Samo jedna minuta

minut

Kad bi sve bilo drugačije…

Bude neki trenutak nostalgije, slabosti duše, treptaj srca, titraj duha, bude taj neki trenutak kad sve u meni utihne i sklopljenih očiju pokušavam zamisliti kako bi bilo kad bi sve bilo drugačije.
Kad bi moj maleni dječak bio urednog razvoja, kad bi našu kuću ispunjao i njegov glas, kad bi mala plava glavica trčkarala okolo, znatiželjno, bez mog usmjeravanja.
Kako bi to bilo?
Kako bi bilo kad bi se njih dvoje, braco i seka, radosno držali za ruke i razumjeli jedno drugo?
Kakav bi naš život bio, kakav bi on bio dječak? Bi li i tada volio što voli i sad, bi li jednako bio izbirljiv u hrani i bi li ga fascinirale stvari što se vrte? Zamislim i njegov pogled, nekako je sad drugačiji, jer skriva pregršt njegovih dječjih pitanja koja čujem i razumijem.

Bi li on imao puno prijatelja i bi li autići ili dinosauri bili fora?


Zamislim kako bi naši dani izgledali bez terapija i svih tih ljudi koji su s dijagnozama ušetali u naše živote.
Bi li on imao puno prijatelja i bi li autići ili dinosauri bili fora?
Da nije ovako mučno izbirljiv, koliko pomfrita bih morala spremiti ili koji kolač se ne bi smio zaboraviti napraviti?
Koju priču bi volio, bismo li mogli šetati vani bez mog paničnog straha da mi ne jurne naglo na cestu, nesvjestan opasnosti? Bismo li mogli ići u restorane, na duhovne obnove, na polnoćku?

To je dječak kojeg ne poznajem

Zamislim… ali suze me prekinu. To je svijet koji ne poznajem. To je dječak kojeg ne poznajem. To nije njegov ni moj život. Osjetim Gospodina pored sebe, osjetim da razumije te vruće suze što mi pobjegnu i odaju mi bol. Ali osjetim da me zove iz lažnog bijega, makar on bio samo na minut. Zove me da živim život hrabro, odgovorno. Prisutno. Da si ponovim da bol, patnja, žrtva nisu tu da mi upropaste život nego da ga oplemene. Pomislim da sve dobro, sve lijepo, sve vrijedno i vječno što Gospodin njeguje u našim životima je došlo po dječaku kojeg poznajem.

Ta jedna malena duša, nevina i čista, toliko je utjecala i promijenila svoju mamu i cijelu obitelj, da možda te promjene ne bi bile moguće bez njega. Zašto moj Mihael ima sve dijagnoze koje ima, ja ne znam. Ali znam da Gospodin onima koji Ga ljube sve okreće na dobro.
Nakon minute bijega, izađem sa žaljenjem za onim što nemam, a nakon trena s Gospodinom, izađem zahvalna za život koji imam s križem i s blagoslovom.
Divan je Bog!

Ruža Đurić – Žena vrsna 

Izvor slike: Pixabay.com

Ruža Đurić
Ruža Đurić

Otkupljeno dijete Božje, blagoslovljena divnim suprugom i dvoje djece. Put svetosti pronašla je u svakodnevnici bračnog i majčinskog zivota čiju ljepotu i smisao traži u misteriju križa i Uskrsa. Prije svega majka njegovateljica pa diplomirani menadžer u turizmu. Majka koju je dijete znakom i slikom naučilo izraziti ljubav.