U nekim situacijama se pitam jesam li loša majka. Objasnit ću vam zašto. Jednom je davno moj sin za rođendan dobio akvarij pun ribica. Nedugo nakon toga, slučajno sam ozlijedila ribicu koja je potom uginula. „Nešto u vezi provjetravanja spremnika?!“ – moj mi sin ne dopušta zaboraviti ovaj smiješan događaj.
Prošli sam tjedan htjela reći „Krenimo, djeco!“, a izletjelo je „Krenimo, bleso!“. Vrlo glasno. Čulo se kroz cijelu kuću. Moja djeca nisu prestajala govoriti o „blesama“. Krasno.
Danas sam vikala na kći zbog nečeg skroz nevažnog i da je bio bilo koji drugi dan, ne bih se na to ni osvrnula. No, danas sam zbog nekih obaveza pod pritiskom, a moja je kći izvukla deblji kraj.
Mislim da je čitanje knjiga djeci jednako devetom krugu Danteova Pakla. Osuše mi se usta i to me nervira.
Ručak jedem u blagovaonici s ugašenim svjetlima (manje podražaja) i branim djeci da budu pokraj mene. Oni, naravno, ne slušaju.
Nazvala sam sina magarcem. Dvaput.
Imam groznih trenutaka. Izgovorim riječi koje bih najradije povukla. Obećavam ono što ne mogu ispuniti. Ja sam nesavršena majka. Svakodnevno pokleknem.
„Najvažnije što je tijekom godina naučila jest da ne postoji način da bude savršena majka, ali da postoji milijun načina da bude dobra majka.“
Jill Churchill
Međutim…
Imam nevjerojatno dobar odnos sa svojom djecom. Prepričavaju mi svoj dan. Pripovijedam im stare priče. Mi se grlimo i ljubimo. Smijemo se dok nam se ne ukoče obrazi. Češkam ih po leđima. Oni se igraju mojom kosom. Organiziramo plesnjake tijekom škole. Pjevamo „Kad se male ruke slože“ u autu. Cerekamo se kad se dečki zaljube. Molimo najstariju kći da nam oda svoje simpatije (što nikada ne napravi). Prave se da im se gadi kada poljubim njihova oca. Razgovaramo o sitnicama. Maštamo o njihovoj zajedničkoj budućnosti.
Zbog svih propusta, ipak nisam majka koja propušta voljeti svoju djecu
Možda je već izrečeno nebrojeno puta, no i dalje je vrijedno spomena: ako ste nesavršena majka, ne znači da ste loša majka. Vi ste normalna majka.
Negdje usput, kategorija normalne majke izgubila je svoju vrijednost. Standard je postao nedostižna kategorija savršene majke. Tvrdim da je to uništilo svakoga u obitelji.
Zaključila sam da su žene postale najstrože prema sebi. Stoga, zaboravimo na trenutak na sebe i promislimo o svojoj djeci i o primjeru koji im dajemo.
Kada vaša kći dobije vlastitu djecu…
Bila je budna cijelu noć zbog djeteta kojemu rastu zubići i njen je red odnijeti marendu predškolcu…biste li joj rekli da mu kupi pecivo i da se vrati kući odmoriti? Biste li inzistirali da nosi domaći kruh s povrćem u smiješnim oblicima? Rekli biste joj da mu kupi pecivo.
Kada vaš sin oženi dragu djevojku koja poludi dan nakon povratka s najčarobnijeg medenog mjeseca…
Želite li da vaš sin izgubi kontrolu i počne se pitati je li donio krivu odluku? Biste li mu savjetovali da joj kupi kolače, posudi romantičan film i slože se da je ovaj svijet grozno mjesto i da su svi krivi?
Dobro, možda sinovi nemaju takvu intuiciju, no barem znaju da je njihova majka na isti nježan način postupala svaki mjesec tijekom 18 godina (ili možda ne tako često…).
Možda je vrijeme da se nagradite istom takvom nježnošću i poštovanjem koje biste poklonili svojoj odrasloj djeci.
Najgore što možete napraviti za svoju djecu jest težiti savršenstvu
Obično nastojim biti dobra, no dopustite mi iznimku (ne uključujem očito zlostavljanje ili zanemarivanje): najgore što možete napraviti za svoju djecu jest težiti savršenstvu.
Ljudi su nesavršeni. Tako će se i ponašati. Bit će savršeno nesavršeni. Uspjet će. Zakazat će. Smijat će se. Plakat će. Iskusit će velike radosti i užasne gubitke. Neki su dani izvan svih očekivanja. Nekim danima nema kraja.
Ako si dopustite biti kakvi jeste, ljudski i normalni te radite ono što se pod tim podrazumijeva, dajete djeci slobodu da žive na isti način.
Ako težite savršenstvu, to će djecu učiniti nervoznima, nesposobnima i dalekima. Vas će to učiniti istrošenima, ogorčenima i frustriranima.
Najveći je paradoks u svemu tome što se najkvalitetnije veze grade tijekom najzamršenijih razdoblja života.
Pogreške mogu stvoriti zabavne uspomene
Svaki put kada moj sin prepričava kako sam „sredila“ njegovu ribicu, cijela se obitelj smije na moj račun. Nije da baš preporučam rješavanje kućnih ljubimaca na taj način, no moja nam je pogreška stvorila vrlo zabavnu uspomenu.
Moja mi je kći vrlo brzo oprostila nakon što sam se iskreno ispričala. Zbog toga ona sada ima mudrosti samu sebe obuzdati kada jednom izgubi kontrolu.
Postoje prilike kada možemo djetinjstvo pretvoriti u čaroliju. Postoje i mnoge majke koje uživaju djeci raditi povrće sa smiješnim oblicima. Takve majke ohrabrujem, ali i podsjećam da nije sve u hrani.
Naša kultura krade zabavu roditeljstva tako što nam nameće toliko mnogo pritisaka. Usudim se reći da ako je roditeljstvo opterećujuće i osjećate da vam je svega previše, velike su šanse da si postavljate nepotrebna očekivanja. Svima nam se to dogodi.
Radite stvari za pamćenje
S druge strane, djeci nije potrebno mnogo za zadiviti. Kvalitetno roditeljstvo nije nikada zamišljeno da bude nedostižan visoki standard. Vaše bi dijete radije da sjednete i razgovarate s njim nego da pripravljate tri slijeda obroka. Obiteljska igra kuglanja je jednako zabavna kao bogata rođendanska zabava. Uz to i mnogo manje stresna.
Radite divne stvari za pamćenje. Naravno da će vaša djeca uživati, a i vi ćete. No, ako je svaki trenutak uzvišen, tada ni jedan trenutak nije više uzvišen.
Odbacite ono što biste trebali napraviti u svome životu, gdje biste trebali biti, kako biste trebali postupiti i umjesto toga uživajte u tome tko uistinu jeste i u onome što uistinu volite raditi. To je ključ za uspješno majčinstvo.
Najbolja majka svojoj djeci bit ćete ako ste upravo onakvi kakvi jeste. Ako moja djeca mogu voljeti majku „riboubojicu“, vaša će djeca zasigurno preživjeti obrok sirovih mrkvi.
Sarah Williams – For Every Mom
Prevela i prilagodila: LR
Foto: Pexels
