Sv. Alfonso Liguori: Dobar roditelj uči višim mjerilima

Više od 200 godina vrijede savjeti svetog Alfonsa roditeljima za koje je uporište pronašao u Biblijskim recima. Pročitajte koje su glavne točke odgoja dobre djece i zašto je važno utisnuti vjerske Istine još od malih nogu. Koji su to dobri, a koji loši roditelji? Kako postići svoje spasenje i spasenje svoje djece?

61

Sveti Alfonso Liguori (1696 – 1787)

Sveti Alfonso, utemeljitelj redovničke Kongregacije Presvetog Otkupitelja (redemptorista), biskup i crkveni naučitelj tumači kako je privilegija i odgovornost roditeljstva poseban poziv od Boga. Mudrost ovoga sveca vodi i okrjepljuje katolike već više od 200 godina.

Dvije točke odgoja

Evanđelje nam kaže da dobro stablo ne može uroditi lošim plodom, a da loše stablo ne može uroditi dobrim plodom. Iz toga saznajemo da dobar otac ne može odgojiti lošu djecu. No, ako su roditelji loši, kako mogu djeca biti kreposna. Naš nam Gospodin kaže: „Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve?“ (Mt 7, 16). Stoga, nemoguće je (ili vrlo teško) da kreposna djeca dolaze od nemoralnih roditelja.

Očevi i majke, obratite pozornost na ove riječi koje su važne za vječno spasenje vas i vaše djece. Mladići i djevojke koji još niste odabrali životni poziv, budite pozorni. Ako se želite vjenčati, naučite svoje obaveze koje preuzimate u odgoju svoje djece i znajte da ako ih ne ispunite, donijet ćete sebi i svojoj djeci prokletstvo. Podijelit ću ovo na dvije važne točke. U prvoj ću objasniti koliko je važno podići djecu s usađenim vrlinama, a u drugoj ću objasniti koliko brige i predanosti roditelj mora uložiti da bi ih dobro odgojio.

Tjelesne i duhovne potrebe djece

Otac ima dvije obaveze prema svojoj djeci – dužan je providjeti za njihove tjelesne potrebe te ih odgojiti tako da im usadi vrline. Nije potrebno ništa više dodati u vezi prve obaveze osim toga da postoje očevi okrutniji od najdivljijih životinja jer takvi rasipaju imetak na hranu, piće i zabavu te dopuštaju da njihova djeca umiru od gladi.

Razmotrimo drugu točku koja i jest tema ovoga članka. Dobro ili loše djetetovo ponašanje zasigurno ovisi o tome je li dobro ili loše odgojeno. Sama priroda uči svakog roditelja da se posveti odgoju potomaka. Bog daje roditeljima djecu, ne da bi ona pomogla obitelji već da bi bila odgojena kao bogobojazna i usmjerena prema vječnom spasenju. Sveti Ivan Zlatousti kaže: „Imamo velik polog u našoj djeci, pristupimo im brižljivo.“ Djeca nisu roditeljima dana kao poklon kojim oni mogu raspolagati kako žele već kao povjerenje za koje se, u slučaju da se iznevjeri, mora odgovarati pred Bogom.

Jedan od otaca kaže da će na sudnji dan roditelji morati odgovarati za grijehe svoje djece. Stoga, onaj koji uči svoga sina da bude dobar, umrijet će sretan i miran. „Tko pouči sina svoga, čini zavidnim neprijatelja svoga i raduje se pred prijateljima svojim… Za svojega se života radovao gledajući ga i na samrti se svojoj ne žalosti.“ (Sir 30, 3.5). Spasit će dušu putem svoje djece, odnosno, usađujući im vrline odgojem. „A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećenju, s razborom.“ (1 Tim 2, 15)

Roditelji gori od nevjernika

No, s druge strane, vrlo neugodna i nesretna smrt bit će kod onih koji su radili samo da bi stekli imovinu, da bi umnožili privilegije obitelji ili koji su težili lagodnom životu ispunjenim užicima, a nisu pazili na moral svoje djece. Sveti Petar kaže da su takvi roditelji gori od nevjernika: „Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukućane, ne stara, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika.“ (1 Tim 5, 8)

Ako očevi i majke vode pobožan život i neprestano mole te svakodnevno razgovaraju, bit će prokleti ako zanemare brigu oko djece. Kad bi svi očevi ispunili svoju zadaću oko brige o odgoju svoje djece, imali bismo malo počinjenih loših djela. Lošim odgojem djece, roditelji guraju svoju djecu prema teškim porocima, kaže sv. Ivan Zlatousti, te ih time predaju u krvnikove ruke.

U jednom je gradu bio roditelj koji je bio uzrokom lošeg ponašanja svoje djece te je bio pravedno kažnjen za svoja djela strože nego njegova djeca. Zaista je velika nesreća djece koja imaju zle roditelje, koji su nesposobni za odgoj svoje djece u strahu Božjem i koji umjesto da ispravljaju njihovo loše ponašanje i ukazuju na vrline, smiluju se nad njima i kažu: „Što ja tu mogu? Mladi su, nadam se da će ih to proći.“ Kakve zle riječi, kakav okrutan odgoj! Nadate li se da će vaša djeca nakon što to prerastu, postati sveci?

Poslušajte što Solomon kaže: „Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega.“ (Izr 22, 6) Mladić koji ima naviku griješiti, neće od grijeha odstupiti ni kad ostari. Job kaže: „Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada. (Job 20, 11). Kada mlada osoba živi sa zlim navikama, njegove će kosti biti ispunjene grijesima mladosti tako da će ih nositi sa sobom u grob, a sve nečistoće, svetogrđa i mržnja na koje se naviknuo tijekom mladosti, pratit će ga do kraja života te ostati s njim čak i nakon što postane prah i pepeo. Vrlo je lako djecu dok su mali naučiti vrlinama, no kada sazriju jednako je teško ispraviti njihovo loše ponašanje.

Učenje praktičnim vrlinama

Dođimo do druge točke, odnosno, do učenja djece praktičnim vrlinama. Molim vas, očevi i majke, sjetite se ovoga što vam govorim jer o tome ovisi vječno spasenje vaših duša i duša vaše djece.

Sv. Petar u nekoliko riječi objašnjava od čega se sastoji pravilan odgoj djece. On kaže da se sastoji od discipline i ispravljanja. „Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje!“ (Ef 5,4) Disciplina, koja znači isto kao i vjerski moralni odgoj djece, uključuje obavezu učenja vrlinama putem riječi i djela. Prvo riječima: dobar otac često mora okupljati svoju djecu te u njih usaditi strah Božji. Na taj je način Tobija odgojio svog malog sina. Otac ga je od djetinjstva učio da se boji Boga i bježi od grijeha. Mudrac kaže da je dobro odgojen sin potpora i utjeha svome ocu. „Ukori svoga sina, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj.“ (Izr 29, 17) No, jednako kao što je dobro odgojen sin milina očevoj duši, tako je i neodgojeno dijete tuga očevom srcu jer je neispunjenje kršćanskih dužnosti uvijek popraćeno lošim životom.

Zapostavljanje odgoja donosi prokletstvo

Godine 1248. jedan je neuk svećenik upućen da na određenoj sinodi vodi razgovor. Bio je vrlo uzrujan tom naredbom te mu se javio sotona koji ga je natjerao da kaže: „Rektori vječne tame pozdravljaju rektore crkava i zahvaljuju im za zapostavljanje odgoja ljudi jer iz neznanja proizlazi loše ponašanje i prokletstvo mnogih.“

Isto vrijedi i za roditelje. U prvom redu, roditelj mora uputiti dijete u vjerske Istine, posebno u četiri otajstva. Prvo – jedan je Bog, Stvoritelj i Gospodar svih stvari; drugo – taj je Bog Otkupitelj koji će u sljedećem životu nagraditi dobro vječnom slavom u Raju i kazniti zle vječnim mukama Pakla; treće – otajstvo Svetog Trojstva, odnosno, da su u Bogu tri osobe koje su jedan Bog jer imaju jedan bitak; četvrto – otajstvo utjelovljenja Riječi Božje u Božjem Sinu i pravome Bogu koji je postao čovjekom u utrobi Marije, mučen i umro za naše spasenje.

Kada bi otac ili majka rekli da ne poznaju ova otajstva, bi li se takvo opravdanje moglo prihvatiti? Može li jedan grijeh opravdati drugi? Ako ti ne poznaješ ova otajstva, obvezan si ih usvojiti te naknadno podučiti svoju djecu. Ako ništa, barem pošalji svoju djecu na vjeronauk. Kako je jadno vidjeti mnoge očeve i majke koji nisu sposobni naučiti djecu najpotrebnijim vjerskim Istinama i koji, umjesto da upute svoju djecu u kršćanske doktrine, uključuju ih u obaveze koje malo znače, a kada odrastu ne znaju što znači smrtni grijeh, Pakao ili vječnost. Ne znaju niti Vjerovanje, Oče naš ili Zdravo Marijo koje je svaki kršćanin dužan naučiti pod prijetnjom smrtnoga grijeha.

Vjera kroz djela

Roditelji u vjeri uče svoju djecu ne samo ovim stvarima već ih uče i djelima koje je potrebno činiti od ranoga jutra. Nauče ih da prvo zahvale Bogu što ih je čuvao tijekom noći, da prikažu Bogu sve dobro što će učiniti i sve patnje koje će proživjeti tijekom dana, da zamole Isusa Krista i našu Svetu Majku Mariju da ih sačuva od grijeha tijekom dana. Nauče ih da svake večeri ispitaju svoju savjest i izmole kajanje. Također ih nauče da svaki dan učine djela vjere, nade i milosrđa, da mole krunicu i klanjaju se Presvetom Sakramentu.

Neke dobre obitelji nastoje čitati meditacije i kontemplativno se moliti pola sata svaki dan. To je ono na što vas potiče Duh Sveti. „Imaš li djecu, pouči ih i povij im vrat za mladosti.“ (Sir 7, 23) Nastojte ih od rođenja naučiti ovim vjerskim navikama, a kada odrastu, sačuvat će ih. Naviknite ih da odlaze na ispovijed i pričest svaki tjedan.

Dobar roditelj uči višim mjerilima

Naučite ih dobrim mjerilima još dok su mali. Kakva je šteta nanesena djeci čiji ih očevi uče svjetovnim mjerilima. Neki kažu: „Moraš tražiti odobravanje i pljesak ljudi. Bog je milostiv, On se smiluje nad nekim grijesima.“ Kako je jadan mladić koji griješi jer slijedi takva mjerila. Dobar roditelj uči svoje dijete nečemu sasvim drugome.

Kraljica Blanche, majka sv. Ljudevita kralja Francuske, često bi mu rekla: „Sine, radije bih te vidjela mrtva u svojim rukama nego u stanju grijeha.“ Stoga, neka vaše nastojanje bude da svojoj djeci ugradite određena mjerila spasenja kao što su: „Što mi vrijedi da dobijem cijeli svijet, a izgubim vlastitu dušu?“ ili „Sve na ovom svijetu ima svoj kraj, ali vječnost nikada.“ ili „Neka sve propadne, osim Boga.“ Jedna od ovih rečenica dobro utisnutih u um mlade osobe, sačuvat će je zauvijek u Božjoj milosti.

Roditelji kao uzor djeci

Međutim, roditelji su dužni naučiti svoju djecu vrlinama i putem djela. Ako daju svojoj djeci loš primjer, kako mogu očekivati da će djeca voditi dobre živote? Ako je raskalašen mladić ukoren zbog svog ponašanja, on će odgovoriti: „Zašto me kažnjavaš ako je moj otac činio i gore?“

„Bezbožna oca proklinju vlastita djeca jer su zbog njega u sramoti.“ (Sir 41, 7) Kako će sin biti moralan i vjeran kada za primjer ima oca koji čini svetogrđe i odvratnosti, koji cijeli dan provodi u gostionici, kartama i pijančevanju, koji posjećuje nemoralna mjesta i vara svoga susjeda? Očekuješ li da će ti sin redovito ići na ispovijed kada ti odlaziš jedva jednom godišnje?

Priča kaže kako je jednoga dana rak ukorio svoje mlade jer su hodali nakrivo. Oni su odgovorili: „Oče, pokaži nam kako ti hodaš.“ Otac je ispred njih hodao još više krivo nego njegovi mladi. To je ono što se događa rodteljima koji daju loš primjer. Stoga, on nema ni snage ukazati na grijehe njegove djece koje je i sam počinio.

Sv. Toma tvrdi da sramotni roditelji na neki način tjeraju svoju djecu da vode loš život. Sveti Bernard kaže: „Oni nisu očevi već ubojice; oni ne ubijaju tijelo već dušu svoje djece.“ Beskorisno je reći kako su djeca rođena s lošim predispozicijama. To nije točno. Seneka kaže: „Vi griješite ako mislite da su mane urođene, one su nakalemljene.“ Mane nisu urođene vašoj djeci već su im prenesene lošim roditeljskim primjerom. Ako ste svojim sinovima dali dobar primjer, neće biti tako zli kao što jesu. Stoga, roditelji, često prisustvujte sakramentima, učite iz propovjedi, molite krunicu svaki dan, suzdržavajte se sablažnjivog rječnika, klevete, svađe i vidjet ćete da će djeca slijediti vaš primjer.

Posebno je potrebno naučiti djecu vrlinama tijekom njihova djetinjstva. Svinite im vrat od djetinjstva jer kada odrastu i usvoje loše navike, bit će vam teško samo riječima popraviti živote.

Odvratite djecu od činjenja zla

Da biste podigli djecu po Božjem odgoju, također je potrebno odvratiti ih od činjenja zla. Otac mora zabraniti svojoj djeci da izlaze po noći, da odlaze tamo gdje bi se njihova čednost dovela u opasnost ili da imaju loše društvo. Sara reče Abrahamu: „Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom“ (Post 21, 10) Ona je zatražila da se Išmael, Hagarin sin, otjera iz Sarina doma tako da njezin sin Izak ne bi poprimio njegovo loše ponašanje.

Loše je društvo propast mladih ljudi. Otac bi trebao ne samo otkloniti zlo kojem svjedoči već je dužan raspitivati se o ponašanju svoje djece i tražiti informacije od obitelji i ostalih u vezi mjesta gdje se njegovo dijete kreće kada je izvan doma i u vezi njegovih zanimacija i društva. Ootac bi trebao zabraniti da dijete ikada u kuću donese pokradenu robu. Kada je Tobija čuo blejanje koza u svojoj kući, rekao je: „Odakle ti jare? Da možda nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopušteno jesti što je ukradeno.“ (Tob 2, 13)

Roditelji bi trebali zabraniti djeci sve igre koje donose razdor u obitelj i u njihove duše, ples, nametljive zabave i opasne razgovore ili zabave. Otac bi trebao ukloniti sve romantične romane koje kvare mlade ljude i sve loše knjige koje sadržavaju opasne stavove, razvratne priče ili profanu ljubav. Ne bi smio dozvoliti svojim kćerima da budu same s muškarcem, bilo mladim ili starim. No, neki će reći: „Ovaj čovjek podučava moju kćer, on je svetac.“ Sveci su na Nebu, a sveci koji su na Zemlji, su od krvi i mesa te s vremena na vrijeme, mogu postati vragovi.

Podignite djecu po Božjem odgoju

Još je jedna obaveza roditelja ispravljati pogreške obitelji. „Podignite ih prema Božjem odgoju.“ Postoje očevi i majke koji svjedoče pogreškama unutar svoje obitelji i ne kažu ništa. Zbog straha da će se zamjeriti svojoj djeci, neki očevi propuštaju ukoriti ih, ali da vidite kako vam dijete pada u bazen i u opasnosti je da će se utopiti, zar ne bi bila divlja okrutnost da ih ne uhvatite za kosu i spasite im život? „Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje.“ (Izr 13, 24) Ako volite svoju djecu, ukorite ih, a dok odrastaju kaznite ih ako treba i šibom onoliko koliko je potrebno.

Kažem šibom, ali ne mislim da ih kažnjavate poput zatvorskog čuvara već kao otac. Morate biti pažljivi da ih ne tučete u afektu jer ćete biti u napasti da ih prejako udarite, a ukor neće imati ploda jer će vjerovati da je kažnjavanje tek proizvod ljutnje, a ne vaše želje da vidite kako su se popravili. Također sam rekao da im ukazujete na pogreške dok odrastaju jer kada dostignu zrelost, vaš će trud biti beskoristan. Tada se morate suzdržati da ih fizički kažnjavate jer će inače još više zastraniti i izgubiti poštovanje prema vama. Kakva je korist koriti uvrjedljivim riječima i prokljinjanjima? Uskratite im neko jelo ili odjeću ili ih zatvorite u sobu.

Rekao sam dovoljno. Iz ovoga donesite zaključak da će onaj koji je loše podignuo svoju djecu biti teško kažnjen, a onaj koji ih je naučio vrlinama, bit će obilno nagrađen.


TradCatKnight
Prevela: LR
Foto: Wikimedia

Ako želite doznati koje nam savjete daju dragi nam sveci, zavirite u retke:

 

Print Friendly, PDF & Email
In this article