Da mi se samo nasloniti
Na tvoju ljubav.
Nekako slutim bilo bi to
Blisko kao prijatelj i majka i muž i žena i dijete;
Toplo kao izlazak sunca i
Potajno kao kad skriješ
Iza leđa igračku koju
Žudiš pokloniti sinu
Za svetog Nikolu.
Da mi se barem sada i ovdje
Nasloniti na Tebe.
Dok me tako živo,
Tako kucajuće živo,
Gledaš iz Hostije.
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: eCatholic
