Tijekom studija imala sam tu čast i privilegiju provoditi vrijeme u salezijanskoj župi i Oratoriju te upoznati lik i djelo sv. Ivana Bosca (don Bosca), oca i učitelja mladeži. Uključila sam se u volontiranje s djecom i mladima te prolazila redovite formacije na kojima sam naučila puno toga o ovom zaista neobičnom svecu i njegovim odgojnim metodama, ni ne sluteći koliko često ću ga se sjetiti u svakodnevici majčinstva. Zapravo, mislim da neke njegove mudrosti tek sada mogu potpunije razumjeti.
Evo nekoliko stvari koje me don Bosco naučio o životu i majčinstvu:
Traženje Božje volje
Još u devetoj godini, don Boscu je u snu Gospa objavila da ga Gospodin poziva na brigu o mladima, posebno onima koji su napušteni, prepušteni sami sebi, koji su u životu krenuli lošim putem i nerijetko upadali u kriminal. San mu tada nije bio jasan, ali kroz osluškivanje Božje volje kockice su se pomalo slagale.
Iako možda iz današnje perspektive rad s mladima zvuči prilično standardan posao za jednog svećenika, u njegovo vrijeme to nije bilo tako. Odbio je sve ugledne pozicije koje su mu kao svećeniku nudili te je dao dušu i srce za svoje mladiće. Nije se dao obeshrabriti kada su njega i njegove dječake izbacivali iz dvorana i s livada na kojima su se okupljali, kada je imao financijskih problema, kada su ga ljudi ogovarali i ismijavali, pa čak ni kada su ga dva svećenika pokušala na prevaru smjestiti u ludnicu, smatrajući da je skrenuo s uma. Ali budući da je beskompromisno tražio i slijedio Božju volju za svoj život, danas ga zovemo svetim.
Zato majko, pitanje koje si ti i ja trebamo postaviti nije: „Tko još dočekuje treće dijete u podstanarstvu“, „Koja bi žena ostavila siguran posao i dobru plaću da bude kod kuće s djecom?“ niti „Kako ćemo se snaći ako preselimo u drugi grad?“ nego: „Kako mogu ispuniti Gospodinov plan za sebe i svoju obitelj?“. Njegov plan je uistinu ono što je najbolje za nas, i trebamo ga slijediti čak i ako od nas traži nešto što nikada nije tražio od koga drugoga. Zapravo, po primjeru don Bosca, tada ga pogotovo trebamo slijediti.
„Mlade ne samo da treba voljeti nego oni sami trebaju osjetiti da su voljeni“
Don Bosco je vjerovao da u svakom mladiću, pa bio on i najgori kriminalac, postoji nit dobra po kojemu se može osvojiti njegovo srce i donijeti mu Krista. U tu svrhu, igrao je nogomet, učio mađioničarske trikove, pa čak i hodao po užetu kako bi mlade okupio i zabavio, a zatim im naviještao Evanđelje. Rekao je: „Kada mladi osjete da su voljeni u onim stvarima koje ih vesele, uče voljeti one stvari koje ih po prirodi malo vesele (disciplina, učenje, svladavanje).“ Kad je jednom prilikom obilazio mladiće u zatvoru, rasplakao se. Jedan je mladić pitao drugoga zašto svećenik plače i dobio odgovor: „Zato što nas voli. I moja mama bi plakala da me vidi ovdje.“ Ukratko, don Bosco nije svoj odgoj temeljio na vikanju, prijetnjama ni batinama, nego na osvajanju srca svojih dječaka kako bi oni iz ljubavi bili poslušni.
Vjerujem da smo na isto pozvani i kao roditelji. Moja djeca ne razumiju da ja pripremam zdrave obroke, pazim da provode dovoljno vremena na svježem zraku i da idu na spavanje na vrijeme jer ih volim, potrebno im je nešto više. Hoće li to biti odlazak u park, zajednička igra, čitanje knjiga, više razgovora i pažljivije slušanje, zagrljaji, komplimenti ili nešto drugo – na nama je da otkrijemo.
Preventivni sustav
Don Bosco je zamijetio dva sustava odgoja mladih: preventivni i represivni. Represivni se sastoji u tome da se osobu upozna s pravilima i zakonima, a zatim nadgleda i kažnjava ako iste prekrše. U tom sustavu odgojitelji su strogi i izbjegavaju privrženost odgajanicima. Preventivni sustav s druge strane također odgajanike upoznaje s određenim pravilima, a zatim odgajatelj bdije nad njima i okupira ih dobrim stvarima kako ne bi niti imali priliku učiniti pogrešku. Time se izbjegava i kažnjavanje. Možda je najjednostavnije shvatiti ovo iz njegovih riječi: „Kad vidim mlade kako su zauzeti igrom, siguran sam da im đavao ne može ništa.“
Ovo su neki od glavnih don Boscovih principa odgoja:
- „Neka se dade široko polje slobode da se može skakati, trčati, galamiti i zabavljati: tjelovježba, glazba, šetnje, malo kazalište, sve su to vrlo djelotvorna sredstva da se postigne disciplina.“
- Poticanje (nikako prisiljavanje) mladih na čestu sv. Ispovijed i sv. Pričest
- Budno paziti da u kuću ne ulaze loše knjige, loši filmovi ili ružni razgovori
- Ne grditi dijete pred svima i ne povisivati ton, nego ga pozvati sa strane i porazgovarati (tzv. „riječ na uho“)
- Ljubaznost, ljubaznost, ljubaznost. Nikad ni u kojem slučaju ne koristiti ponižavajuće izraze za dijete, ne vrijeđati ga. „Nikada kazne koje ponižavaju, nikada riječi koje vrijeđaju, nikada strogi ukori pred drugima. U razredima neka odzvanjaju blage riječi, ljubav i strpljivost.“
Konkretno, primjer majke koja koristi represivni sustav bila bi ona koja pusti dijete da gleda što god želi na televiziji, a onda viče i kažnjava ga kada dijete krene koristiti ružne riječi koje je čulo na nekom filmu. Majka koja koristi preventivni sustav dobro će provjeriti kakav film djeca žele gledati, pa čak i sama naći kvalitetan film oko kojeg će se obitelj okupiti. Ako djeca i vide neprimjeren sadržaj, potrudit će se odmah im objasniti o čemu se radi i zašto je nešto loše za njih. Ispunit će dom kvalitetnim knjigama, plastelinom i kolaž papirom – materijalima koji su prikladni za njenu obitelji. Organizirat će subotom navečer obiteljski turnir u društvenim igrama uz pizzu, pa njena 15-godišnjakinja neće ni razmišljati o tome kako se njene vršnjakinje provode u noćnom izlasku.
Mislim da razumijete poantu. Ovakav način odgoja možda traži puno više žrtve od nas, ali don Bosco nas uvjerava da se isplati.
Pouzdanje u Providnost
Don Bosco je bio jedan od onih svetaca čija vjera „pomiče planine“. U svakoj prilici oslanjao se na Providnost, čak i ako je to bilo van svake ljudske logike. Nebrojene su zgode u kojima je trebao pribaviti veliku svotu novca za potrebe svoje službe, a on je naizgled bezbrižno rekao da će novac biti tu kad treba. Tako je i bivalo – na čudesne načine novac je dolazio, od poznatih i nepoznatih ljudi koji su podupirali njegov rad.
Poznata je i zgoda kada je pozvao svoje dječake u posjet groblju na Dušni dan te obećao kuhane kestene nakon toga. Kupio je dovoljno kestena, ali zbog nesporazuma, njegova majka skuhala je samo manji dio. Već je krenuo dijeliti kestenje kada mu je jedan od pomoćnika doviknuo kako neće biti dovoljno kestenja. Odlučio je s vjerom nastaviti dijeliti pune kuhače kestena dječacima iako se doimalo da ih dolazi sve više i više. Na kraju je oratorijem zavladala tišina, svi su gledali u košaru koja nikako da se isprazni. Kestena je bilo dovoljno za sve.
Pouzdaj se u Gospodina, majko. Ako je providio don Boscu da mu prilaze nepoznati ljudi i poklanjaju veće količine novca, naći će način da i tebi providi. Bog i tebe voli, Njemu su i tvoja djeca važna. Bit će dovoljno za još jednog člana, vidjet ćeš. Bit će dovoljno i ako odlučiš napustiti svoj posao izvan kuće. Možda to neće biti nepoznata osoba koja ti daje novac, ali će biti akcija 2+1 gratis na tenisice baš kada ti trebaš troje. Možda se neće kestenje umnožiti, ali imat ćeš obilniji urod u vrtu, naučit ćeš raditi domaću zimnicu i uštedjeti novac ili će ti suprug dobiti povišicu. Don Bosco nam govori: „Kada smo u velikoj potrebi, vrijeme je da pokažemo koliko se doista pouzdajemo u Boga.“
Prijateljstvo s Marijom pomoćnicom
Don Bosco je njegovao iskreno prijateljstvo s Marijom. U svakoj prilici je poticao mlade na molitvu krunice i zazivao Majčinu pomoć. Jedan od događaja koji mi je posebno prirastao srcu bio je don Boscov susret s Bartolomeom Garellijem. Ovaj 16-godišnji mladić zalutao je u sakristiju. Sakristan je mislio da je došao nešto ukrasti i htio ga izudarati metlom. Don Bosco mu je to izričito zabranio rekavši da je (nepoznati) mladić njegov prijatelj. Nakon razgovora otkrio je da je mladi Bartolomeo siroče bez vjerskog odgoja. Zajedno s njim izmolio je jednu Zdravo Mariju i odlučio se posve posvetiti mladima. Kasnije je don Bosco ovaj događaj nazvao početkom Oratorija, naglašavajući kako je „sve započelo jednom Zdravo Marijom“. Danas Salezijanske oratorije možemo naći u više od 130 zemalja svijeta.
Samo jedna Zdravo Marija, majko. Kako je to moćno oružje, i kako ćemo ti i ja biti blagoslovljene ako svoju djecu naučimo tu molitvu. Riječima našeg don Bosca: „Marija nas uvjerava da će nas, budemo li njezini štovatelji, uvrstiti među svoje sinove, zaštititi nas svojim plaštem, obilato nas blagosloviti na ovome svijetu i na kraju nam pripraviti raj.“ Možemo li za svoju djecu poželjeti bolje prijatelje od Isusa i Marije?
Neka nam zagovor ovog velikog sveca pomogne usmjeravati duše koje su nam povjerene prema Nebu.
Citati don Bosca preuzeti su iz knjige : „Misli“– Don Bosco, Teresio Bosco, Katehetski salezijanski centar
Ana Odak – Žena vrsna
Foto: TeiTo
