Predrasuda je unaprijed stvoren pozitivan ili negativan sud i uvjerenje o nekome i nečemu.
Što s tim ima jedna katolička žena? Možda ništa, a možda mnogo, ako pristane nositi etiketu nečijeg negativnog suda. Kako prihvatiti da netko ima razvijenu predrasudu o nama, osobito negativnu? Postoji li opravdan razlog za ljutnju? Je li svrsishodno argumentiranje uz izraženu gestikulaciju i mimiku lica? Ima li smisla ulazak u ring i sudjelovati u iscrpnoj borbi riječima?
Ima li smisla raspravljati?
Nekad davno smatrala sam da je opravdano izraziti ljutnju i da je opravdano argumentirano raspravljati o tuđem neopravdanom negativnom sudu usmjerenom prema određenoj skupini ljudi. Sada, na tuđu predrasudu kažem: „Što ja imam s tim?“ i nastavim dalje svojim putem. Besmisleno je svako usmjeravanje misli prema tuđem sudu koji je samo to – osobni sud. On ne mora biti istinit i ne smije te uznemiriti kao osobu niti poljuljati temelje tvoga bića na koje je usmjeren.
Možda si se i ti susrela s ovim predrasudama
Možda ne razmišljaš ovako. Možda ćeš se zapitati kako da se na navedeni način ponaša žena kojoj su rekli da nije ispravno odlučila jer je između karijere i obitelji izabrala obitelj; koju su pitali: „Zar ti je prihvatljivo biti kućanica? Nije li šteta potratiti život na takav način, a završila si fakultet? Zar ti nije neugodno tražiti novac od muža za osobne higijenske proizvode? Zar je primjereno živjeti u unajmljenom stanu i odlučiti roditi drugo dijete? Znate li vi da postoji kontracepcija?“, a usput uputili značajan pogled. Isti oni koji zakolutaju očima ili upute pogled pun sažaljenja kad te vide u šetnji s djecom, a broj tvoje djece je veći od njima prihvatljivog. Usput promrmljaju: „Tko zna kad je zadnji put jela u restoranu ili popila kavu u kafiću.“
Tuđi komentari ponekad te zabole i uznemire
Vjerujem da ovakvi komentari ili pogledi bole. Bol je veća, ako nam ovakva pitanja i poglede upućuju članovi obitelji ili prijatelji. Očito je da ti komentatori na nimalo suptilan način žele dati do znanja da o životu, pa i tvome, znaju više i bolje od tebe. Neki te sigurno žele uvrijediti. Vjerojatno se dogodi da počneš razmišljati o komentarima koji su ti upućeni i zapitaš se: „Ima li potrebe ostati doma uz djecu, ako bi mogla balansirati između posla i obitelji?“ Nastavljaš s mišlju da bi tako sigurno pridonijela povećanju kućnog budžeta. Možda bi vam bilo lakše, možda bi djeci mogli pružiti više…
Želim prekinuti tvoje razmišljanje i obznaniti nekoliko istina.
Nemoj zaboraviti istinu o sebi
Nemoj zaboraviti da si žena. Ti si katolkinja. Ti težiš biti vrsna žena. Ti vodiš brigu o onome što od tebe traži tvoj Otac Nebeski. Ti se dogovaraš sa svojim mužem. Živiš da ugodiš Kristu i to je jedino relevantno za tvoj život.
Ti znaš istinu o katoličkom braku
Imaš potpuno pravo ne zasnovati radni odnos i nisi manje vrijedna ako ostaješ kod kuće. Na ovaj način tiho podnosiš teret održavanja obitelji na okupu. Ti si ta koja čini vaš dom toplijim. Ti nisi samo kućanica. Ti si žena svoga muža. Ono što je tvoje, to je i njegovo. Ono što je njegovo, to je i tvoje.
Kažu ti da si katolkinja koja mora ugađati mužu, a ja te pitam: „Kome bi trebala ugađati, ako ne onome kome si obećala da ćeš ga ljubiti i poštovati u sve dane života svoga? Zar nije radost činiti nešto lijepo za drugoga?“ U ovom slučaju, za svoga mužu. Činiš to jer želiš, jer ga voliš, a ne zato što ti je to netko naredio.
Čude se – kako se možeš podložiti mužu? Gnušaju se nad riječi „podložiti“ jer navodno tako dopuštaš da te muž gazi. Uz ovo likovanje, namjerno ili slučajno, zaborave onaj predivni dio Pavlove poslanice: „Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te je sebe predao za nju.“ Kakve li divne, duboke ljubavi muža koji sebe „daje“ za svoju ženu.
Ti poznaješ radost življenja otvorenosti životu
Upozoravaju te da ćeš imati bore zbog noći koje si probdjela uz svoju djecu, a strije kao posljedicu trudnoća. Ja ti kažem da su to prekrasne uspomene na donošenje novog života i brige za ljudsko biće. Ženo, ti si sudjelovala u donošenju i rađanju novog života! Ti si bitna. Gospodin ti je povjerio važnu ulogu. Nemoj dopustiti da te netko uvjeri u suprotno. Nemoj se osvrtati! Iznesi svoj stav. Obrazloži ga načinom života. Nisi odgovorna za tuđa shvaćanja i (ne)prihvaćanja činjenica.
Ti znaš tko je tvoj Otac i koliki je dar Crkva
Kad odlaziš na misu, misle da obdržavaš zastarjele običaje, a kažu ti da ti svećenici ne mogu dati savjet o životu i braku. Predlažu stručnjake i kapi za smirenje. Uvjeravaju te da si drugotna. Samo se nasmiješi, jer ti si svom Nebeskom Ocu uvijek prva.
Vježbaj se u slobodi!
Predrasude su duboko ukorijenjene u našem društvu, ali ti ne moraš pristati na ovaj društveni fenomen. Ne postoji opravdan razlog niti potreba da se baviš tim, čak niti onda kad su usmjerene prema tebi. Nema potrebe uvjeravati kritičare zašto ti živiš svoj život onako kako živiš. To vrijeme radije potroši na izgradnju odnosa s mužem i djecom. Izgovorene riječi te mogu boljeti, ali te ne smiju obilježiti. Ne bi te trebale oneraspoložiti i ne trebaš biti ljuta. Ti možeš odlučiti da sve izgovorene kritike i opomene čuješ, ali da ne uznemiruju tvoje srce.
Vježbaj se u slobodi! Svaka nova kritika koja ti se kao trn zabode u srce, neka bude još jedan mali korak prema Kristovom zagrljaju. Ti znaš zašto živiš, na kojim temeljima počiva tvoj život i Komu ga povjeravaš. I to je dovoljno! Dovoljno da budeš radosna, ustrajna i vjerna. A tuđe predrasude o tebi? Što ti imaš s tim?
Anteja Nakić – Žena vrsna
Foto: BRUNO EMMANUELLE – Unsplash