Spontani pobačaj – sjedinjenje s Gospinim bolima

pobačaj

Danas obilježavamo mjesec dana…

Bio je blagdan Bezgrešnog začeća. Dosegnuli smo oznaku 20. tjedna i skupili naših dvoje mališana s uzbuđenjem hitajući prema liječničkoj ordinaciji za veliki ultrazvuk. Tehničarka za ultrazvuk stisnula je hladnu želatinastu kremu skroz preko mog trbuha i počela pokazivati bebino lice, kralježnicu i…. Znala sam da je htjela reći ‘otkucaj srca’ ali je oklijevala i treptaji uzbuđenja u meni su uminuli. Tražila je i tražila, ali jednostavno ih nije bilo. Kimnula sam glavom u znak prihvaćanja dok je ona izrazila sućut i pokrila sam usta dok sam briznula u plač. Nakon što je tehničarka napustila sobu, Matt me zagrlio s naše dvije djevojčice u rukama i zajedno smo plakali, srca potpuno slomljena što nikad nećemo imati prilike izraziti dobrodošlicu tom dragocjenom životu u naš dom.

Gianna, sa skoro 3 godine pokušala je u svom malom umu shvatiti što bi to moglo značiti. Tijekom tih intenzivnih trenutaka i tjedana koji su bili pred nama, zaprepastila bi me suosjećanjem i nevjerojatnom vjerom koju je pokazivala. Dok smo još bili kod liječnika, kleknula je na hladan, pločicama obložen pod, sklopila ruke i molila: „Bože, molim te pomozi bebi u maminom trbuhu da raste.“ Kada je drugi ultrazvuk potvrdio da je naša beba uistinu preminula, ona je nježno stavila ruku na moje rame i uz zabrinut izraz lica rekla: „Ponekad se takve stvari dogode, zlato.“ Borila sam se ponovno sa suzama dok sam zahvaljivala Bogu na daru Gianne i snage koju mi je ona donosila.

Marija traži od nas da dijelimo Njezine patnje

Nije bilo slučajno da sam imala spontani pobačaj s prvom bebicom starom 6 tjedana, prije četiri godine na isti Gospin blagdan. Mattov ujak Graz podijelio je s nama preko telefona jedno prekrasno razmišljanje te noći koje me počelo nositi kroz to nemoguće vrijeme. Istaknuo je da sigurno Marija traži od nas da dijelimo Njezine patnje. Svaki put kada je bol probadala moje srce, počela bih gledati Gospu kako oplakuje smrt svoga jedinorođenoga Sina na križu.

Noći koje su bile preda mnom bile su najbolnije noći u mom životu. Svake noći probudila bih se histerično plačući, pitajući se kako se to moglo dogoditi? Samo 1% trudnoća završava kasnim spontanim pobačajem. Zašto mi? Jesam li učinila nešto loše? Jesam li mogla to spriječiti? Čemu me želiš poučiti, Gospodine? Držala sam se za Njega više nego ikad. Riječi iz Ivanovog evanđelja odjeknule su u mom srcu: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ (Iv 6,68) Znala sam da se mogu naljutiti na Boga i da će On biti dovoljno velik da se nosi s time. Ali jednostavno se nisam mogla dovesti do toga. Kome bih drugome otišla? Duboko u svom srcu znala sam da je On Put, Istina i Život.

Uslijedile su tolike milosti. Mama je te noći doletjela da bude sa mnom i Mattom na porodu sljedeće jutro – značilo mi je jako puno imati je kraj sebe! Naše su medicinske sestre bile najsuosjećajnije žene kojima sam se mogla nadati. Odnosile su se prema nama s toliko ljubaznosti i prema našoj bebi s takvim dostojanstvom! Porod se činio kao nešto iz pakla jer je trajao 4 puta duže nego što je trebalo, ali i uz svu bol, uspjela sam ostati mirna oko svega.

Izbrojala sam svih deset prstića na rukama i na nogama i utopila se u svoj ljepoti Anne Marie

Nakon 26 sati, rodila se Anne Marie. Naš ju je liječnik izvadio iz amnionske vrećice, prekrižio njene sitne ručice, omotao je u pokrivač i nježno mi je dao u naručje. Nakon što smo se pripremili na najgore, zadivili smo se njenim malim savršenim dijelovima tijela. U mnogim državama je savršeno legalno ubiti bebe njene veličine, baciti ih kao da nemaju dostojanstva ni vrijednosti i moje je srce puklo na samu tu pomisao… Na pomisao bilo koje bebe bačene u pobačaju! Izbrojala sam svih deset prstića na rukama i na nogama i utopila se u svoj ljepoti Anne Marie. Imali smo 9 dragocjenih sati da ju držimo, da joj pjevamo, molimo s njom, plačemo nad njom i da slavimo njezin život. Mattovi roditelji i neki dragi prijatelji došli su s nama podijeliti ove svete trenutke i cijenimo to što su mogli s nama podijeliti ovaj dar života Anne Marrie. Nakon 36 sati u bolnici, pozdravili smo se, ušli u gorku hladnu noć i krenuli kući.

Smijeh i poljupci Gianne i Gemme pomagali su mi tijekom dana, ali su me noću ostavljale praznom, i doslovno i u srcu. Osjećala sam se tako samom, tako mrtvom iznutra, ali sam osjetila gurkanje iznutra koje me molilo da odaberem život. Odbila sam pasti u očaj znajući da je križ put do Krista, pa čak i put do istinske radosti.

Patnja je lakša kad pogledaš prema križu

Tijekom sljedećih nekoliko dana planirali smo sprovod i ukop naše kćeri.

Negdje sam jednom čula da je patnja lakša kada pogledaš prema križu. Krist nikada nije za nas želio da patimo, ali u svojoj beskrajnoj mudrosti i ljubavi to dopušta. Vjerujem da On donosi dobro iz svega, iako to neću moći razumjeti s ove strane Neba. Ono što znam jest da kroz ovo najteže vrijeme, bilo je toliko milosti koje su u naša srca usadila radost… Nemoguću radost. Sve se to dogodilo tijekom adventa, naše pripreme za Kristovo rođenje. Toliko je suosjećajnih duša izrazilo duboku sućut, a mnogi su nam rekli kako će nam to promijeniti Božić zauvijek. Imali su pravo. Radost Božića nikada nije toliko glasno odjekivala u mom srcu! Stvoreni smo za Nebo… I onda smo sve zabrljali. Bog je, u svom velikom milosrđu, poslao svoga Sina da pati, umre i ponovno ustane. Sve to da omogući meni, tebi, priliku u Nebu, priliku za vječnim sjedinjenjem s našim Gospodinom i onima koji su otišli prije nas.

Nedvojbeno, prošlog je mjeseca bilo velike tuge, ali i velike radosti! Radosti inspirirane dubokom i ustrajnom vjerom moga supruga i osjećajući se više ujedinjena s njime nego ikada. Radost što mogu biti s mojim nevjerojatnim kćerima, Giannom i Gemmom te učiti od njih. Radost je došla i od tolikih prijatelja i obitelji koji su izražavala svoju ljubav i brigu za nas. Radost koju sam pronašla u dijeljenju priče o Anne Marie i njezine fotografije. Ali, iznad svega, radost Krista… Jedne jedine trajne radosti ovog života i sljedećega.

Život uistinu jest dar! Anne Marie, moli za nas…


Made in His Image
Prevela: Josipa Novački
Foto: Unsplash

Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!