
U vezi ste i sve je kako treba biti – i što sad? Razmišljate li o tomu da se napokon odvažite i stupite u brak? Ili ste u potrazi za bilo kojom drugom opcijom samo da nije ova navedena?
Možda možemo živjeti zajedno? Ili nabaviti psa? Ili možda mogu zatvoriti oči i nadati se da će sve ostati isto što je duže moguće? Da ne moram ništa mijenjati i možda posljedično zabrljati?
Brak vrijedan svega što kroz njega prolazite
Nema sumnje da ste čuli statistiku razvoda. Čuli ste za izazove podizanja djece u današnjem svijetu i vidjeli koliki mogu biti troškovi studija u budućnosti. Čuli ste koji su najčešći stresori kad se radi o vezama, od onih koji se tiču financija do onih rodbinskih. Čuli ste i vidjeli da brak sigurno nije neka bajčica koja završava u Disney stilu „..i živjeli su sretno do kraja života“.
Ali ono što vam nije rečeno, barem ni približno dovoljno, jest to da je brak vrijedan svega što kroz njega prolazite! Vrijedan je borbe. Vrijedan je ranjenosti. Vrijedan je žrtve. Vrijedan je avanture.
Mnogi od nas „milenijalaca“, pa i onih i mlađih, potječemo iz obitelji u kojima smo svjedočili ljubavnom krahu kod barem jednog od nama najbližih parova – naših roditelja, ujna i ujaka, možda čak i naših baka i djedova. Povrh toga, okružuje nas „kultura veza za jednu noć“ koja predstavlja ljubav kao nešto što se može jednokratno iskoristiti; bljesak, plamen koji može samo sam sebe sagorjeti.
Ne možemo pobjeći od svoje ranjivosti
Od malih nogu nam se može činiti bolja opcija ne ulaganje previše u ljubav. Mnogi si čak prišiju etiketu da imaju „fobiju od vezivanja“ kao prihvatljivo izbjegavanje mogućnosti da budu povrijeđeni. Ali ne možemo pobjeći od svoje ranjivosti. S njom se moramo suočiti i poraditi na njoj. Potrebno je otvoriti rane u srcima kako bismo im pružili priliku da zacijele.
Svatko od nas je stvoren za davanje i primanje ljubav. Itekako je vrijedna svaka kuna i trud uložen u savjetovanje ili iscjeljenje potrebno da bismo počeli vjerovati u tu istinu, a prestali vjerovati lažima da nikada nećemo biti dovoljno dobri ili da ne zaslužujemo ljubav. Moramo ukloniti strah kojem smo dozvolili da se ukorijeni u nama kako bismo prihvatili ljepotu istinske ljubavi.
Prava ljubav za kojom čeznemo su dvoje najboljih prijatelja spremnih žrtvovati se jedno za drugo i za potencijalnu obitelji koja može proizaći iz njihove ljubavi. To je ljubav s ciljem. Ljubav koja je spremna raditi kratkoročne žrtve za dugoročne dobrobiti njihova zajedničkog života. Ljubav koja raste s vremenom. Ljubav koja ima oči toliko usredotočene na nešto veće, nešto što nadilazi dvoje ljudi koje uključuje, da ništa u ovom životu nema snagu poljuljati je.
Sve što postaje dio zajedničkog stvaranja
Imam 25 godina, nedavno sam se udala i tek sam rodila naše prvo dijete. Mnogi nas pitaju kako nam je u braku i kako prolazi „najteža prva godina“ kojom se smatra period po završetku faze medenog mjeseca.
Jednostavno moram biti iskrena s vama – brak je nevjerojatan!!! Doista to mislim. Teško jest, potrebna je žrtva i želja da drugoga staviš ispred sebe samog, ali to i je najbolja stvar koju sam ikada učinila. Provodim sve vrijeme s najboljim prijateljem i odjednom sve ima novi smisao. Posao, putovanja, hobiji, planiranje budućnosti … sve to postaje dio zajedničkog stvaranja naše obitelji. A zavjeti i međusobno predanje temelji su na kojima gradimo sve.
I suprug i ja potječemo iz razvedenih obitelji. Morali smo zacijeliti, morali smo se suočiti s različitim ožiljcima, morali smo ponovno naučiti i obvezati se na ljubav u njenom najdubljem smislu. Morali smo kroz razgovor proći svaki mučni scenarij i uvijek iznova se obvezivati na vjernost. Što god se dogodi, razvod nije opcija za nas. Jednako kao što dobar roditelj nikad ne prestaje voljeti svoje dijete, i onda kad je teško. Ljubav nije zamišljena kao nešto što ikad treba završiti.
Moji djed i baka su bili u braku punom ljubavi preko 50 godina, imali 4 djece i bezbroj uspona i padova. Kad dođete do ove točke i osvrnete se na svoj život, kako biste ikad mogli požaliti zbog predanja koje je sve to omogućilo?
Brak je vrijedan toga.
Kaylin Zumwalt – Chastity Project
Foto: TeiTo