Stepinac u Singapuru

Donosimo svjedočanstvo o nedokučivim putevima Božjim, kojima donosi svakome srcu baš ono što mu je potrebno. Pročitajte kako je blaženi Alojzije Stepinac pomogao jednoj mladoj djevojci iz Singapura.

137

Do Australije preko Singapura

Prije tri godine, kad sam putovala u Australiju, osjetila sam poticaj da idem preko Singapura te sam tamo provela pet dana. Svoj dom otvorila mi je jedna kineska obitelj čiju majku sam upoznala godinu dana prije, u Varšavi na europskom susretu karizmatskih molitvenih zajednica. Zvala se Michelle.

Michellina kćer, Jessica, za vrijeme mog posjeta je imala 20 godina. Tada nisam znala da je Jessica prije imala tešku kliničku depresiju, a njezina majka je slučajno vidjevši njezin dnevnik otkrila da je opet u istom stanju. Budući da je tijekom srednje škole već bila na rubu i mislili su da će je izgubiti, majka je mislila da je to sada prošlost. U Singapuru su česta samoubojstva i samoozljeđivanja među mladima pa je Michelle jako teško palo kada je vidjela u koliko je beznađe ponovno upala njezina kćer. Sve u dnevniku bilo je izuzetno crno.

Priprema srca za molitvu

Došla mi je tu večer u sobu, sva uplakana, i ispričala što se dogodilo. Molila me je da molim za nju. Kada je otišla, nisam znala uopće što i kako bih molila u toj situaciji i samo sam rekla: Bože, Ti daj neku priliku da s njom porazgovaram, Ti vodi… Zaista je tako i bilo. Sutradan smo ostale Jessica i ja same u kući, ona je pekla kolače, a ja sam joj pravila društvo. Razgovarale su o studiju, budući da imam nećake studente, pričale smo o tome što rade studenti u Singapuru, a što u Hrvatskoj i slično. Upoznavale smo se i vjerujem da joj je to vrijeme koje smo provele zajedno pomoglo da kasnije prihvati da se molimo za nju. Na njoj se nije moglo vidjeti nikakvih znakova depresije, vješto ih je skrivala. Zato ni roditelji nisu primijetili, iako su stalno pazili da se depresija ne vrati.

Medaljon blaženog Alojzija Stepinca kao oproštajni dar

Večer prije nego što ću ići dalje za Australiju, dobila sam poticaj da se njezina mama i ja pomolimo za Jessicu. Michelle ju je pitala želi li i ona je pristala. Još prije nego što smo se pomolili, u meni je bio i osjećaj da joj trebam nešto pokloniti. Obzirom na to da sam išla u posjet Hrvatima u Australiju, imala sam sa sobom prekrasne srebrenjake Gospe Kraljice Hrvata, hrvatske krstionice i bl. Alojzija Stepinca uokvirene kao medaljon za lančić. Kupila sam i 4 medaljona za koje nisam znala kome su namijenjena, ali znala sam da će mi Gospodin pokazati. Pomislila sam kako bih joj mogla pokloniti Gospu, iako na poleđini piše na hrvatskom „Kraljica Hrvata“.

Taman sam htjela spremiti medaljon u kutijicu, kad sam osjetila u sebi da joj ne trebam pokloniti taj, nego medaljon Stepinca. Bila sam zbunjena. Nije mi bilo jasno što će njoj Stepinac. Odrasla je u Singapuru u bogatstvu, ne zna ništa o komunizmu, progonima,,. Mlada djevojka od 20 godina, što će njoj Stepinac?! Ali u sebi sam imala neki osjećaj nutarnje sigurnosti da joj trebam pokloniti Stepinca. Poslušala sam taj poticaj Duha Svetog i stavila medaljon Stepinca u kutijicu.

Pomolili smo se za Jessicu. Nakon molitve rekla sam joj da imam nešto za nju. Kad je otvorila kutijicu i ugledala predivan srebreni medaljon s likom nekog čovjeka, pitala me tko je on. Ispričala sam joj da je on bio naš kardinal kojeg su progonili komunisti, a sada je blaženik. Sjetila sam se i priče koju mi je ispričala jedna časna sestra o tome kako su ga djeca zvala Isusek s bombonima jer im je uvijek potajno davao slatkiše pa sam joj ispričala i to. Nisam joj spominjala ni zatvor, ni suđenje, ni trovanje… Nije mi to imalo smisla. Zahvalila mi je i sutra ujutro sam otišla u Australiju.

Uslišana molitva majčinog srca

Za tri dana, njezina me majka zvala u Australiju. Bila je ushićena, van sebe od radosti jer su njezine molitve uslišane. Ono što se dogodilo za nju je predstavljalo čudo. Ispričala mi je kako je Jessica čim sam otišla istraživala sve o Stepincu i kada je saznala da je lažno optužen, lažno suđen, ostala je zapanjena. Sva njezina depresija započela je kada su je u školi zbog nečega lažno optužili i sva su je djeca osuđivala, ostala je obilježena cijelo vrijeme škole. Od tada je  krenula njezina borba s ovom opasnom bolesti.

Njezina je majka stalno vapila Bogu da joj kćer zaštiti od depresije i da joj pomogne. Zastala sam i divila se Božjim putevima. Imam dojam kao da je Bog htio Jessici poslati neku osobu koja je proživjela nešto slično onome što je sama proživljavala – lažne optužbe, osuđenost. Nekoga kao što je Stepinac. Njegov zagovor bi joj sigurno mogao pomoći, ali kako da ona čuje za Stepinca? Hrvat u Singapuru? Osjećala sam se poput Božjeg poštara, kao da se sa mnom poslužio da bi njoj u život doveo baš onoga koji joj je bio potreban.

Nakon što je upoznala Stepinca, krenuo je njezin put ozdravljenja od depresije, a Stepinčev joj je zagovor davao snagu i u teškoj tragediji koja je zahvatila njezin život mjesecima poslije. Blaženi Alojzije Stepinac zasigurno dobro osluškuje one koji su lažno optuženi, lažno suđeni, utječimo mu se u svojim nevoljama. Neka priča ove djevojke bude svima poticaj da ne podcjenjujemo Božju veličinu u neobičnim putevima kojima dopire do svakog svoga djeteta i da se s povjerenjem uteknemo zagovoru našega blaženika.

Kata – Žena vrsna


Foto: Sven ScheuermeierUnsplash

Print Friendly, PDF & Email
In this article