjem mise, održavanjem vjenčanja, pogreba i krštenja, slušanjem ispovijedi, posjetima bolesnima, molitvom, učenjem, sastancima sa župljanima i desecima drugih dužnosti koje u potpunosti ne cijenimo.
Oni nisu režiseri naše zabave. Prije nego što se požalimo na nešto što su ovi Božji ljudi učinili ili nisu učinili, trebamo malo razmisliti i izmoliti molitvu zahvale za njihovo doživotno predanje tome da mi dostignemo nebo. Ovi dobri muškarci trebaju naše molitve i našu podršku baš svaki dan. Ne trebaju niti zaslužuju toliko kritike na svoj račun.
Svećenik nije zabavljač, a misa nije predstava
Jeste li ikad primijetili da ulazak u crkvu na misu ovih dana često nalikuje na ljude koji traže svoja sjedala u kinu prije početka filma? Puno je buke i čavrljanja sve do samog početka mise. Gdje je poštovanje? Poniznost? Vrijeme provedeno u pripremi za ulazak u misterij? Uskoro ćemo primiti svetu pričest, tijelo i krv, dušu i božanstvo našeg Gospodina Isusa Krista no ponekad tretiramo ovo sveto vrijeme kao sekularno obiteljsko okupljanje, umjesto kao sveto slavlje.
Možda je jedan od uzroka dosade na misi taj što su ljudi zaboravili da je središte mise Isus Krist u euharistijskoj žrtvi. „Neka vjernici u najvećoj mjeri štuju presvetu euharistiju, sudjelujući djelatno u slavljenju najuzvišenije žrtve, primajući veoma pobožno i često taj sakrament i časteći ga s najdubljim klanjanjem; neka pastiri duša, razlažući nauk o tom sakramentu, pomno poučavaju vjernike o toj obvezi.” (Zakonik kanonskog prava, kanon 898)
Ako vam išta od onoga što ste do sada pročitali zvuči poznato i bolno je istinito, možda postoji problem, nešto treba mijenjati. Prečesto ne znamo kako se ponašamo i kako nas drugi doživljavaju, osim ako to ne čujemo od prijatelja. Još važnije, ako smo mi ti koji se žale, možemo li promijeniti smjer? Temeljit i iskren ispit savjesti pruža nam izvrstan način da prepoznamo naše grešno ponašanje prije no što nam svećenik otpusti te grijehe u sakramentu ispovijedi. Uz više samosvijesti i pokajničko srce, logično je da se sada možemo usredotočiti na ono zbog čega je misa zaista važna i bolje razumjeti kritičnu ulogu koju Crkva igra u našim životima.
U katoličkom životu nema dosade, ako iskreno tražimo Gospodina
Dosada je nuspojava naše materijalističke kulture brzog tempa. Dosadno nam je jer smo konstatno prestimulirani i prodaje nam se ideja da sve možemo imati sada te da je nešto bolje uvijek iza ugla. Kao razumna ljudska bića, moramo shvatiti da to niti je točno, niti je održivo. Ako iskreno tražimo Krista, naći ćemo Ga kroz Crkvu koju je utemeljio.
Svijet nudi slavne osobe kao idole… Crkva nudi svece da ih slijedimo.
Svijet nudi buku… Crkva nudi Mir.
Svijet nudi lažne snove… Crkva nudi Istinu.
Svijet nudi i slavi poroke… Crkva nudi krepostan život.
Svijet nudi zemaljske užitke… Crkva nudi vječno Nebo.
Riješite se katoličke dosade u šest laganih koraka
Svaki problem koji sam izložio u ovom članku stalni je izazov, za mene i za nebrojene druge ljude koje znam. Moramo shvatiti da ovo nije zdravo ponašanje. Kako da se promijenimo?
1. Isključite barem jedan dio buke
Naš duhovni poremećaj manjka pozornosti hrani se našom ovisnosti o previše inputa iz različitih izvora. Ne slušajte radio u automobilu. Smanjite ili u potpunosti ukinite gledanje televizije. Čitajte više knjiga. Češće izađite van. Pronađite vrijeme za tihi osvrt i molitvu svaki dan.
2. Ne tražite od svećenika da bude zabavljač
Pokažite više poštovanja za naše svećenike i prestanite tražiti od njih da vas zabavljaju. Oni nisu ovdje da bi misu učinili „uzbudljivom”. Na misi smo da ponudimo obožavanje i primimo euharistiju, a ne da slušamo emotivnu propovijed ili glasnu muziku.
3. Sjetite se da je bit mise euharistija
Jesmo li molili da budemo dostojni primiti Isusa? Jesmo li zahvalili Bogu za ovaj dar? Jesmo li molili da dopusti da drugi vide Krista u nama? Poštovanje… zahvalnost… poniznost… adoracija… ovo su ključne riječi kojih se trebamo sjetiti u vezi mise.
4. Idite na ispovijed što je češće moguće
Učinite temeljiti i iskreni ispit savjesti. Gdje smo zakazali? Priznajte ove grijehe svećeniku i bit će vam oprošteno. Bit ćemo manje kritični i eliminirat ćemo dosadu ako smo trajno svjesni našeg razmišljanja i ponašanja koja vode do ovih grijeha koji se mogu izbjeći.
5. Uključite se i promijenite nešto
Sjedenje vani i prigovaranje je dosadno. Zašto se ne biste pridružili župnom služenju i uložili svoje vrijeme i talent na produktivniji način?
6. Prestanite pokušavati udovoljiti i svijetu i Bogu
„Ne možete istovremeno udovoljiti i Bogu i svijetu. Oni su potpuno suprotstavljeni jedno drugom u svojim mislima, željama i djelima.” (sv. Ivan Vianney)
Osjećaj dosade u vezi naše katoličke vjere je suptilan i opasan, na neki način vam se prikrade. Kada nam je dosadno, skloni smo kritici i tražimo više uzbuđenja. Ovo je pogrešan put. Svijet nam nudi lažne bogove i pokušava negativno obojiti Katoličku Crkvu, što je iluzija. Moramo se boriti protiv ovih laži. Zbog dosade će neki možda Crkvu, no s vremenom će shvatiti da su sve što im je trebalo imali u Crkvi koju je Isus utemeljio. Razmotrimo već sad kako se osjećamo po pitanju mise, svećenika, Crkve, itd. Ako nam je dosadno ili smo kritički raspoloženi, slijedimo ispravne upute koje će nas vratiti s tog opasnog teritorija. Kao katolici možemo biti zahvalni na toliko toga, samo ako to odlučimo prepoznati i cijeniti.
Izbor je na nama i ponizno molim da ispravno izaberemo.
Randy Hain – Integrated Catholic Life
Prevela: dr.sc. Danijela Janjanin
Foto: Johnny Cohen – Unsplash
